Sloboda Dita ponovo će puniti Mejdan?

Prije 13 godina potpisnik ovih redova bio je svjedok i prvi novinar koji je objavio tužnu vijest da se gasi ponos tuzlanske košarke – Sloboda Dita. Koliko god bio sretan zbog činjenice da sam prvi plasirao tu informaciju, toliko je bila teška sama pomisao da više nećemo bodriti klub zbog kojeg se u Mejdan dolazilo sat- dva ranije kako bi se zauzelo sjedeće mjesto.

Sloboda Dita je zbog dugova otišla u mirovanje, a na njeno mjesto je stigla OKK Sloboda. Klub koji nikada navijačima nije prirastao za srce. Novi sportski kolektiv je postao pravni sljednik Slobode Dita, no zanimljivo, isključivo tradicije i trofeja, a ne obaveza i dugova.

OKK Sloboda je krenula iz najnižeg ranga i vremenom se plasirala u elitu bh. košarke, no pokazalo se da novi klub nije ni sjena nekadašnje Dite.

Sa marketinškog aspekta promocije kluba, nema se šta prigovoriti jer je taj segment funkcionisao odlično. Parole kako se „Košarka vratila u grad“ i sl. možda su mogle da izazovu simpatije kod dječaka koji se ne sjećaju Slobode Dita, no kod starijih navijača nikako.

OKK Sloboda do danas nije postigla ništa iako su na raspolaganju čelnici imali stabilan budžet, infrastrukturu i košarkaški primat u gradu soli. Nažalost, u Tuzlu nije stigao nijedan trofej. Takođe, iako u prefiksu nose „omladinski“, novi klub do danas nije proizveo niti jednog iole kvalitetnog prvotimca. Košarkaša koji će u bh. ligi biti dominantan. Za razliku od Slobode Dita.

Ni u omladinskim selekcijama OKK Sloboda nije postigla mnogo na prvenstvima BiH. Uglavnom su titule odlazile u neke druge krajeve naše zemlje iako su čelnici Kluba najavljivali da će nastaviti funkcionisati trasama ugašenog kluba. Da će im klupska politika biti fokusirana na proizvodnju sopstvenog igračkog kadra.

To se nije desilo. Prvi čovjek Kluba Aid Berbić i njegovi saradnici jednostavno godinama pokazuju da nemaju neku viziju šta žele od OKK Sloboda.

Gotovo da ne pamtimo sezonu u kojoj su se znale ambicije Kluba, a o klupskoj politici dovođenja igrača najbolje govore podaci. OKK Sloboda je godinama postala poznata kao klub koji dovede osam do 10 novih igrača i isto toliko ih zamijeni u toku jedne sezone!

Takva klupska politika do ludila bi dovela Željka Obradovića, a ne Damira Mulaomerovića, Josipa Pandžu ili Ivana Velića…Tek neke nabrojane trenere koji su boravili u Mejdanu i uigravali timove za koje se nije znalo sa kakvom petorkom će dočekati novo prvenstveno kolo.

Bolji poznavaoci košarkaških prilika u Tuzli složiće se da skoro pa ne postoje dvije sezone u kojima je OKK Sloboda odigrala sa istim kosturom ekipe. Preprometno je bilo u Mejdanu da bi se očekivalo uigravanje, upoznavanje i neki rezultat od ekipe.

Uz to, godinama iz Kluba nije promovisan kvalitetan domaći košarkaš, a to je ono po čemu je bila poznata Sloboda Dita. Pa aktuelni kapiten bh. reprezentacije Miralem Halilović jedan je od igrača koje je proizvela „Ditina škola“. Druge nećemo navoditi jer bi nam trebala još jedna stranica novine.

Zbog čega pišemo o OKK Slobodi i Sloboda Diti? Pa zbog informacije da bi veliki tuzlanski privrednici mogli oživjeti ponos tuzlanske košarke i da bismo u dogledno vrijeme u Mejdanu ponovo mogli gledati Slobodu Dita. Nema sumnje da bi se u tom slučaju i tribine Mejdana kudikamo popunile publikom, za razliku od trenutnog stanja.

Ipak, da bi se te želje ostvarile preostalo je da čelnici OKK Sloboda pristanu na fuziju sa „umirovljenikom“. Od njih zavisi sve. Hoće li nastaviti kao do sada i bez ambicija nizati sezone u polupraznom Mejdanu ili će Sloboda Dita uskrsnuti u namjeri da postane vodeći bh. košarkaški kolektiv. Šta će odlučiti oni koji su do sada pokazali da ne mogu mnogo?

J. J.