Razgovor sa Jakubom Suljkanovićem, premijerom Tuzlanskog kantona- Bolji ambijent zbog promjene vlasti

Razgovor sa Jakubom Suljkanovićem, premijerom Tuzlanskog kantona- Bolji ambijent zbog promjene vlasti

Razgovarala: Mubina Biščić-Delmanović

Na poziciju premijera, izabrani ste sredinom februara. Kakva Vas je situacija zatekla i šta je to što je zahtijevalo promjenu?

Ovaj sastav Vlade, došao je na izvršene programske dokumente. Prije svega program rada Vlade, program rada Skupštine i Budžet za 2018. godinu su usvojeni. To su ključni dokumenti koji definišu aktivnosti i područje rada Vlade i Skupštine za ovu godinu, tako da se neki veliki strateški zaokret nije mogao ni radit, osim na implementaciji programskih zadataka koje je Vlada, kroz već usvojena akta/dokumenta imala da radi. Nakon konstituisanja i „uhodavanja“ krenuli smo u implementaciju tih aktivnosti i naravno da u prvih nekoliko, mogu reći stotinu dana, zadovoljni smo ostvarenim rezultatima rada Vlade.  Održali smo  oko 19 sjednica, 14 redovnih i pet vanrednih, doneseno je devet zakonskih propisa, bitnih za poboljšanje regulatornih okvira za  poslovni ambijent i poslovanje privrednih društava na ovom kantonu. Tu bih se prije svega osvrnuo na završetak regulative vezane za javno-privatno partnerstvo Tuzlanskog kantona, gdje su akti doneseni na bazi usvojenog zakona krajem 2017. godine. Izmjenjen je Zakon o sudskim, administrativnim taksama i koncesijima, koji je usklađen sa zakonom o javno-privatnom partnerstvu, kako bismo na neki način učinili pravni  okvir podesivijim ka implementaciji bitnih projekata u toj oblasti.

Ono što smo mi u Vladi promijenili je odnos izvršne i zakonodavne vlasti. U posljednjih godinu dana došlo je do narušavanja tog odnosa, i posljednji doneseni i usvajani propisi na Vladi nakon prosljeđivanja Skupštini su nam  vraćani na doradu ili izmjenu. Tu prije svega mislim na Zakon o državnoj službi. Ta loša konekcija narušavala  je i odnos u Vladi, ali i između Vlade i Skupštine. Mislim da smo za ovo vrijeme, od konstituisanja ovog saziva, uspjeli stvoriti neku protočnost u ovim odnosima. Svi dosadašnji dokumenti proslijeđeni od Vlade prema Skupštini su i usvojeni sa punom podrškom ovogpaketa koalicione većine, koja sada egzistira u Skupštini. Ovakvim odnosom riješili smo problem usvajanja ovih dokumenata. Pokušali smo i uspjeli u tome, da ono što je bilo moguće u ovakvom kratkom vremenskom roku napravimo i promjenimo.

Koji su prioriteti Vlade u narednom periodu? Šta je primarno za rješavanje do kraja ove godine?

Trenutne aktivnosti su usmjerene na realizaciji programskih zadataka regulisanih ovim dokumentima za 2018. godinu i uporedo se radi na pripremi dokumenata za 2019. prije svega na trogodišnjem dokumentu Budžeta koji definiše fiskalni okvir za period 2019.-2022. Kreću aktivnosti u izradi Budžeta za 2019. godinu. To su neke uobičajne stvari koje se rade u ovom periodu. Što se tiče ostalih, vjerovatno ćemo pokušati da radimo na izmjeni određenih zakonskih rješenja, koja su po programu rada Vlade, u zavisnosti od funkcionisanja vlasti. Budući da su u oktobru izbori, određena zakonska rješenja koja ćemo usvojiti će možda čekati i novi saziv Skupštine. Do kraja godine ćemo pokušati da sa granskim sindikatima usaglasimo strateške stvari u vezi radno-pravnih odnosa. Pokušaćemo imati taj socijalni dijalog sa svim kategorijama budžetskih korisnika. Moram kazati da smo uspjeli ispregovarati sve kolektivne ugovore iz svih oblasti, pa i oblasti zdravstva, osim u jednom segmentu koji trenutno pokušavamo dogovoriti sa Sindikatom doktora medicine i stomatologije. To je nešto što pokušavamo da završimo i zaokružimo tu priču.

Kako biste prokomentarisali trenutnu ekonomsku situaciju na području kantona? Možemo li reći da poprima oblik finansijsko stabilnog područja?

