Snimanje 100 svjedočanstava: Priča majke, kćerke, sestre, sina, oca… o genocidu
Priča majke, kćerke, sestre, sina, oca… kojima su ubijeni najmiliji u genocidu u Srebrenici je uvijek slušatelju teška, a sagovorniku bolna. Prisjetiti se predratnog perioda, dana sreće i radosti, kasnije rata, neizvjesnoti, pa bola i tuge i to ispričati pred kamerama, zasigurno nije lako. Međutim, bitno je da se što više kaže i prikaže, kako se genocid ne bi ponovio. Upravo takve priče snimaju kolege iz Balkanske istraživačke mreže BiH koji zajedno sa Memorijalnim centrom Srebrenica – Potočari, žele kroz video bilješke prikazati živote preživjelih u genocidu. Projektom je planiramo snimanje 100 svjedočanstava, a do sada je svoja sjećanja ispričalo 15 osoba.
”Buduće generacije će imati priliku da se upoznaju sa pričama onih koji su preživjeli genocid. Radi se o više kategorija iskustava, neki su bili u Potočarima, uglavnom žene i djeca, jedan broj i muškaraca koji su odvojeni i ubijeni, oni koji su preživjeli Marš smrti. Neki su bili čak ovamo, a njihovi najmiliji su bili u Srebrenici, neki su čak bili u inostranstvu a njihovi najmiliji u Srebrenici, ima tu dosta iskustava koja treba obuhvatiti”, kaže Hasan Hasanović, vođa istraživanja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Iskustva pričaju preživjeli, koji su u posljednjih nekoliko mjeseci Memorijalnom centru uručili predmete svojih najmilijih.
”Mene je posebno dojmila činjenica da predmete koje su predali Memorijalnom centru, vrlo često su to predmeti koji su jedina materijalna uspomena na njihove najmilije. To su često predmeti koji su pronađeni u masovnim grobnicama sa posmrtnim ostacima članova njihovih porodica”, ističe Lamija Grebo, novinarka Balkanske istraživačke mreže BiH.
I nakon 25 godina, ljudi se sjećaju detalja, pričaju ono što im se dešavalo 90-tih.
”Ja bih posebno željela da istaknem nešto što sam primijetila, iako smo tek počeli, koliko je njima bitno da daju te predmete, iako su to možda i posljednje materijalne uspomene na svoje voljene. Ističu važnost da se vidi kako su ti ljudi živjeli, za početak da su postojali, kako su živjeli i kako su tragično njihovi životi završili”, navodi Grebo.
Ove video priče bit će predstavljene posjetiocima Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari u budućnosti, zajedno sa prikupljenim ličnim predmetima žrtava.
”Bit će jedan prostor u Fabrici akumulatora gdje će biti 20 postavki predmeta sa video pričama, to će se rotirati, svih 100 po 20 će se rotirati, da li svaki mjesec, uglavnom kada dođe vrijeme za to. Imat ćemo kutak usmene historije, prostor ćemo adekvatno konzervirati, urediti”, rekao je Hasanović.
Do 11. jula naredne godine bit će zasigurno završene video priče 20 osoba, kako bi oni koji dođu u Memorijalni centar na ukop i dženazu mogli pogledati ovu postavku. A pred nama su decenije mukotrpnog istraživanja i prikupljanja ovakvih svjedočanstava, navodi Hasanović. Do sada su snimane priče preživjelih koji žive u Srebrenici i Tuzli, za što je korišten studio RTV Slon, a uskoro kreće snimanje priča Srebreničana koji žive u Sarajevu. Projekat traje godinu dana, a finansira ga Vlada Kraljevine Nizozemske.
(RTV SLON)