Uskoro premijera filma Ovo nije hip hop priča

U okviru manifestacije Dani dijaspore, 26.decembra u 18 sati u BKC Živinice bit će premijera dokumentarnog filma „Ovo nije hip hop priča“. O čemu govori ovaj film čitajte u nastavku priloga:

„Ovo nije hip hop priča“ je dokumentarni film o živiničkoj underground hip hop kulturi koja je počela da se razvija početkom 2000-tih. Dokumentarni film nastoji kroz priču članova grupe High Berry Crew i grupe Witnesses Of Brutality, te ostalih aktera hip hopa u Živinicama koji cjelokupno predstavljaju „Mrawinjak ekipu“, predstaviti samo jedan segment priče kada je u pitanju živinički hip hop.

Početkom 2000-tih Živinice dobijaju epitet „Žutograd“. Urbana je legenda da su Živinice 2000-tih dobile taj naziv zbog velikog porasta ovisnika o heroinu. Pisanje novinara Dnevnog avaza o ovoj pojavi samo još više popularizuje naziv Žutograd, koji će vremenom biti preuzet od strane živiničkih repera i crtača grafita koji su sarkastično koristili ovaj naziv kako bi označili razvoj posebnog vida urbane kulture u Živinicama. Žutograd na taj način gubi prvobitnu poveznicu sa heroinom i postaje oznaka za živinički hip hop. Sredinom 2000-tih skupina mladih ljudi u stambenom kontejneru formiraju improvizovani muzički studio pod nazivom „Studio kontejner“ te se u okviru toga formira „Studio kontejner family“ ekipa, skraćeno „SKF“.

Pomenuta rep skupina se kroz svoju muziku i tekstove ponajviše bavila socijalnim temama, kroz koje su mlađi reperi pokušavali da kanališu svoj bijes i nezadovoljstvo cjelokupnim tadašnjim stanjem u gradu i državi. Uslovi za rad u studiju često nisu zadovoljavali minimalne tehničke kriterije za snimanje i kvalitet tona, ali uprkos svemu aktivno se radilo na stvaranju nove muzike koja je bila najviše popularna kod mladih ljudi, koji su u to vrijeme kroz hip hop vidjeli način da izraze svoje stavove i svjetonazore. Već 2008. godine pojavljuju se High Berry Crew sa svojim demo albumom „Knjiga života“ koji je odlično prihvaćen, te počinje da se sluša i izvan Živinica.

Zbog veće dostupnosti interneta i tehnologije koja je sve to pratila, muzika se mnogo lakše prenosila i dijelila, te je na taj način žutogradski rep bio dostupniji široj publici. High Berry Crew 2009. godine ostvaruje kontakte i saradnju sa drugim rep izvođačima širom Bosne i Hercegovine, kao što su Metro SLT (Zenica), prof. Sterma (Sarajevo), D-ba (Gračanica), S-one (Mostar) kao i mnogim drugima. Te iste godine izlazi i njihov drugi demo album Classic Shit + mixtape koji je bio na dva CD-a sa ukupno trideset pjesama koje ubrzo potom postaju popularne ponajviše zbog raznolikosti tema i puštaju se na popularnim radio stanicama kao što su Radio Kameleon, Vesta, Radio Lukavac i Radio 202 Sarajevo. Pored High Berry Crew, u Živinicama 2012. godine formira se i ekipa WOB (Witnesses Of Brutality) koji su krajem te iste godine izdali svoj prvi demo album pod nazivom „Bijesom protiv svijeta“. U pomenutom demo albumu ponajviše su bile prisutne socijalne teme, u okviru kojih se nastojala iznijeti kritika iz perspektive mladih ljudi koji su se osjećali zatočeno u učmalosti mentaliteta i kolektivne svijesti svog okruženja.

Stihovi pjesme Slika današnjice su direktno ukazivali na zasićenost i preopterećnost mladih ljudi prošlošću te nedostatku bilo kakve vizije budućnosti kada je u pitanju Bosna i Hercegovina čija je sadašnjost zatočena u nikad završenoj priči o tranziciji. „Mrawinjak ekipa“ skraćeno MWK je na neki način okosnica cijele priče i trenutno su najaktivniji kada je u pitanju stvaranje novog zvuka žutogradskog repa. MWK ekipa je zadržala fokus na socijalnim temama, ali sa potpuno novim, snažnijim ritmom. Priča o hip hopu u Živinicama ima i svoju mračnu pozadinu koja je bila i povod za ovaj dokumentarni film, a koja želi razgraničiti hip hop kulturu od narkomanije koje se često zbog nezrelosti i nerazumijevanja stavljaju u isti kontekst. Hip hop scena u Živinicama je subkultura koja je u jednom periodu nosila značajan kulturni naboj, i koja još uvijek ima ogroman potencijal i kreativnu energiju. O živiničkoj alternativnoj sceni koja je jedno vrijeme imala i razvijenu rock scenu, malo se zna. Razlozi su u tome što su se ove subkulture često pogrešno poimale kao devijantne, kao utočište boema, narkomana, a ne tako rijetko i kriminalaca.

Zbog takve društvene stigmatizacije, mladi ljudi koji su praktikovali neki od subkulturnih stilova su unaprijed raznim etiketiranjima bili dodatno potisnuti prema kriminalnim grupama i prema adikciji, nakon čega bi kružno slijedila i dodatna represija od strane društva. U periodu 2008. godine i 2014. godine ugasio se život dvojice talentovanih mladih ljudi koji su „nekad imali san da promijene svijet“ i kojima žutogradski rep duguje mnogo. A odgovore zašto su mladi ljudi u tužnom periodu ovog grada tražila spas u anestezijskom djelovanju heroina, a nelagodu i strah otklanjala uzimanjem MDMA, treba dati društvo. Iz tog razloga ovaj dokumentarni film nije hip hop priča.

Pokrovitelj ovog dokumentarnog filma je načelnik Općine Živinice dr.sc. Samir Kamenjaković koji je svojom neprekidnom podrškom mladim ljudima omogućio da se čuje još jedna njihova priča.

(zivinice.ba)