Ovisnost o psihoaktivnim tvarima, kockanju i internetu u Bosni i Hercegovini sve je raširenija, a posebno zabrinjava što su njome sve češće obuhvaćeni mladi, pa i maloljetnici. Istodobno, kapaciteti ustanova za liječenje i rehabilitaciju nedostatni su, a u rijetkim centrima koji postoje mjesta su uglavnom popunjena.
U Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli liječnici se svakodnevno susreću s pacijentima koji imaju neki oblik ovisnosti. Među njima je sve više maloljetnika, ovisnih o kockanju, internetu, ali i psihoaktivnim tvarima.
Nermina Kravić, voditeljica Odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju UKC-a Tuzla, upozorila je na rezultate istraživanja provedenog prošle godine. Kod više od polovice hospitaliziranih maloljetnika u uzorcima urina pronađeni su tragovi neke od psihoaktivnih tvari.
Službeni podaci o ukupnom broju ovisnika u BiH ne postoje, no problem se svakodnevno osjeća u brojnim obiteljima. Potvrđuju to i podaci iz Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim tvarima u Smolućoj kod Lukavca, čiji su kapaciteti odavno popunjeni, a formirane su i liste čekanja.
Direktor Centra Mevludin Joldić kaže kako im se svakodnevno netko obraća za pomoć, bilo zbog savjetovanja ili prijema na liječenje. Primjećuje i da se problem sve češće odnosi na mlađu populaciju, među kojom ima korisnika koji su psihoaktivne tvari počeli uzimati još tijekom osnovne škole.
U Centru je trenutačno smješteno 20 korisnika, koji prolaze psihoterapiju i radno-okupacijske aktivnosti. Bave se, među ostalim, šivanjem, radom na CNC stroju i poslovima u plasteniku, a sudjeluju i u proizvodnji namirnica koje se poslije koriste u kuhinji ustanove.
Problem je posebno izražen kada je riječ o maloljetnicima. Iako roditelji često traže pomoć, oni ne mogu biti smješteni u Centar u Smolućoj, koji im može pružiti savjetodavne usluge. Zbog toga je Tuzlanskom kantonu potrebna specijalizirana ustanova koja bi mogla primati i liječiti maloljetne osobe s problemima ovisnosti.
Joldić ističe kako se ovisnost mora liječiti uz pomoć stručnjaka te da traženje pomoći treba promatrati kao čin odgovornosti, a ne kao razlog za sram ili stigmatizaciju.
Da rehabilitacija može donijeti konkretne rezultate, pokazuju i iskustva korisnika koji su se nakon liječenja vratili u društvo, zaposlili i osnovali obitelji. Kroz rehabilitacijske programe Centra tijekom prošle godine prošlo je 89 korisnika.
Upozorenja stručnjaka upućuju na to da problem ovisnosti u BiH zahtijeva sustavniji odgovor, osobito kada je riječ o prevenciji, ranom prepoznavanju i dostupnosti liječenja za djecu i mlade.
TIP/Mirela Zonić (BHRT)
