Loša godina za bh. pčelare: Izvozimo med za četiri eura, po istoj cijeni uvozimo nekvalitetan

Loša godina za bh. pčelare: Izvozimo med za četiri eura, po istoj cijeni uvozimo nekvalitetan

I 2021., kao i prethodne dvije godine, pčelari u Bosni i Hercegovini zabilježit će u kalendaru kao “elementarnu nepogodu.” Zbog loših vremenskih uvjeta izostale su glavne paše u drugoj polovini aprila i maja, a kako stvari stoje, isti će, kaže Damir Barašin, predsjednik Saveza udruženja pčelara RS-a, biti i početak juna.

– Maj je gotovo cijeli bio kišan, a prije toga imali smo mrazeve koji su pomjerili cvjetanje biljaka za 20-ak dana. Postoji nada da će se vrijeme poboljšati u narednim mjesecima kako bi se koliko-toliko iskoristile naredne paše koje dolaze. No, izostanak prvih paša uzrokovao je ogromne gubitke jer sada pčelari moraju napraviti velike napore koji iziskuju materijalne troškove, kako bi pčele održali u životu. To je iznimno skup posao, naročito u pčelinjacima koji broje po 300-400 košnica – kaže Barašin. Iako su izdvajanja za pčelare u entitetu RS u posljednje tri godine od 300.000 KM podignute na blizu milion maraka, to je, prema riječima Barašina, i dalje nedovoljno da bi se smatrali ozbiljnim podsticajima.

– Pčelari gledaju direktne podsticaje koje dobijaju po košnici. Iako je zbog pandemije budžet otežano punjen, pčelari su dobili do sada najveću premiju po košnici od sedam KM. Nadam se da će ove godine ta stepenica biti još pomaknuta. Ono čime nisam zadovoljan jeste činjenica da pčelari malo konkurišu za kapitalne invesiticije gdje mogu dobiti povrat uloženih sredstava za 30 do 40 posto. Stalno insistiramo da se pčelarstvo mora podići na viši nivo, povećati broj košnica i modernizirati pčelinjaci. Zato smo i insisitirali da u novom Pravilniku za kapitalne investicije budu uvrštena i sredstva za prijevoz košnica. Ističem to jer više nije moguće pčelariti na jednom mjestu i meda više nema sa stacionarnih pčelinjaka – naglašava Barašin.

Iako bi mogla puno više, BiH se, dodaje Barašin, ne može pohvaliti proizvodnjom većih količina meda, a kako bi se to promijenilo treba raditi na stvaranju pčelara koji će proizvoditi viškove. – Bit će dovoljno ako vam kažem podatak da je BiH prošle godine regularnim putem uvezla 500 tona meda. Neregularni uvoz neću ni spominjati. Radi se o medu koji je uglavnom sumnjivog kvaliteta, jer ne prođe baš sve kroz analize koje su također vrlo površne. Tome naravno ide u prilog izuzetno niska cijena uvoza meda po kojima se odmah vidi da to nisu vrhunski medovi kakvi su naši i kakve BiH izvozi. S druge strane, naše su količine jako male. U RS-u ima nešto više od 4.000 pčelara koji imaju oko 180.000 košnica. U normalnim godinama prosjek bi morao biti oko 15 do 20 kilograma po košnici – objašnjava Barašin. Na prste jedne ruke mogu se prebrojati bh. pčelari koji imaju više od 500 košnica, dok to, kaže Barašin, nije slučaj sa pčelarima u regiji.

– Moramo sistemski razdvojiti pčelare hobiste i profesionalce, dići pčelarstvo na viši nivo, raditi na proizvodnji viškova meda. Moj stav je da ne bismo trebali naš kvalitetan meda izvoziti za četiri eura vani kada imamo kupce u BiH gdje imamo dobru cijenu. Međutim, situacija na terenu je drugačija, mi za ta četiri eura uvozimo med koji se kvalitetom ne može porediti sa našim – naglašava Barašin. Kako bi pokušali iznaći rješenje za 300.000 proizvodnih jedicina, Savez pčelara FBiH za danas je najavio sastanak u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

– Prošle godine smo ostvarili podsticaj od 130.000 KM za one koji su se prijavili. No, i sami pčelari su doprinijeli tome jer nisu aktivni u registraciji svojih pčelinjaka, što je zakonom obavezno imao neko jednu ili 1.000 košnica. Mi smo zbog tog problema prijavili polovični kapacitet i na osnovu toga za ovu godinu u projekciji dobili 750.000, umjesto milion i po do dva miliona KM. Osim toga, mi dobijamo subvencije samo po košnici, pa pitam nadležne – gdje su ostale – za gorivo, seleće pčelare, proizvodnju matica – napominje Sejo Deljo, predsjednik Saveza plečara FBiH.

Avdi Duranoviću iz Konjica je 71 godina, a pčelar je kaže, od kako zna za sebe. Ima oko 600 košnica koje zimu provode u okolini Mostara. Iako je u svom dugom stažu bavljenja pčelarstvom imao teških perioda, Duranović ističe da se u posljednjih pet godina dešava nešto za šta nema objašnjenja, a to je konstantan pad jedinki u jednom pčelinjem društvu.

– Prije pet godina u jednoj zajednici bilo je oko 60.000 pčela. Sad ih je ispod 50.000. Isto radim, borim se, koristim iste lijekove, ali ne pomaže. Drugi veliki problem su klimatske promjene koje su za pola smanjile vrijeme trajanja određenih paša – govori Duranović. Pamti Avdo 2004. koja je, kaže, bila jedna od najmednijih godina do sada, kada je po košnici imao više od 20 kilograma bagremovog meda. – Sada ako za godinu budemo imali toliko bit ćemo prezadovoljni. Prošle godine sam imao oko 10 kilograma po košnici, pa ni troškove nisam mogao pokriti.

Podsticaji se svake godine “krešu”. Imamo po šest KM po košnici što je kap u moru, jer to ne može pokriti ni troškove lijekova koji nam trebaju protiv krpelja varoe. Primjera radi, Kanton 10 je donio odluku da pčelari plate 10 KM pašarinu po košnici. U entitetu RS općinska taksa je dvije KM plus nadoknada domaćinu na čijoj ste zemlji. Kad tome dodate loše vremenske uvjete, onda dođete na to da vas samo drži još ljubav prema pčelarstvu – kazao je Duranović. (Faktor.ba)