DUBOKO DISANJE: Preko trnja do Vlade TK

.I kada smo u srijedu, 22. marta, najzad dobili novu Vladu TK, nismo saznali zašto se tako dugo čekalo na nju, uz skupštinsku većinu od kraja prošle godine, ali nam odgovor na to pitanje i ne treba, što se vidjelo na sjednici Skupštine TK, koja je odustala od čekanja raspetljavanja formiranja vrha federalne vlasti, jer se većina, na čelu sa SDA-om, počela osipati, opozicija je napustila sjednicu, a 22 većinske ruke su spale na 20 glasova za novu Vladu

DRUGORAZREDNIM PITANJEM SE, u okviru sređivanja utisaka o sjednici Skupštine Tuzlanskog kantona hitnog karaktera (?!), održanoj u srijedu, 22. marta, može smatrati traganje za uzrocima izostanka podrške novom kabinetu Irfana Halialgića od strane dva dosadašnja člana vladajuće većine – Jakuba Suljkanovića, formalno PDA-ovca koji se priklonio SDA-u, i Huseina Tokića, poslanika Socijaldemokrata BiH. Čaršijska nagađanja o neudovoljavanju nekim njihovim apetitima u vezi s Vladom, mogu i ne moraju biti tačna, ali ne smijemo potcijeniti činjenicu da se „iza brda nešto valja“ i, pogotovo, podatak da je većina sa 22 spala na 20 od 35 poslanika.

Naravno, ovo nije najvažnija, iako ne i nejnevažnija strana slike, u koju je uramljeno konačno dobijanje nove Vlade TK. Nakon što je, sedmicu prije, u vrhu SDA odlučeno da se, između čak šest kandidata, povjerenje pokloni dosadašnjem premijeru Irfanu Halilagiću, predsjednik Skupštine Žarko Vujović mu je i formalno dodijelio mandat. Najavljeno je da će se za sedmicu utvrditi konačan prijedlog kandidata za ministre i izabrati nova Vlada, što se i desilo.

A onda je zakazana sjednica Skupštine. Nije bilo jasno otkud i zašto hitan karakter tog zasjedanja, ali je to tisnuto u drugi plan pred većim, opoziciji važnijim problemom: imena kandidata za ministre, sa šturim biografijama, dostavljena su poslanicima pred sjednicu, umjesto – po poslovnički propisanom redu – 10 dana ranije. Pokušaj opozicionih poslanika da na sjednici ukažu na taj problem, uz povišne tonove, nekoliko pauza tokom zasjedanja, te otvoreni, ne baš prijatan dijalog za predsjednikom Skupštine – izjalovio se. Odluka vladajuće većine da stvar izgura do kraja i da Kanton baš tog dana i baš tako dobije novu Vladu, ničim nije mogla biti osujećena. To je bilo toliko očito, da se moglo naslutiti i to da će – zatreba li – namjera biti ostvarena, čak i onda ako sve bude naglašeno tegobni put preko trnja (nepotrebnog), kao jedine mogućnosti.

Sjednica je, poslije svega, svedena na utisak o sumornoj, na momente neugodnoj, a nikako atmosferi kakva priliči događaju tog tipa – svečanosti. Ni argumenti iz opozicionih diskusija o tome da su biografije nekih od kandidata krajnje oskudne, da njihovo dosadašnje iskustvo nije garancija za to da će uspješno voditi dodijeljene resore, te, konačno, tvrdnja da se sve želi nepotrebno ubrzati, skoro prelomiti preko koljnea, nije pilo vode. Vladajuća većina je novu Vladu i 12 ministara izgurala do kraja, 20 poslanika je diglo ruku za, a opozicija je grupile, u urednoj koloni jedan po jedan, skupštinsku salu demonstrativno napustila pošto su odbijeni svi njeni prijedlozi i nakon što je Vlada izabrana. Pa kad su ministri davali svečenu izjavu – opozicija je bila u skupštinskom hodniku.

Običaj sređivanja utisaka i donošenja zaključaka, bez obzira na to iz kog ugla to posmatrao onaj ko se laća tog posla, ovog puta se, zaista, ne može lišiti znakova gorčine, zbrdazdolisanosti i pomalo nasilničkog (neki su rekli „političkog siledžijstva“) u onome što se zbilo na sjednici Skupštine TK. Bio ili ne u pravu onaj ko to tako gleda i zaključuje, teško je odoljeti osjećaju o tome da je cijela priča nepotrebno zamagljena, onečišćena i, čak, u znaku improvizacije i uskraćivanja odgovora na važna pitanja. Ako se već čekalo tri mjeseca poslije utvrđivanja skupštinske većine (kraj decemabra 2022. godine) i ako je i pticama na grani jasno da se okončavanje ove igranke u TK-u direktno veže za ono što se zapetljalo i što će se, prije ili kasnije, morati raspetljati u Federaciji, ostaje da u vazduhu visi potreba objašnjenja, kao obaveza onih koje su građani izabrali, zašto se u prometu uopšte nalazi „vezana trgovina“ Kantona i Federacije i zašto su bagatelisana i zanemarena neka od propisanih pravila, prije svega ono o pravovremenom dostavljanju imena kandidata za ministre, sa kompletnim biografijama i argumentima o tome da su stvarno dorasli funkciji na koju su predloženi?

Ima, naravno, još pitanja. Ali, preskočimo ih stoga što odgovore ni na navedena – nismo dobili, niti ćemo ikada dobiti. Da li zato što je nekome dovoljno da konačno imamo novu Vladu, sa optimističkim programom i vjerovanjem vladajućih u to da će izdurati cio mandat?