Više od četvrtine smrtnih slučajeva u BiH se mogu pripisati okolišnim faktorima

Visok nivo zagađenja vazduha, ograničeni kapaciteti za upravljanje vodama i uprvljanja otpadom, uključujući ilegalna odlagališta otpada, nekontrolisana gradnja, industrijsko zagađenje i drugi okolišni problemi zajedno kombiniraju se tako da Bosna i Hercegovina ima jedan od najgorih učinaka u pogledu zaštite okoliša u Evropi.

Ovo je u razgovoru za Fenu ocijenio zamjenik šefa Misije OSCE-a u BiH Dmitry Iordanidi, naglašavajući da se prema podacima Evropske agencije za okoliš, više od četvrtine smrtnih slučajeva u BiH se mogu pripisati okolišnim faktorima, što je najviši procenat u Evropi.

– Svjetska banka je nedavno procijenila da samo zagađenje vazduha sitnim lebdećim česticama  (PM 2,5) uzrokuje 3.300 preranih smrti u BiH svake godine i gubitak više od osam posto BDP-a. Neadekvatan fokus na okoliš na najvišim nivoima donošenja političkih odluka, nedostatak stručnog znanja o okolišnom pravu i ograničeni nivo svijesti javnosti o negativnom uticaju degradacije okoliša zajedno predstavljaju prepreku pozitivnim promjenama u ovoj oblasti – smatra on.

Kaže kako je učešće građana u donošenju odluka u vezi sa okolišem još uvijek na niskom nivou, ali to ne bi pripisao nedostatku interesovanja za okolišna pitanja.

– Na primjer, istraživanje javnog mnjenja koje je Misija OSCE-a upravo obavila u Srednjobosanskom kantonu, čiji će rezultati biti uskoro objavljeni, pokazalo je da su skoro svi ispitanici rekli da su zabrinuti zbog stanja okoliša u njihovom mjestu stanovanja, kao i na globalnom nivou, te da su spremni promijeniti svoje navike i ponašanje. Mladi u BiH su naročito svjesni okolišnih pitanja, a to je pokazano u različitim istraživanjima percepcije javnosti. Međutim, istina je da nedostatak angažmana građana i nedostatak svrsishodnih javnih konsultacija i javnih rasprava često daje odriješene ruke onima koji provode politike djelovanja i projekte na štetu okoliša, zdravlja i dobrobiti građana – kaže Iordanidi.

BiH je pristupila tzv. Aarhuskoj konvenciji još 2008. godine. Tom Konvencijom se uspostavlja određeni broj prava koje javnost (pojedinci i njihova udruženja) ima na raspolaganju u vezi sa okolišem, uključujući pravo svake osobe da dobije informacije o okolišu koje su u posjedu tijela vlasti, pravo učešća u donošenju odluka u vezi sa okolišem i pravo osporavanja javnih odluka koje su donesene bez poštovanja dva gore pomenuta prava ili okolišnog prava uopšte.

Nažalost, ističe Iordanidi, kao što je slučaj sa mnogim drugim međunarodnim konvencijama i standardima, tijela vlasti BiH ne provode Konvenciju u dovoljnoj mjeri.

Govoreći o tome kako podstaći građane da učestvuju u postupku donošenja odluka kada još uvijek imamo neodgovorne građane koji zagađuju okoliš svakog dana bez ikakve svijesti ili posljedica, Iordanidi kaže da samo kada ljudi postanu svjesni uticaja sopstvenog djelovanja na okoliš i posljedično na sopstveno zdravlje i dobrobit možemo govoriti o učešću u postupku donošenja odluka.

– Na primjer, slušamo i čitamo o opasnom zagađenju vazduha u BiH, naročito tokom zime, a svi građani će se složiti da je to neprihvatljivo i mora biti riješeno. Međutim, neće mnogi od njih uzeti u razmatranje, na primjer, da pređu sa uglja na okolišno prihvatljivije energente, ili da koriste javni prijevoz, ili da zajedno sa prijateljima jednim vozilom putuju na posao ili da koriste bicikl umjesto automobila. Razumijemo da su za neke od ovih promjena potrebne finansijske investicije, ali mnoge od njih su izvedive uz minimalan napor ili sredstva , kao što je zajedničko putovanje jednim vozilom na posao. Da budem jasan, to nije nešto što je specifično samo za BiH. Druge države u svijetu su se takođe suočile sa ovim problemom u nekom trenutku. Na svakog okolišno osviještenog građanina dolazi jedan koji to nije, ali za njih postoje stroge kazne, tako da morate platiti veliku sumu novca da biste bili okolišno neosviješteni – naveo je.

