Investitori u akciji: Ako zakon ne spriječi, BiH će imati oko 600 mHE
U Bosni i Hercegovini u 2020. godini u pogonu je bilo 108 malih hidroelektrana. Prema podacima Udruženja Eko Akcija, koje intenzivno prati izgradnju i rad postrojenja, do sada ih je izgrađeno 113. U planu je još oko 340:
“Sudeći po izjavama investitora, na kraju bi ih moglo biti i preko 600 – što znači da u BiH neće biti ni rijeke ni potoka bez barem jedne male hidroelektrane”, upozoravaju.
Male hidroelektrane u BiH uglavnom su u vlasništvu domaćih kompanija, a jedan dio i stranih investitora, piše Žurnal.
Najveći dio postrojenja u Federaciji BiH nalazi se u Srednjobosanskom kantonu. Iako je sagrađeno 36 postrojenja, planirana je izgradnja čak oko 40 novih. Vlasnici mHE u ovom kantonu većim dijelom su domaći investitori – Amer i Salih Jerlagić, Salko Selman, kompanija Kara-drvo iz Fojnice (Elmedin Karahmet), Elgrad (domaće i strano vlasništvo)… Pet mHE u ovom kantonu ima austrijsko-njemačka kompanija Interenergo d.o.o. Ljubljana.
Interenergo (podružnica austrijske kompanije Kelag) je putem banjalučke podružnice EHE izgradio dvije mHE na rijeci Ugar, prirodnoj granici između dva entiteta. Interenergo je vlasnik i MHE Medna na rijeci Sani. Prihod EHE Banja Luka (u vlasništvu Interenerga) u 2020. je 3,6 miliona KM.
Prosječan broj radnika – četiri. Ali ispostava u Sarajevu – Interenergo d.o.o. Sarajevo prošle godine imala je ukupan prihod od blizu 36 miliona KM.
U Zeničko-dobojskom kantonu austrijska kompanija Energy Eastern Europe Hydro Power GmbH Judenburg ima četiri mHE na rijeci Gostović.
U Republici Srpskoj napravljeno je blizu 50 mHE. Udružili su se domaći biznismeni i strani kapital, pa im često ni nelegalne dozvole ili neposjedovanje istih nisu problem. A sve uz blagoslov resornih institucija oba entiteta. Austrijski Kelag putem svoje podružnice EHE gradi dvije mHE na rijeci Ugar – Zapeće i Novakovići.
Mašinske sale i MHE Zapeće i Novakovići su u Republici Srpskoj, ali su vodozahvati obje na međuentitetskoj liniji, pa su dozvolu morale izdati institucije na državnom nivou, ali su ih izdale institucije RS-a. Institucije BiH i SBK nisu izdale nijedan dokument u vezi sa dozvolama za rad ovih postrojenja.
Radna grupa formirana 2012. utvrdila je brojne nezakonitosti, između ostalog da su dozvole za rad nevažeće.
Utvrđeno je i da na području Federacije nisu riješeni imovinsko-pravni odnose, te da su inspekcijski organi propustili su da poduzmu zakonske mjere, obustave radove i spriječe uzurpaciju zemljišta.
Ali investitori, ovaj put strani, nastavljaju rad bez ometanja. Ista kompanija, kako bi zaštitila svoje interese u regiji tuži aktiviste za zaštitu rijeka.
Osim stranih, propise često ne poštuju ni domaći investitori. Rijeka Bjelava kod Foče na meti je fočanskog biznismena Gorana Pavlovića. Izgradnju mHE pokrenuo je u vrijeme pandemije, u proljeće prošle godine, kada je ostatak svijeta bio „zatvoren“. Izgradnju je počeo mjesec dana prije dobijanja dozvole.
Kao argument za izgradnju postrojenja često se navodi i i interes lokalne zajednice za zapošljavanje i prihod koji će se sliti u budžet na osnovu ugovora o koncesiji. Ali nerijetko je proces u mHE sasvim automatizovan pa je broj zaposlenih zanemariv a prihodi još niži.
Koncesioni ugovori koji su se ranije potpisivali na 30, sve češće se potpisuju i na 50 godina. Udruženje Eko Akcija navodi jedan ilustrativan primjer: Opština Fojnica je na ime koncesionih naknada od svih šest malih hidroelektrana na svojoj teritoriji od 2015. do 2018. godine ubirala od 44,6 do 59,6 hiljada KM (1,38% do 1,85% ukupnog opštinskog budžeta).
A, Srednjobosanski kanton, gdje je dosad izgrađeno najviše malih hidroelektrana (skoro trećina ukupnog broja u BiH), koncesionim naknadama ubire svega 0,46% svog ukupnog prihoda.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.