-Budući da sam član Vlade od 2015. moram se vratiti na tu godinu kada smo zatekli neki akumulirani deficit od 93.340.000, 00 KM. Zaključno sa 2017. godinom  on iznosi 45.900.000, 00 KM. Gledajući s tog aspekta mogu biti zadovoljan jer je prepolovljen akumulirani deficit. Međutim, kada gledamo taj relativni odnos i visinu opet preostalog deficita, od skoro 46 miliona i visinu budžeta od nekih 386 miliona, onda je to još uvijek ogroman teret za funkcionisanje Budžeta Tuzlanskog kantona i finsiranju svih funkcija koje se finansiraju iz budžeta. Međutim, u odnosu na pomenutu 2015. godinu, situacija je puno bolja. Štose tiče tekuće godine, imamo izbalansiranu prihodovnu i rashodovnu stranu. Pokušavamo nešto kroz neke godišnje uštede, obezbjedimo višak suficita, kako bismo pokrili jedan dio akumuliranog deficita i smanjili taj pritisak, broj tužbi i negativnih efekata koji prate nelikvidnost budžeta. Sada lakše funkcionišemo i izvršavamo svoje obaveze, ali opet postoje određena kašnjenja zbog tih zaostalih obaveza koje su strukturirane u tom akumuliranom deficitu. Mi o tome trebamo voditi računa. Želim da istaknem da se jedan takav odgovoran pristup mora nastaviti u ovoj godini. Cijenim da ćemo je imati izbalansiranu i uspješnu. Naravno, odgovoran pristup moramo imati i kod kreiranja budžeta za 2019. godinu, kako bismo nekome ko bude u prilici da formira Vladu za naredni četverogodišnji period ostavili bolju situaciju nego što smo mi zatekli. Mislim da je trenutn situacija stabilna i da postoji budžetska ravnoteža u 2018. godini, na prihodovnoj i rahodovnoj strani. Trenutno nema potrebe da  brinemo po pitanju likvidnosti. Naravno, koliko ne dođe do nekih posebnih poremećaja na nivou države, bilo čega što bi moglo ugroziti visinu prihoda koji su trenutno dobri i stabilni.

Tuzlanski kanton, kao i svi ostali u Bosni i Hercegovini, suočen je sa problemom odlaska mladih ljudi, učenika, ali i porodica. Koje su mjere Vlade TK u njihovom zadržavanju i stimulisanju na ostanak u državi?

To je problem koji je izražen u Bosni i Hercegovini, regionu i teško ćemo se nositi s tim kada su u pitanju vanjske integracije, jer ne možemo ponuditi kao razvijene zemlje. Tu prije svega mislim na zemlje EU, poput Njemačke, Austrije, Švicarske… Njemačka ekonomija je u jednom strahovitom usponu, tako da kupi raspoloživi radni potencijal, odnosno, na tržištima radne snage, na područjima jugoistočne i istočne  Evrope i sve ono što je kvalitetno i atraktivno iz određenih zanimanja. Te migracije nećemo moći spriječiti. Ono što možemo je spriječiti te unutrašnje migracije. To mene kao čovjeka više interesuje i boli. Imamo migracije iz ruralnih ka većim urbanim sredinama i kao Vlada smatramo da više trebamo raditi na jačanju jedinica lokalne samouprave i Kantona u stvaranju boljeg ambijenta za investiranje, s ciljem otvaranja novih radnih mjesta i stvaranju boljih „pretpostavki“ za ostanak mladih ljudi na ovim prostorima. Imamo bogat ljudski faktor kao najvažniji resurs i bogate prirodne potencijala, ali ako izgubimo ljudski faktor, ostaju samo neiskorišteni prirodni. Skoro smo na Skupštini imali određene tačke dnevnog reda, između ostalog „Mjere koje će doprinijeti zaustavljanje odlaska mladih sa područja Tuzlanskog kantona“. Mi ćemo raditi na sprovođenju tih mjera. Neke od njih su u ingerenciji lokalnih zajednice, neke kantona, a neke u podjeljenoj nadležnosti bilo lokalne zajednice kantona, ili kantona i federacije. Kroz te mjere ćemo pokušati spriječiti, koliko možemo, odlazak mladih. Da bismo sve to riješili, prioriteti su izvori finansiranja. Mi kao kanton se moramo izboriti za ravnomjerniji/korektniji odnos raspodjele javnih prihoda na području federacije. Smatramo da je Tuzlanski kanton na toj bazi raspodjele oštećen na bazi trenutno korištenih i važećih kriterija. Na toj razini gubimo nekih 30-ak miliona KM na godišnjoj razini, što je značajan finansijski potencijal za rješavanje pojedinih mjera u sprečavanju odlaska, ili bolje rečeno, zadržavanja mladih ljudi u kantonu.