Lukavčani digli glas: Gušimo se u zagađenom zraku, u ovom gradu je teško živjeti
Amira Iković u Lukavcu živi već 50 godina. Sjeća se Lukavca kao prelijepog grada koji su krasili zelenilo, cvijeće i znatno čišći zrak nego što je danas.
“Iste fabrike su postojale i u to vrijeme, ali nisu ih vodili stranci. Šta briga jednog Indijca ili investitora iz Turske kakav će zrak od njihovih fabrika ovdje biti. Za divno čudo, zrak je danas čišći, ali je stanje prekjučer bilo neizdrživo. Od katastrofalnog zagađenja prozore nismo mogli otvoriti. Ovdje je teško živjeti, ali moramo. Vjerujte da je ovdje snijeg crn, zbog toga zimu nikako ne volim”, kaže nam Iković.
Lukavčani su protestovali i prije skoro tri godine, a kažu nam da je u odnosu na taj period stanje danas znatno lošije.
“Federalnim i kantonalnim resornim ministarstvima, inspekcijama, visokom predstavniku Valentinu Inzku te nadležnom tužilaštvu i sudu upućujemo nekoliko naših zahtjeva. Prije svega tražimo nabavljanje mjernih stanica za mjerenje koncentracija opasnih materija, zatim da interna mjerenja budu dostupna svim građanima, kao i da se protiv direktora GIKIL-a, Sisecam sode Lukavac i Fabrike cementa poduzmu sve zakonom propisane mjere zbog zagađenja zraka”, rekao je Adem Mahović, član predsjedništva Foruma za zaštitu okoliša Lukavca.
Đozić: Zrak će biti sve zagađeniji
Na današnjem mirnom protestu okupilo se nekoliko stotina Lukavčana, a među njima je bio i profesor s Tehnološkog fakulteta u Tuzli Abdel Đozić, koji smatra da se stanje vezano za zagađenje zraka neće promijeniti ni u narednih pet godina.
“Stanje kvaliteta zraka se neće poboljšati. Naprotiv, svi pokazatelji ukazuju na to da će ono biti sve veće. Ovih dana mjerenja čestičnih tvari prešla su 200 mikrograma po meteru kubnom, a u svijetu se u ovakvim situacijama stanje proglašava alarmantnim”, naveo je Đozić.
Struka ignorisana
On kaže i da se u rješavanju ovog problema struka ne pita apsolutno ništa.
“Po ministarstvima i silnim agencijama imamo ljude koji se ne razumiju u zaštitu okoliša. Oni čak ne znaju razliku između ekologije i zaštite okoliša. Ovdje je prisutan i indolentan odnos čitavog sistema prema zaštiti okoliša, jer da umjesto služi za zaštitu zdravlja građana, on uopće ne funkcioniše”, navodi Đozić.
O zagađenju zraka u Sarajevu, Tuzli, Lukavcu i Zenici svake godine se počne pričati s dolaskom jeseni.
Osim već jasno utvrđenog zagađivača, odnosno industrijskih postrojenja, narušavanju kvaliteta zraka doprinosi i aktivacija individualnih stambenih ložišta i povećan broj automobila na saobrćajnicama, međutim rješenje se za ovaj problem još uvijek ne nazire.
Vodeći se iskustvima iz ranijih godina, ukoliko se nadležni ovaj put konačno ne probude, o lošem kvalitetu zraka zasigurno ćemo pričati do proljeća, kada će s povećanjem temperature zraka doći i do smanjenja emisije zagađujućih čestica.