Sigurne kuće u BiH na rubu egzistencije

U vrijeme lockdowna i Sigurne kuće u našoj zemlji morale su zatvoriti svoja vrata. Osim nemogućnosti smještaja za nove žrtve nasilja, žene su ostale i bez besplatne pravne pomoći, dok su se u sudovima i tužilaštvima rješavali samo „hitni slučajevi“. Nakon ukidanja vanrednog stanja, u maju ove godine, naglo je skočio broj zahtjeva za prijem u sigurne kuće, ali i broj poziva na SOS telefon. No za sve nema mjesta, a bez pomoći vlasti neće biti ni u budućnosti.

Ukupno 100.000 KM grant sredstava iz Budžeta Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH bit će dodijeljeno nevladinim organizacijama koje vode sigurne kuće u BiH. Na teritoriji naše zemlje postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja.

“Ovo nisu jedina sredstva koja je ministarstvo dodjeljivalo sigurnim kućama, sredinom godine smo dodijelili 160.000 KM koje je finansirao USAID. Također ova sredstva su im pomogla da prevaziću sve probelem koje im je donijela pandemija, odnosno Covid 19”, tvrdi Miloš Lučić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH

“Obzirom da se nasilje u doba pandemije povećalo, imamo već statistike koje nam to kazuju, javila se povećana potreba za dodatnim finansijskim sredstvima I zaista smo sretni što smo ova sredstva dobili, kako bismo mogli premostiti ovaj period vremenapandemije, kada su žrtve naslja u većoj potrebi nego inače”, kazala je Lana Jajčević iz Fondacije “Udružene žene” iz Banje Luke.

Tokom cijele godine  kapaciteti Sigurnih kuća su popunjeni, a potrebe za skloništem u posljednjih osam mjeseci povećane su. Iz nevladinih organizacija navode kako je s izbijanjem pandemije došlo do eskalacija nasilja u porodicama, a ocjena je, da se pojavio veliki broj psihološkog nasilja i to u zajednicama koje do sada nisu imale probleme. Upravo zbog sve veće potrebe za pronalaskom skloništa žrtvama, sigurne kuće našle su se na rubu egzistencije. Slamku spapa pružilo im je ministarstvo I USAID.

“Ova sredstva će nam pomoći barem prvih nekoliko mjeseci u narednoj godini, a da nije bilo tih sredstava u ovoj godini pandemije, mislim da bi sve sigurne kuće u BiH na neko vrijeme, barem na tri do četiri mjeseca zatvorile svoja vrata ili jednostavno nebi mogle voditi brigu o žrtvama nasilja”, pojašnjava Jasna Zečević, predsjednica UG Vive žene Tuzla.

Iako su nadležne institucije ove godine poklonile više pažnje sigurnim kućama, njihovim kapacitetima i finansiranju, to još uvijek nije dostatno za dugoročni rad, niti pruža sigurnost žrvama. Stoga iz nevladinih organizacija ponovo podsjećaju da se Zakon o zaštiti od nasilja u FBiH još ne primjenjuje u obimu koji bi osigurao stopostotno finansiranje, te da je, stoga, nužno lobirati za finansiranje iz drugih izvora, uključujući i međunarodne donatore. U protivnom, žrtve nasilja mogle bi ostati bez jedinog utočišta koje im pruža bh.sistem.