U.G. “Vive Žene” obilježavaju 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja
Piše: Dejla Bajrić
Udruženje građana „Vive Žene – Centar za terapiju i rehabilitaciju“ je nevladina organizacija za pružanje psihosocijalne pomoći i podrške osobama koje su doživjele traumatska iskustva rata, torture i nasilja. Udruženje je osnovano početkom 1994. godine kako bi se obezbijedio prihvat, zbrinjavanje i rehabilitacija žena i djece žrtava ratnog progona. Dvadeset pet godina udruženje kontinuirano radi na otklanjanju posljedica ratnih trauma, prevenciji svih oblika nasilja, izgradnji multietničke saradnje i poštovanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
Od 25. novembra kada se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama do Međunarodnog dana ljudskih prava koji se obilježava 10. decembra ”Vive žene” će biti dio globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“.
Rodno zasnovano nasilje je svaka vrsta fizičkog, psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja, kao i prijetnje nasiljem koje su usmjerene prema prema ženama samo zbog toga što su žene. Razorna moć rodno zasnovanog nasilja najčešću za posljedicu ima potpuno sprječavanje žene da aktivno sudjeluje u društvenom i političkom životu, narušava odnose u porodici i zajednici i negativno djeluje na cjelokupno društvo.
Sigurna kuća za smještaj i podršku žrtvama nasilja u porodici predstavlja oblik zaštite žrtve nasilja. Tretman u sigurnoj kući podrazumijeva sigurno mjesto, gdje žrtva nasilja može dobiti adekvatnu stručnu pomoć i podršku. Sigurna kuća koju vode „Vive žene“ jedina je takva ustanova u Tuzlanskom kantonu.
“Sam pojam „sigurna kuća“, ukazuje da je riječ o jednom sigurnom i zaštićenom okruženju, gdje se žrtvama osigurava da uživaju svoja osnovna ljudska prava.”– kaže Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće.
U okviru psihoterapijskog tretmana za žrtve nasilja u sigurnoj kući postoje sljedeće usluge:
- Individualna psihoterapija
- Individualna body terapija
- Socijalno i pravno savjetovanje
- Medicinsko – higijenska pomoć
- Psiho – edukativni grupni rad
- Grupna body terapija
- Radno-okupaciona terapija
- Porodična terapija ili razgovor sa članovima porodice
- Partnerska terapija ili razgovor sa partnerima
Pored zaštite života i tjelesnog integriteta, uloga sigurne kuće jeste i psihoemotivna stabilizacija, odnosno prevazilaženje krize izazvane preživljenim nasiljem.
“Žrtvama nasilja nije lahko doći u sigurnu kuću jer ne znaju šta da očekuju, zbunjene su, pune strahova i pitanja zato što dolaze u nepoznatu sredinu. Često je prisutan osjećaj sramote, stida i odbačenosti. Međutim, ovo je način da sebi i djeci obezbijede sigurnost, zaštitu i pomoć.“ – ističe Amra Muradbegović, psihoterapeutkinja.
Program rada Vive Žene zasniva se na jedinstvenom multidisciplinarnom pristupu i sinhroniziranim psihosocijalnim intervencijama koje se provede istovremeno na tri nivoa:
Rehabilitacija je prvi nivo u oporavku žrtava rata, torture i nasilja, a podrazumjeva psihosocijalne intervencije zasnovane na individualiziranom pristupu potrebama korisnika kako bi se umanjile posljedice traume, olakšala resocijalizacija i funkcionalnost u uspostavljanju kvalitetnijih međuljudskih odnosa.
Prevencija je drugi nivo rada koji ima za cilj izgradnju socijalne povezanosti, tolerancije i povjerenja u lokalnim zajednicama.
“Jedan segment prevencije se postiže organizovanjem edukacija, radionica i multidisciplinarnih sastanaka za predstavnike državnih institucija, javnih ustanova i civilnog društva, čime se osnažuje institucionalna podrška i olakšava pristup žrtava uslugama socijalne i zdravstvene žaštite. Drugi segment je psihoedukativni rad sa djecom kojim se želi prevenirati prenos traumatskih iskustava torture i nasilja sa roditelja na djecu, a istovremeno osnažiti vještine mladih za nenasilno rješavanje konflikta i prevenciju vršnjačkog nasilja.” – kazala je Muradbegović za Glas TK.
Treći nivo rada doprinosi izgradnji stabilnosti, sigurnosti i održivog mira u BiH društvu, a provodi se kroz kampanje javnog zagovaranja kako bi se uticalo na predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti da kreiraju i provode zakonska rješenja i programe koji doprinose boljem položaju i kvalitetu života žrtava rata, torture i nasilja.
Sigurna kuća u vrijeme pandemije COVID19
Pored neizvjesne finansijske situacije, dodatni problem Sigurne kuće u vrijeme pandemije korona virusa je je i nepostojanje jasnih uputa od strane nadležnih institucija i nivoa vlasti, kako postupati prilikom prijema novih žrtava nasilja, kako zaštiti klijentice koje su trenutno u Sigurnoj kući.
„Situacija sa pandemijom korona virusa doprinijela je dodatnoj ugroženosti postojanja Sigurne kuće jer su bila upitna sredstva za rad. ” – rekla je Huremović. “Također, nije bilo dodatnih sredstava za proširenje i adaptaciju kapaciteta, kako bismo mogli nesmetano primiti nove žrtve na smještaj i osigurati da budu izolovani od drugih klijentica. Uputili smo brojne apele za pomoć i podršku kako za finansijsku pomoć tako i za pomoć u postupanju i osiguranju hitne zaštite žrtava.“ – dodaje ona.
Nove žrtve su prethodnih mjeseci zbog nedostatka prostorije za izolaciju bile prinuđene ostati određeno vrijeme kod srodnika dok su čekale rezultate testiranja na virus COVID-19.
Ove godine u Sigurnoj kući bilo je 79 osoba, 34 osobe ženskog spola i 45 djece zajedno sa majkama.