Svjedoci smo degradacije i uništavanja rijeka u BiH, bilo kroz zagađenje ili kroz veliki broj malih i mini hidroelektrana koje se grade. Neke gradnje hidroelektrana su zaustavljene kao rezultat angažmana građana.

– Bosna i Hercegovina ima izvanredne vodene resurse, kao što su predivne rijeke i potoci, ali, nažalost, ne ulaže se dovoljno truda u zaštitu ovog prekrasnog blaga. Rijeke, njeni kanjoni i doline predstavljaju važne prirodne resurse i potencijal za održiv i odgovoran razvoj lokalnih zajednica, te svaka inicijativa ili akcija koja utiče na ove prirodne resurse mora biti u skladu s principima Aarhuske konvencije i najvišim standardima zaštite životne sredine. Zbog toga je Misija pozdravila usvajanje Deklaracije o zaštiti rijeka od strane Predstavničkog doma FBiH, kao i zaključka kojim se traži revizija svih do sada izdatih saglasnosti za izgrađene mini hidroelektrane i one koje su u fazi izgradnje. To je ono što sam već ranije naglasio – ova aktivnost mora omogućiti punu primjenu jednog od glavnih principa Aarhuske konvencije, a to je osiguranje adekvatnih uslova za učešće javnosti u ranoj fazi procesa donošenja odluka i pravilno uzimanje u obzir javnog mišljenja – kaže Iordanidi.

Po njegovim riječima, važno je naglasiti da je dobro upravljanje vodenim resursima od suštinskog značaja za očuvanje javnog zdravlja i zaštićene životne sredine, kao i za jačanje stabilnosti. Kooperativno upravljanje je katalizator za održiv razvoj i sveobuhvatnu sigurnost, te zahtijeva javno odgovorno, transparentno i fer upravljanje vodenim resursima. Takođe doprinosi i izgradnji povjerenja i veoma je važno za sprečavanje sukoba u vezi sa vodenim resursima na svim nivoima, kao i na nivou lokalne zajednice.

Ono što je veliki problem u BiH jeste veliki broj nezakonitih odlagališta otpada, što, praktično, niko ne kontroliše. Iordanidi ističe da je tretman otpada i dalje je jedan od najvećih problema u BiH, uprkos tome što su usvojeni okvirni zakoni za upravljanje otpadom. Prema zvaničnim procjenama, broj divljih odlagališta u BiH prelazi brojku od 1.000, dok se samo jedan posto opštinskog otpada reciklira.

– Postojeći sistem upravljanja otpadom u BiH ne bilježi podatke o nagomilavanju otpada, prikupljanju, tretmanu ili odlaganju na sveobuhvatan i strukturiran način. Veliki problemi ne odnose se samo na otpad iz domaćinstava. Većini gradova u državi nedostaje organizovan sistem za prikupljanje i odlaganje korištenog ulja, baterija, akumulatora, guma, električne opreme, vozila i poljoprivrednog otpada (životinja i biljaka), medicinskog otpada, lijekova s isteklim rokom trajanja, pesticida i sličnih proizvoda. Opasan otpad i hemikalije, ako se njima ne upravlja na ispravan način, mogu imati strašne posljedice po životnu sredinu i javno zdravlje jer mogu kontaminirati vodu, tlo i atmosferu. Ponovo, vraćamo se na sami izvor problema, a to je nedostatak odgovornosti vlasti koje bi trebale osigurati adekvatna odlagališta otpada, s opcijama prikupljanja i reciklaže, te sa jasnim kaznama za one koji to ne poštuju. S druge strane, neki građani nisu svjesni toga da nezakonitim odlaganjem otpada direktno ugrožavaju svoje zdravlje i zdravlje svoje djece, da ne pominjem zdravlje ostalih građana i životne sredine, općenito. Ponavljam, vlasti moraju uspostaviti efektivan sistem upravljanja otpadom koji će biti dostupan građanima i putem kojeg će se otpadom rukovati na najpovoljniji mogući način po životnu sredinu – rekao je u razgovoru za Fenu zamjenik šefa Misije OSCE-a u BiH Dmitry Iordanidi.