DUBOKO DISANJE: Porođajne muke nove vlasti

Piše: Zlatko Dukić

.Drevni običaj da se, poslije izbora, dugo čekamo i mučimo u formiranju vlasti, ni ovog puta ne izostaje: kantoni već kasne, u Federaciji se lome kopljna oko toga ko će formirati vlast – da li SDA ide u opoziciju, a Osmorka sa HDZ-om na tron, dok se na nivou države, uz tradicionalni pakt HDZ-a i SNSD-a, vodi mrtva trka oko Doma araoda Parlamenta BiH i oko toga ko će naredne četiri godine biti najmoćniji

 TUZLANSKI KANTON JE BIO prvi u konstituisanju nove Skupštine, među prvima je odredio delegate Doma naroda Parlamenta Federacije, što ostali grozničavo čine, dok je sve ostalo – na dugu štapu. U Federaciji se grčevito raščišćava stanje u vezi s tim ko će sa HDZ-om BiH – za koga se tvrdi da je neizbježan u vlasti, iako je osvojio tek nešto više od 10 posto glasova na izborima – nakon što je, po svemu sudeći, stranka koja je ujagmila najviše glaosva, a to je SDA, upućena u opoziciju. Na nivou države, čvrst pakt HDZ-a BiH i SNSD-a ne narušava se, dogovor je sklopljen i štošta je još otvoreno, pogtovo kad je u ptianju to ko će im biti partner s treće strane.

U sjenci neizvjesne, prilično mutne i javnosti ne uvijek do kraja jasne slike ovih zbivanja, ostalo je važno pitanje daljih produbljivanja nacionalnih (nacionalističkih) šančeva. Jer, nekako mimo pažnje je prošao zahtjev Dragana Čovića, koju se odavno ponaša kao hrvatski neprikosnoveni lider, da će HDZ razgovarati „samo sa legitimnim predstavnicima naroda“. U prevodu, umjesto SDA bošnjačkim predstavnicima se smatra Trojka, odnosno Osmorka, nezavisno od toga što se one zovu građanskim ili strankama centra i što su multietničke, s nekim izuzecima. Drugima riječima, nacionalna profiliranost i plemenski pristup postrizbornom smirivanju terena, svodi se na to da razgovaraju i dogovaraju se isključivo tri strane, pa kad već SDA ispada iz trke – onda se SDP, NiP, Naša stranka, kao i ostali iz Osmorke, imaju smatrati (i osjećati) isključivo bošnjačkim, jer se jedino tako prihvataju, priznaju i uzimaju u obzir.

U KOLIKO SE, A HOĆE, ovo ovako bude razvijalo, a sudeći po poodmaklosti dogovora HDZ-a i Trojke, tj. Osmorke, u najmajnju ruku možemo očekivati da stanje ne da neće biti poboljšano, već će još utvrđeniji, jasnije razgraničeni i udaljeniji biti nacionalni tabori. Ta vrsta plemenskog, a zapravo urođeničkog kosntituisanja i osmišljavanja vlasti, nije ni slučajno saveznik evropske budućnosti, niti garancija za ikakve korjenitije promjene. Naprotiv, uz saglasnost međunarodne zajednice i njeno nijemo, gotovo nezainteresovano posmatranje razvoja događaja, nama se može desiti da iduće četiri godine opet budu u znaku blokada, s vođstvom srpsko-hrvatske koalicije, kao najtvrđeg i bezuslovnog zagovornika kočenja napretka, s jedne, ali, s druge strane, i odustajanje – prećutno, a stvarno – od onoga što se zove građanskom državom i putem ka njenom ostvarivanju.

Pošto svi znamo da se Draganu Čoviću i svima u HDZ-u i HNS-u diže kosa na glavi pri samom  pominjanju građanske države, više je nego sigurno da se u dosadašnjim razgovorima o budućoj vlasti Federacije, niko iz Osmorke nije usudio da ni slučajno pomene građansku BiH. Pristajući na ono što Čović traži, iako trvdi da „ne postavlja uvjete“ (osim da se sa DF-om ne želi ni o čemu razgovarati), takav razvoj događaja je vrlo izvjestan. I ponavljanje je stare priče, na nov, naopak način.

KADA SE OVO UKRSTI sa svakodnevnim informacijama o toku dogovora i pregovora o formiranju vlasti, jasno nam je da je vrlo malo prostora za optimizam. Štaviše, prije bi se moglo govoriti o tome da se još izoštrenije i izpopačenije ponavlja upotreba starih obrazaca i alata u formiranju vlasti, u uslovljavanju, ucjenjivanju, kapricima i konfrontacijama. Doda li se tome i niz manjih ili većih skandala, s kojima se nova vlast legimiiše već na startu – poput onoga što smo vidjeli na konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine RS-a („šta se ođe obadaš“), izlazak Milorada Dodika iz sale u vrijeme intoniranja državne himne, neprisustvo HDZ-ovih predstavnika na inauguraciji novog Predsjendištva BiH, odsustvo hrvatskog ambasadora (zbog Željka Komšića) i visokog predstavnika s ovog događaja, itd. – više je nego jasno da nas sumorni dani (i poneki prateći skandal, ispad i eksces) očekuju ne samo do formiranja nove vlasti, već i onda kada ona počne da radi ono za šta je masno plaćamo.

Malo je, uzimajući to u obzir, reći da se nova vlast stvara uz izražene porođajne muke. Potrebno je ustvrditi da će ono što smo izabrali 2. oktobra ove godine, uz to što ćemo sve iskihavati naredne četiri, biti upravo ono što smo zaslužili i u čemu nema mnogo prostora za očekivanje promjena nabolje. Ili: u zemlji u kojoj 96 posto ljudi u prvi plan ističe svoju nacionalnu, a ne građansku identifikaciju, uzalud je očekivati odmicanje od nacionalnih i nacionalističkih kalupa. A to znači – Evropu i zelenu granu.