DUBOKO DISANJE: Evropski put ili stramputica

Kako se bliži kraj marta i fiksiran datum za očekivani početak pregovora o članstvu BiH u Evropskoj uniji, sve je jasnije da je od domaćih vlasti teško očekivati da ispune i onaj minimum uslova – zakoni o sprečavanju pranja novca, sukobu interesa, sudovima u BiH i Izbornog zakona – kako bi se evropska vrata otvorila, što je nastavak mučnog višegodišnjeg stanja: evropski put naše zemlje je više stramputica, nego siguran hod ka normaliazciji prilika i prijemu u društvo uređenih, uljuđenih i razvijenih država

JOŠ SE NIJE NI RASPAKOVAO poslije nove paradne ekskurzije u Bjelorusiju i Rusiju, a Milorad Dodik je požurio da na prerss-konferenciji u Banjoj Luci ustvrdi – valjda osokoljen doživljajem Lukašenka i Putina (plus Orden Aleksandra Nevskog u Rusiji) – da od evropskog puta Bosne i Hercegovine nema ništa. Nije time iznenadio nikog od onih koji znaju šta je i ko on, ali jeste izazvao čuđenje, ako ne i gađenje, kada je, tri-četiri dana kasnije, otišao u Mostar, na sastanak lidera vladajućih stranaka u BiH na pokušaj dogovora o onome što su preostala tri zakona – o sprečavanju sukoba interesa, sudovima u BiH i Izbornog zakona – postavljenim kao uslov za tro da krajem marta Brisel označi početak naših pregovora za članstvo u Evropskoj uniji.

Na taj način, samo je izoštrena slika koju godinama podnosimo, s kojom se mučimo i koja je samo pojačala neizvjesnost. Jer, ne samo da se osnovano trvdi kako je kraj marta i moguća dobrohotnost Evrope da nam odobri početak pregovora – posljednja šansa, kad je riječ o ovoj garnituri evropskog vrha (u maju idu izbori za novu postavu u briselskim dvorima), već se radi i o tome da je pri kraju strpljenje, i Evrope, a i najvećeg broja nas, bespomoćnih podanika ove vlasti i predmet njihovog igranja, neozbiljnosti, tvrdokornosti i drskosti. U tim prilikama, pravo čudo bi bilo i da je u Mostaru dogovorerno ono što je odavno potrebno, a i to da se Predstavnički dom Parlamenta BiH (juče zasijedao) dozvao pameti i ispunio ono što su nam uslovi.

KAKO GOD SE TO DALJE RAZVIJALO – a moguće su sve varijante epiloga, i pozitivna i suprotna – nema garancija za to da će se tekući vremenski tjesnac okončati na zadovoljavajući način. Pošto ovi redovi nastaju paralelno s mostarskim sastankom, a ovaj broj novina se zaključuje dok traje nova predstava u Parlamentu BiH, hroničaru jedino preostaje strpljenje i odmjerenost. Možda se, u nekoj varijanti (ne)očekivanog čuda, i desi da se riješi ono u vezi sa čim se zapelo. Konkretno: da se, u priči o sudovima u BiH, riješi dilema o tome da li će sjedište Apelacionog viijeća Suda BiH biti u Banjoj Luci (u čemu je SNSD isključiv) ili u Istočnom Sarajevu (što traži trojka, a i Misija EU u BiH), hoće li se u Zakonu o sprečavanju sukoba interesa odredbe odositi samo na institucije države (to hoće SNSD), ili na sve nivoe vlasti, te, konačno, šta će biti sa zahtjevom HDZ-a BiH da se u Izbornom zakonu, a bez ustavnih promjena, precizira izbor člana Predsjendištva BiH iz reda Hrvata po njihovom receptu.

Ako se oko ovih pitanja nađe kompromis, imali bismo izglede za put BiH u Evropu. Izostane li to, a tvrdokornost i ušančenost partnera u vlasti je bliža toj soluciji, evropska budućnost nam je na dugom štapu. Preciznije kazano: zaglavićemo se u novoj stramputici i novoj porciji  neizvjesnosti i drame, jer će nova vlast u Briselu, kad bude izabrana, imati mnogo važnije, preče i složenije poslove, vezane za tekuće lomove na globalnom geopolitičkom planu od “siće“ po imenu Bosna i Hercegovina ili, u široj vatrijanti, prilika na Zapadnom Balkanu.

BEZ OBZIRA NA TO kako i koliko ovaj stav odisao pesimizmom i sumornom intonacijom, ne bi trebalo da je iznenađenje i čudo i za koga od onih koji pažljivije prate naše prilike. Jer, aktuelna državna vlast, ušavši nedavno u drugu godinu postojanja, odavno se potvrdila i dokazala kao ono što se zove „rogovi u vreći“. Privid harmonije i idile, koji je mogao postojati na njenom početku, kada je izgledalo da je najvažnije da su HDZ-ov i SNSD-ov partner, umjesto SDA, stranke trojke – SDP, Narod i pravda i Naša stranka, iščilo je još u prvim mjesecima, kada je utvrđeno da je dogovor moguć oko tema, koje su lakše, a da je sve ono što je teže i delikatninje – ostavljeno za bolja vtemena. Očekivati bolja vremena, u toj klimi i sa takvim shvatanjem, ne samo da je velika iluzija, već i dodatno otežavanje i odgađanje onoga što bi moglo da se zove evroatlantskim sutra države BiH.

Što se, tokom minulih godinu dana, mnogo više i jasnije vidjelo i potvrđivalo, nego spremnost – i u dogovoru lidera, a i u radu državnog parlamenta, osobito Doma naroda – u kome su ukopani stavovi, ucjene, tvrdoglavost i, nerijetko, nacionalistički bezobrazluk i sirovost  najuočljiviji rukopis kojim je ispisana naša stramputica, umjesto očekivanog, potrebnog i neizvjesnog evropskog puta.