Marija Kiri: Naučnica u vječnoj romansi s radijumom

Marija Salomea Sklodovska Kiri je bila francuska naučnica (fizičarka i hemičarka) poljskog porijekla. Rođena je 7. novembra 1867. godine u Varšavi, a umrla je 4. jula 1934. godine u Salanšu.

Svoja istraživanja i naučne radove posvetila je hemiji i fizici, a njen najveći značaj ogleda se u radu u vezi s teorijom radioaktivnosti, na otkrićima tehnika u razdvajanju radioaktivnih izotopa, kao i pronalasku hemijskih elemenata – radijuma i polonijuma.

Bila je prisutna prilikom prvih istraživanja u korištenju radioaktivnosti kao mogućeg liječenja raka te je učestvovala u osnivanju radiohemije. Jedina je žena u istoriji kojoj je Nobelova nagrada uručena dva puta te je jedna od dvije osobe koje su dobile Nobelovu nagradu iz dva različita područja.

Djetinjstvo i mladost
Marija Kiri je rođena 1867. godine u učiteljskoj porodici. Bila je peto dijete svojih roditelja. Marija je djetinjstvo i mladost provela u Poljskoj. Nakon završene gimnazije 1883. godine, jedno vrijeme je provela na seoskom imanju pomažući očevoj porodici. U to vrijeme je doživjela nervni slom. Nakon nekoliko mjeseci otišla je u Varšavu kod oca, gdje je zaradila nešto novca držeći privatne časove. Imala je jaku želju da se upiše na studije, ali su tada u Poljskoj studirali samo muškarci. Godine 1891. je spakovala kofere, otišla kod sestre u Francusku i upisala se na Univerzitet u Sorboni, Odsjek hemije i fizike. Danju je učila i studirala, a tokom noći je morala zarađivati, opet držeći privatne časove. Nakon dvije godine studija, gdje se isticala kao najbolja u generaciji, dobila je posao laboranta u jednoj od industrijskih laboratorija. Uporedo je nastavila studije, tako da je matematiku položila 1894. godine. U tom periodu je upoznala Pjera Kirija, za kojeg se udala kada je on doktorirao 1895. godine. Marija je radila na istraživanju radioaktivnosti određenih tipova rude uranijuma, uočavajući dosta veću radioaktivnost nego što ima čisti uranijum. Sve u vezi s ovim njenim poslom i njenim doktorskim studijama pratio je francuski fizičar Antoan Anri Bekerel.

S vremenom se i njen muž pridružio ovom istraživanju, nakon četiri godine otkrili su polonijum, a onda i radijum. Objasnili su radioaktivnost kao posljedicu raspada jezgra atoma. Za Mariju je bila značajna 1903. godina, kada je postala prva žena svih vremena s titulom doktora fizike, ali i dobitnica Nobelove nagrade. S Nobelovom nagradom postali su slavan bračni par. Otvorili su svoju laboratoriju, a Pjer se zaposlio na Sorboni kao profesor.

“Bili smo nevjerovatno srećni i pored teških uslova u kojima smo radili. Dane smo provodili u laboratoriji, a obrok nam je često bio jednostavan studentski ručak. U trošnom hangaru vladali su potpuna tišina i mir. Povremeno, dok smo posmatrali proces, hodali bismo gore-dolje i razgovarali o poslovima, sadašnjem i budućim. Kada nam je bilo hladno, okrijepila bi nas šoljica čaja koju smo ispijali pored peći. Bili smo potpuno zaneseni”, govorila je Marija o svom braku s Pijerom.

Ovo dvoje ljudi bili su veliki sanjari. Pjera i Mariju je novi tajanstveni element prosto mamio, pa bi noću, držeći se za ruke, odlazili u laboratoriju. Cijeli projekat je za njih imao duh romantike. “Kako li će on izgledati”, Marija se pitala. Pjer bi na to odgovarao: “Volio bih da bude predivne boje.”

Romansa s radijumom je učvrstila njihovo partnerstvo, ali nažalost, Pjer je podletio pod konjsku zapregu i tako izgubio život u aprilu 1906. godine, a Marija je zaposlena na njegovo radno mjesto. Ovo je zanimljivo iz razloga što do tada nijedna žena nije bila zaposlena na Sorboni. Za života se izjašnjavala kao ateista. U javnost je 1911. godine isplivala njena intimna veza sa četiri godine mlađim fizičarom Polom Lanževinom, međutim veza nije potrajala duže od jedne godine jer je Marija trpjela napade zbog raspada Polovog braka. Kada je 1911. godine dobila drugu Nobelovu nagradu, ovaj put iz hemije, zbog izdvajanja elementarnog radona, francuska vlada je finansijski poduprla otvaranje privatnog Instituta za radijum. Ovdje se od 1914. godine vrše razna istraživanja iz domene fizike, hemije i medicine. U Institutu su radili mnogi istaknuti ljudi, od kojih su neki dobili Nobelovu nagradu. Marija je Prvi svjetski rat provela na poziciji šefa u vojnoj medicinskoj komori čija je svrha bila organizacija poljskih rendgenskih stranica. Kada je rat završio dva puta je putovala u SAD, prvi put 1921, a drugi 1929. godine. Cilj ovih putovanja je bio prikupljanje finansijskih sredstava kojim bi se temeljitije istraživao radijum. Prikupila je potreban novac, čak je istim sredstvimaopremila Varšavski institut za radijum.

Kraj života
Marija je umrla 1934. godine u Francuskoj. Uzrok smrti je aplastična anemija, za koju se smatra da je nastala usljed stalnog izlaganja radijaciji. Sahranjena je pokraj svog supruga Pjera, a njihovo grobno mjesto se nalazi u Panteonu u Parizu. Njihova starija kćerka Irena je 1935. godine dobila Nobelovu nagradu za hemiju, dok je mlađa kćerka Eva napisala biografiju svoje majke, koju je naslovila “Madam Kiri”. Mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora dobila je ime kiri u čast bračnog para Kiri. Isto tako, njihovo ime nose hemijski element kirij i radioaktivni mineral kirit. Iz zahvalnosti prema ovoj velikoj naučnici planetoid “7000 Kiri” i radioaktivni mineral sklodovskit su nazvani po njoj.