Više pokušaja izmjene propisa, upozorenja državnih revizora i slučajevi koji su izazivali burne reakcije javnosti nisu bili dovoljni da se u Bosni i Hercegovini potpuno riješi pitanje isplate otpremnina funkcionerima koji odlaze u penziju, a zatim nastavljaju profesionalno obavljati mandat, prenosi Klix.
Takva mogućnost postoji zbog kombinacije različitih prava i propisa. Funkcioner koji ispuni uslove za penzionisanje može prekinuti radni odnos, ostvariti pravo na otpremninu, a potom ponovo aktivirati profesionalni status jer odlazak u penziju sam po sebi ne znači i prestanak mandata osvojenog na izborima.
Prema Zakonu o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine i odluci koja detaljnije uređuje ovo pravo, zaposleni prilikom odlaska u penziju može dobiti otpremninu u vrijednosti šest svojih neto plata ostvarenih tokom prethodnih šest mjeseci. Ukoliko je povoljnije, obračun se može izvršiti prema šest prosječnih mjesečnih neto plata u BiH iz prethodne godine.
Kod zaposlenih koji odlaskom u penziju završavaju profesionalnu karijeru takvo pravo ne stvara spornu situaciju. Problem nastaje kod izabranih zvaničnika čiji mandat traje bez obzira na to što su u međuvremenu stekli uslove za penzionisanje.
U praksi je tako moguće da između formalnog odlaska u penziju, isplate otpremnine i ponovnog profesionalnog angažmana prođe veoma kratak period.
Najpoznatiji primjer ove prakse zabilježen je 2015. godine, kada je tadašnja državna parlamentarka SNSD-a Dušanka Majkić ostvarila pravo na otpremninu, a zatim nastavila profesionalni angažman u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Ured za reviziju institucija BiH tada je utvrdio da je njen radni odnos bio prekinut samo tri dana. Majkić je isplaćeno 28.998 KM, nakon čega je još tokom istog mjeseca ponovo aktivirala radnopravni status.
Revizori su zbog toga ukazali na potrebu preispitivanja mogućnosti ponovnog aktiviranja statusa profesionalnog parlamentarca nakon što je već ostvareno pravo na penzionersku otpremninu.
Majkić je tada odbacivala tvrdnje da je postupila nezakonito.
„Nisam utjecala na to da dobijem tu otpremninu“, govorila je Majkić, odbijajući vratiti novac uz obrazloženje da to nisu učinili ni parlamentarci koji su isto pravo koristili prije nje.
Upravo činjenica da njeno postupanje nije utvrđeno kao kršenje zakona pokazala je širi problem – postojeći sistem omogućavao je takvu praksu.
Majkić, međutim, nije bila jedini državni funkcioner koji je nakon dobijanja otpremnine nastavio politički i profesionalni angažman.
Prema ranijem istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), tokom perioda od 11 godina za otpremnine 15 funkcionera Parlamentarne skupštine BiH, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH izdvojeno je gotovo 440.000 KM. Većina je nakon isplate nastavila raditi.
Nebojši Radmanoviću je, prema podacima CIN-a, 2014. godine nakon angažmana u Predsjedništvu BiH isplaćena otpremnina od 34.130 KM. Politički angažman nastavio je kao delegat, a kasnije i kao zastupnik u državnom parlamentu.
Sredoje Nović je godinu kasnije dobio 28.748 KM nakon mandata ministra civilnih poslova, poslije čega je profesionalni angažman nastavio kao delegat Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nović je za CIN potvrdio da je primao i platu i penziju.
Među funkcionerima koji su koristili ovu mogućnost bili su i Bariša Čolak, Jakov Galić i drugi. Time je pitanje koje je u javnosti svojevremeno bilo prvenstveno vezano za Dušanku Majkić preraslo u mnogo širu raspravu o načinu na koji su uređena prava državnih funkcionera.
Pokušaja promjene zakonskih rješenja bilo je i u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Damir Arnaut je 2016. godine, kao državni zastupnik, predložio izmjene Zakona o plaćama i naknadama s ciljem ograničavanja visokih otpremnina. Predloženo je da ostane princip šest plata, ali da konačan iznos ne može premašiti vrijednost 12 prosječnih neto plata u Bosni i Hercegovini.
Pitanje je ponovo otvoreno tokom mandata od 2018. do 2022. godine. Predstavnički dom je u aprilu 2022. podržao Arnautov prijedlog kojim bi maksimalni iznosi otpremnina političarima bili značajno smanjeni. Arnaut je tada podsjetio da je slično rješenje ranije dobilo podršku Predstavničkog doma, ali nije prošlo Dom naroda.
Ograničavanje iznosa, međutim, ne rješava u potpunosti mogućnost da funkcioner primi otpremninu i ubrzo nastavi profesionalni mandat.
Ured za reviziju institucija BiH godinama je skretao pažnju upravo na taj dio problema, a u izvještajima o finansijskoj reviziji Parlamentarne skupštine BiH ukazivano je da konkretne regulatorne promjene u vezi s isplatom otpremnine i ponovnim aktiviranjem radnopravnog statusa nisu provedene.
Ne postoji jedna zakonska odredba kojom je izričito propisano da funkcioner može dobiti otpremninu i odmah nastaviti raditi. Takva mogućnost proizlazi iz međusobnog djelovanja više pravila.
Jedan set propisa daje pravo na otpremninu nakon penzionisanja, izborni mandat ne prestaje automatski ispunjavanjem uslova za penziju, dok propisi iz oblasti penzijskog osiguranja omogućavaju ponovno zaposlenje nakon ostvarivanja prava na penziju i, pod određenim uslovima, istovremeno primanje penzije.
Zbog toga osoba može formalno ispuniti uslove za otpremninu iako njen stvarni profesionalni angažman nije trajno završen.
Jedan od načina za zatvaranje takve mogućnosti bio bi preciznije povezivanje prava na otpremninu sa stvarnim završetkom profesionalnog angažmana. Izabrani ili imenovani funkcioner koji nakon ispunjavanja uslova za penziju nastavlja profesionalno obavljati funkciju u tom slučaju bi otpremninu mogao ostvariti tek kada zaista prestane raditi.
Druga mogućnost bila bi propisivanje obaveze vraćanja novca ako se osoba nakon penzionisanja u određenom roku ponovo profesionalno angažuje u institucijama Bosne i Hercegovine.
Na taj način pravo zaposlenih na otpremninu prilikom stvarnog završetka radnog vijeka ne bi bilo ukinuto, ali formalni prekid radnog odnosa na svega nekoliko dana više ne bi bio dovoljan da funkcioner dobije višestruke plate iz budžeta i potom nastavi profesionalni angažman.
Crna hronika
