Tuzlanka Sabina Fidahić povezuje BiH i SAD kroz slikovnice
Piše: Mubina Biščić-Delmanović
Tuzlanka, Sabina Fidahić, koja živi i radi u SAD-u, pokrenula je projekat „Knjige za klince“ u kojem prevodi, čita i objavljuje dječije priče. Na taj način, nastoji djeci iz BiH i susjedstva približiti bajke koje su inače dostupne samo na engleskom jeziku. U Ameriku je prvi put otišla 1999. kada je dobila stipendiju za školovanje u Virginiji, gdje je završila i srednju školu. Tamo bi, kako priča, boravila tokom školske godine, a vraćala se kući u Tuzlu preko ljeta. Nakon srednje škole završila je fakultet i dobila dvije diplome: jednu iz ličnih komunikacija, a drugu iz psihologije. U međuvremenu je dobila dozvolu za stalno prebivalište u Americi, gdje i sad živi sa suprugom i dvoje djece. Priča o ovom projektu započela je kada je uvidjela nedostatak lijepih video sadržaja na bosanskom jeziku.
– Dok su moja djeca bila mala, tražila sam videa na našem jeziku da mogu da gledaju na YouTube i nikada nisam uspjela naći kvalitetan sadržaj pa sam odustala. U maju prošle godine sam opet potražila i bila sam opet razočarana. Bilo je puno pjesmica za mlađu djecu, i nekih crtanih sa (meni) neprikladnim temama. O tome sam pričala sa sestrom preko telefona i kroz razgovor se rodila ta ideja. Moja sestra ima jednu djevojčicu od dvije godine i meni je bilo jako žao što nisam mogla da budem dio njenog svakodnevnog života. Pa sam odlučila da jednim poduhvatom riješim dva problema – moj kanal pruža mojim dječacima priliku da slušaju priče na našem, a i meni pruža priliku da pročitam svojoj sestrićni priču za laku noć svaki dan. Sestra mi je dala inspiraciju, a ja sam odmah započela rad sutradan, kazuje na početku Sabina.
U stvaranju ovog projekta, presudila je, kako priča, nostalgija za periodom kada je majka njoj i sestri čitala knjige, od kojih im je najdraža bila Ježeva kućica.
– To su moja omiljena sjećanja, ja i moja sestra se zagrlimo sa mamom pa čitamo Ježevu Kućicu. Danas smo mi kao ljudi zauzeti ili možda imamo previše opcija, ali neke stvari su nezamjenjive kao na primjer taj osjećaj. Na početku je ovo bilo nešto samo za mene i moje, ali su mi se jako brzo počeli javljati i drugi roditelji koji su tražili upravno nešto kao što je moj YouTube kanal. Nešto zabavno a obrazovno. Te poruke su mi značile jako puno, i znače mi puno. Bodrile su me da nastavim sa radom. Jako često i sada dobivam poruke od malih djevojčica i dječaka (kroz roditelje) koji mi kažu koliko vole tu i tu slikovnicu ili zamole da uradim neku na tu i tu temu. Kada se desi nešto tako, to mi srce ugrije kao ništa drugo, priča Sabina.
Na kanalu su zastupljene različite vrste bajki. U odabiru joj pomažu njena djeca. Uradila je bajke iz raznih zemalja i različitih kultura od Japana do Francuske. Sve su uvijek interesantne i uče djecu empatiji.
– Počelo je polako, sa prijateljima i porodicom koji su gledali, pa dijelili svoje ideje i sugestije. Polako sam počela da stvaram neki proces za svaku slikovnicu. Onda sam našla software za snimanje, pa kasnije uvela muziku i neke specijalne efekte. Sve je išlo nekako prirodnim tokom. Na kanalu se nalaze razne vrste bajki. Neke su smiješne, neke tužne, neke sretne, neke tihe, neke glasne itd. Primjetiće te i da sam uradila bajke iz raznih zemalja i različitih kultura od Japana do Francuske. Sve su uvijek interesantne i uče djecu moć empatije. Čak sam imala i čast da surađujem sa nekoliko lokalnih autora sa balkana i nadam se da ću se upoznati i sa drugima pa nastaviti taj trend, kazuje Sabina.
Iako „Knjige za klince“ zahtijevaju mnogo vremena, kreativnosti i odricanja, Sabina kao majka, supruga, zaposlena žena, uspijeva uskladiti sve, provesti dragocijeno vrijeme sa djecom, pružiti nešto novo djeci iz Bosne i Hercegovine, ali i završiti ostale obaveze.
-Sad već imam ritam. Moji dječaci su jako uključeni u čitav proces YouTube kanala od biranja knjiga do grafičkog dizajna (boje itd). Čitam njima svaku knjigu prvo pa mi pomognu da nađem “glas” za svaki lik. Tako da ovo u stvari postaje dragocjeno vrijeme provedeno sa njima. Stvaram neke nove tradicije i uspomene, ističe Sabina.
Kako kaže Sabina Fidahić, iako ima novih ideja, prioritet je da nastavi sa ovom pričom.
– Ne žuri mi se nigdje. Idem polako prirodnim tokom. Razgovarala sam sa jednom divnom ilustratorkom da se udružimo i uradimo slikovnicu zajedno pa možda to vidite uskoro, kazala nam je na kraju razgovora Sabina Fidahić.
