Zmajevima treba duža klupa i više košgetera

Put ka Evropskom prvenstvu u košarci koje će se naredne godine održati u Finskoj, Latviji, Kipru i Poljskoj, naši Zmajevi okončali su polovičnim uspjehom. Kvalifikacije smo započeli trijumfom i porazom.

Gostovanje u Kipru pokazalo je da u ovom momentu tim selektora Adisa Bećiragića po kvaliteti odskače za domaćinima. Samim tim i ubjedljiv trijumf 66:99 nad Kipranima bio je očekivan. Ipak, najveći izazov u Grupi E za Zmajeve svakako je bio sraz protiv Francuza. Mejdan je ponovo nosio naše navijače, no u zaglušujućoj buci tuzlanskog hrama košarke Galski pijetlovi ipak su uzdignutih glava otputovali kući. Bio je to košarkaški ring u kojem su Zmajevi skupo prodali kožu, ali iz koga gosti odnose pobjedu – 64:74.

Kratka klupa, kratka minutaža

Dvocifrena prednost na kraju možda djeluje da su Francuzi bez mnogo problema stigli do slavlja, no prilike na parketu Mejdana pokazale su da naš tim ima šta da pokaže. Egal meč, prednost, pa povratak iz zaostatka, nagovještavali su da ćemo iznenaditi fizički dominantnog protivnika, ali na kraju smo poklekli.

Srce je ostavljeno na terenu, ali će u bilježnicama „šta i kako dalje“ ostati mnogo toga zabilježenog i podvučenog. Prije svega da u ovom času reprezentaciji BiH grčevito treba širi izbor košarkaša.

Selektor Bećiragić je protiv Francuza koristio uglavnom usluge šest reprezentativaca (Atić, Musa, Alibegović, Lazić i Kamenjaš) koji su u prosjeku na parketu Mejdana proveli 34-35 minuta. Gegić i Vrabac su igrali duplo manje (14 i 16 minuta), dok je Lončar dobio malo više od pet minuta na parketu, a Penava tek 2:10 minuta.

Sejfić, Ilić i Arslanagić nisu ni ulazili u igru, što nam pokazuje da u ovom trenutku naš najbolji tim mečeve igra sa šest do osam košarkaša u rotaciji.

Svakako da je izostanak povrijeđenih Miralema Halilovića i Johna Robertsona bio veliki hendikep, no dvomeč je potvrdio da nam nedostaje širine u napadu i odbrani.

Jednostavno, sve raspoložive snage trebalo je više koristiti čisto da struka selekcije još bolje procijeni koliki su kapaciteti momaka sa klupe. Razumljivo je da se protiv Francuza jurio rezultat i pobjeda, ali udarna šestorka je jednostavno energetski pregorjela protiv gostiju koji na klupi imaju više svježih snaga.

Ono što je možda trebalo iskoristiti u utakmici protiv Kiprana je da rezervisti dobiju mnogo veću minutažu. Nažalost, ni tu se gore navedeni košarkaši nisu pretjerano naigrali. Mogli su igrati kudikamo više, jer samo tako se stiče iskustvo i kontinuitet dobrih igara. Takođe i bolji uvid u raspoloživost snaga.

Odluka Bećiragića da to ne učini dodatno mu je suzila igračke opcije, a to dolazi u trenutku kada se Zmajevi i podmlađuju.

Potraga za skorerom

Takođe, utakmice protiv Kipra i Francuske pokazale su da ne možemo uvijek da se oslonimo na ofanzivni potencijal Džanana Muse. Zvijezda Reala iz Madrida jeste košarkaški „killer“, spreman da zatrpa obruč svakog protivnika, ali mu fali još jači ofanzivni vjetar u leđa od saigrača.

Posebno je to došlo do izražaja protiv Galskih pijetlova koji su ga udvajali, umarali i konstantno mu puhali za vrat, a Bišćanin u tim trenucima nije imao adekvatnu potporu kolega.

Jednostavno, bez Nurkića, Garze, Robertsona i Halilovića, košgeterski posao spao je na isključivo jednog čovjeka. Prilike su jednostavno takve. Ostatak našeg tima ne čine veliki koš igrači, pa je pred stručnim štabom rješenje velikog problema – Pronaći novo ime koje će nas ofanzivno podići na veći nivo.

“Sagledavamo problem iz dosta uglova, razmišljamo koji će igrači prestati igrati za godinu ili dvije. Koje su nam pozicije deficitarne? Zaista nam je potreban taj šuter, ako me pitate sad ovako, vruće glave. Mi smo računali na Johna Robersona, koji je šuter i koji će pogoditi te tri trice i koji će promijeniti ritam. Nismo mogli to da iskoristimo, razgovarali smo sa njim i bio je spreman da igra, ali nakon desetak dana me nazvao i rekao da mu je koljeno nateklo, da mora ići na terapije. Mnogo nam je nedostajao i kapiten“, objasnio je Adis Bećiragić poslije meča sa Francuzima.

Svjestan je selektor da na putu do plasmana na Eurobasket moramo biti još kvalitetniji. Posebno zbog činjenice da nam predstoje dva ključna meča za odlazak na EP. Novembarski srazovi sa susjedima Hrvatima.

Trenutno smo ispred njih na tabeli, a od ishoda dva derbija zavisiće ko će definitivno ugrabiti tu drugu poziciju iza Francuza. Nakon Hrvata u 2025. godini kvalifikacije ćemo okončati domaćom utakmicom protiv Kipra i gostovanjem u Francuskoj.

„Ne bih volio direktno da govorim, ali čini mi se da ćemo morati napraviti neke promjene, malo podmladiti ekipu. Budemo li našli novog stranca, i on će morati da bude malo mlađi, neko ko će se uklopiti u ovu ekipu. Najvažnije je pogoditi karakter igrača, a ne dovesti nekoga ko će iskoristiti naš pasoš, biti tu dva prozora i onda reći, doviđenja, prijatno. Najteže nam je naći takvog čovjeka. Već smo u kontaktima, najbitnije nam je naći igrača koji nam nedostaje, a da nije u pitanju neko ko će uzeti pasoš i neće više dolaziti. To je zaista veliki problem, nije jednostavno. Sto posto ćemo tražiti igrača, da li će to biti jedinica, petica ili četvorka, još ne znam. U mojoj glavi, sad je to 85% jedinica, dobar skorer koji će pomoći Amaru i Edinu. To je moje mišljenje”, zaključuje selektor Bećiragić.

Dobro je zaključio. Treba nam skorer, uz Musu još jedna noćna mora za protivničke odbrane. Neko ko će biti konstantna opasnost i ko će otvarati prostor za ostale Zmajeve. Za njihove odlične role iz drugog plana, a takvi smo najopasniji. Uz dužu klupu i svježu krv ni Poljska, Latvija, Kipar ili Finska nisu daleko.

J. Jeremić