Prof. dr. sci. Esad Bajtal – Mi smo oduvijek Evropa

Ovogodišnje obilježavanje 25. novembra, svakako je zbog situacije sa pandemijom koronavirusa, drugačije u odnosu na protekle godine. Uprkos tome, bez obzira na način obilježavanja, ovo je jedan od najznačajnijih datuma za našu državu. Nakon određenih promjena, možemo li reći da Bosna i Hercegovina ide ka put ulaska u EU?

    Prof. Esad Bajtal: Ne znamo kakvo će biti obilježavanje ove godine radi ove situacije. U svakom slučaju, obilježen ili neobilježen, 25. novembar je u svijesti svakog prosječnog građanina ove zemlje. To je jedan povijesni trenutak u kome je ova zemlja ponovno vratila svoje državljanstvo. Toliko  je bitan da postoje one antibosanske snage, koje ga uporno  poriču na ovaj ili onaj način, time što ne žele da ga obilježavaju, što ga negiraju, izmišljaju gomile neistina kako bi ga obezvrijedila, devalvirale… Dakle, 25. novembar je bitan za sve nas, za građane ove zemlje, za državu, za sve one koji misle  probosanski  i imaju na umu ljepšu i bolju budućnost na tragu evropskih i svjetskih integracija. Onih integracija i onog priključivanja modernom demokratskom svijetu koji pruža okvire normalnog ljudskog življenja, življenja po mjeri ljudskog dostojanstva, uzajamnog poštovanja, i samopoštovanja.

     I dalje imamo one koji negiraju ovaj bitan datum. Koliko zapravo, onda  možemo govoriti o ravnopravnosti svih naroda koji žive na ovim prostorima?

   Prof. Esad Bajtal: Postoje oni koji žive na anti varijanti. Vidite, imate ljude na vrhu države koji su skupo, debelo evropski plaćeni, i koji ovu zemlju stalno poriču. To paradoksalno i bezobrazno zvuči kako god pogledate, ali nije mu nelogično da prima platu iz kase koju poriče, državne kase. Neću čak ni imenovati dotičnog, svima je jasno da je to tako. Ravnopravnost, uzajamno poštovanje, tolerancija,  demokratski principi, civilizacijski principi, normativi, sistem vrijednosti koje poznaje moderni svijet, jesu su na udaru onih snaga, koje su ovoj zemlji priredile taj krvavi pokoj  90-ih godina, odnosno onih snaga koje su je sa istoka i zapada napale. Ovdje se događala agresija, koja je htjela urušiti sve ono što je vrijedno u ovoj zemlji. Dosta toga su srušili, ali nisu sve. Još uvijek ima onih koji žele živjeti ljudski.

  Promjene na ovogodišnjim Lokalnim izborima, korak su ka vraćanju onoga što jesmo?

     Prof. Esad Bajtal: Dio te želje pokazan je, konačno, prije nekoliko dana na rezultatima Lokalnih izbora. Kažem dio, jer dolaze vremena kada će se ponovno javiti i oživjeti sistem vrijednosti bosanskog načina življenja, onog koji poznajemo u svojoj povijesti. A poznajemo činjenicu da su se ljudi poštovali uzajamno kao ljudi, da im nije bilo do priče o etno, klero i drugim pripadnostima. Naprosto, bili smo građani, živjeli smo građanski, ljudski, hodali smo po svijetu i svugdje bili rado primljeni i uvažavani. Danas nažalost, zahvaljujući rezultatima ovih etno i klero politika, nemamo ništa od toga. Svijet skoro i ne zna gdje smo i ko smo, ali kažem, nadam se, rekoh, želim da se to ponovno vrati. Kada se vratimo sami sebi, tada ćemo se i vratiti savremenom, modernom, civilizacijskom i organizovanom svijetu.

 One su rezultat i glas, građana koji žele napredak i prosperitet ove države?

Prof. Esad Bajtal: To je glas onih građana koji gledaju budućnost. One kukavice  koje se stalno pozivaju na prošlost, jer nemaju šta ponuditi moderno, progresivno, oni se očito boje ove korone. U svom kukavičluku, nisu ni smjeli ni da izađu na izbore. Na kraju krajeva, sasvim dobro imaju riješenu egzistenciju i sve drugo, a po inerciji izbornog inžinjeringa i pro decenijskih prevara, vjerovali su da će opet oni pobijediti. Međutim, očito nisu. Hrabrost i susret sa koronom,  rizik te vrste, prihvatili su ugroženi građani. Oni koji su u ovakvim politikama osuđeni na tiho, dugo umiranje od gladi, siromaštva i bijede. Rizikovali su i koronu, da bi se spasili od gladi te vrste, koja im je garantovana sa ovim koji su sada na vlasti. Možemo to tako gledati. Izašli su  hrabri, oni koji gledaju vizionarski, koji gledaju daleko. Dakle, ne na cijelim teritorijama, ali u gradskim sredinama da. Provincija izgleda nije još dovoljno sazrela, jer je uglavnom sve ostalo kako je i bilo. Uglavnom, dobili smo vrlo simptomatične rezultate. Simptomatične u tom smislu što bi mogli biti znak, da će se za dvije godine, ukoliko bi ljudi koji su sada dobili povjerenje, zaista pokrenuli proces promjena, ponoviti u mnogo širem obimu, koji je ovoj zemlji potreban. Vidite krah u Banjaluci, poraz u Sarajevu, onda Bijeljina. O Tuzli da ne pričam, ona je uvijek bila na fonu tog sistema gledanja u budućnost i riješavanja uzajamnih ljudskih odnosa na civilizacijski način. Nadajmo se na osnovu ovih rezultata da će krug te izborne logike, za dvije godine, biti šansa da na znatno širem nivou popravimo, promjenimo  u moderni sistem vrijednosti, na puno ljepši i bolji način.  Da živimo kako smo živjeli. Ja ću vas podsjetiti na to da smo mi bili Evropa i prije Evrope. Nažalost, pod prećutnom tačkom Evrope, dozvoljeno je da se ovdje ruše evropske vrijednosti. Živjeli smo po sistemu vrijednosti, koji se u Evropi tek izgrađuje, odnosno pokušava izgraditi. Mi smo bili Evropa i prije Evrope. Ona je mirno gledala kako se njene vrijednosti ruše u krvi. Ona danas, gledajući sve to i zovući nas nazad, pregovara sa onima koji su te principe rušili. To je krajnje apsurdno. Ne može se s njima pregovarati. Moći će se, nadajmo se, pregovarati, sa ovima koji će pobijediti 2022. godine. Ne može Evropa pregovarati sa rušiteljima evropskih vrijednosti. Opet ponavljam, bili smo Evropa, prije Evrope. Ona treba da dođe nama, da uči kako da se organizuje, jer smo mi tako živjeli pedesetak godina, i još uvijek uspijevamo da se organizujemo. To su ti  paradoksi koje treba postaviti  našim čitaocima na promišljanje. Evropa treba da uči od nas, a ne da nam postavlja neke uslove pod kojima ćemo mi doći u Evropu.

    Razgovarala: Mubina Biščić-Delmanović