DUBOKO DISANJE-Politika i vlast u doba korone

Piše: Zlatko DUKIĆ

       TVRDITI DA SU naša politika i vlast, u cjelini, besprijekorno dočekali i pokazali se u dosadašnjem, više od dva mjeseca dugom suočavanju s vanrednim prilikama zbog korone, bilo bi pogrešno. S druge strane, ne bi bilo potpuno tačno reći ni to da se nisu posve dobro snašli i da su nespremno dočekali cijelu ovu frtutmu. Najtačnije je kazati da su se ponašali – na raznim nivioima i u različitom obimu – onako kako su znali i umjeli. Ili, bolje rečeno, onako kako smo zaslužili, kad smo već izabrali vlast kakvu imamo.
Iako niko ozbiljan u ovom trenutku, usred trećeg mjeseca vanrednih prilika zbog korone, nije u stanju precizno kazati dokle će sve ovo trajati i da li će nešto opuštenije mjere kontrole i discipline uskoro biti još liberalnije ili ne, skoro sigurnim bismo mogli proglasiti očekivanje da se krupniji korak nazad ne napravi. Pri čemu nije zgoreg na umu imati i moguće javljanje novog talasa pandemije, kako slute neki likovi, a što se već potvrđuje u Kini. Zasad, doduše, samo u njoj.VRDITI DA SU naša politika i vlast, u cjelini, besprijekorno dočekali i pokazali se u dosadašnjem, više od dva mjeseca dugom suočavanju s vanrednim prilikama zbog korone, bilo bi pogrešno. S druge strane, ne bi bilo potpuno tačno reći ni to da se nisu posve dobro snašli i da su nespremno dočekali cijelu ovu frtutmu. Najtačnije je kazati da su se ponašali – na raznim nivioima i u različitom obimu – onako kako su znali i umjeli. Ili, bolje rečeno, onako kako smo zaslužili, kad smo već izabrali vlast kakvu imamo.

ZA OVU PRILIKU, međutim, u centru pažnje nam je ono što nudimo u naslovu – odgovor na pitanje kako su se naša politika i vlast snašli u uslovima pandemije. Nekoliko je mogućih slojeva ocjene o tome. Prvi se svodi na to da su oni, kao i politika i vlast u većini drugih zemalja, bili manje-više zatečeni. Ta zatečenost je, na raznim nivoima vlasti u nas, urodila različitim nivoima efikasnosti u prvim danima. Odmah je ružno bilo to što se državna vlast malo “izgubila” u vremenu i prostoru, a sve se svelo na duel dva entiteta. Pa se i danas govori o tome ko je bolje, spremnije i stručnije dočekao pandemiju. I zbrajaju se inficirani i žrtve… A onda se ode u otužnu krajnost i po tim ciframa (aršinima) mjere generalna efikasnost, stručnost i uspjeh.
Naredni sloj ocjene se ogleda u tome što nam su se stručnošću prsili i oni koji, stvarno, o ovom gradivu nemaju pojma. U oči je posebno palo to da su se dijelovi politike (političara) miješali u struku, pa čak kanili da budu stručniji od dokazanih eksperata u oblasti epidemiologije i zdravstva uopšte. Zatim bi se sloj ocjene mogao pronaći u još jednoj vrsti nadmetanja, naravno ružnom, u tome ko će se pokazati vještijim i bržim u osiguravanju nužne tehničke osnove za suprotstavljanje pandemiji – od zaštitnih maski i rukavica, preko dezinfekcionih sredstava, sve do respiratora.ZA OVU PRILIKU, međutim, u centru pažnje nam je ono što nudimo u naslovu – odgovor na pitanje kako su se naša politika i vlast snašli u uslovima pandemije. Nekoliko je mogućih slojeva ocjene o tome. Prvi se svodi na to da su oni, kao i politika i vlast u većini drugih zemalja, bili manje-više zatečeni. Ta zatečenost je, na raznim nivoima vlasti u nas, urodila različitim nivoima efikasnosti u prvim danima. Odmah je ružno bilo to što se državna vlast malo “izgubila” u vremenu i prostoru, a sve se svelo na duel dva entiteta. Pa se i danas govori o tome ko je bolje, spremnije i stručnije dočekao pandemiju. I zbrajaju se inficirani i žrtve… A onda se ode u otužnu krajnost i po tim ciframa (aršinima) mjere generalna efikasnost, stručnost i uspjeh.

IPAK, NAJVIŠE PAŽNJE javnosti, dok se kraj pandemije još ne može sagledati, izazvalo je ono što se zove znakovima mućkanja, zloupotrebe i muševera pod zaštitom pandemije. Famozna afera sa respiratorima u Federaciji BiH je, najvjerovatnije, samo vrh ledenog brijega. Ko zna šta se krije ispod i iza toga. I ko zna da li je, uz “obilježenu” Federalnu upravu Civilne zaštite, sličnih vježbi “dugih prstiju” bilo i na drugim mjestima. Malo je vjerovatno da ćemo uskoro – iako je već angažovano i Državno tužilaštvo – saznati kompletnu istinu o tome da li je sve u vezi sa respiratorima iz Kine učinjeno uz znanje ili uz ignorisanje Federalnog zavoda za javno zdravstvo. Direktor Zavoda kaže da ništa nije znao, a druga strana – da je on sve aminovao. Neko tu laže, zar ne?
Kad se pod ovu priču podvuče crta, prvo što je jasno jeste da nikad nećemo imati zaokruženu sliku i da se, kao što smo navikli protekle dvije i po decenije, neće stati ukraj svima koji su petljali, muljali i pljačkali. Zato nas čeka perspektiva da bude upamćeno ne to kako smo se borili protiv korone, već to kako su pandemiju neki zloupotrijebili i lovili u mutnom, i to ne samo u vlasti i njenim organima, već i u trgovini, apotekama, farmeceutskoj industriji… I, konačno – a i najgore i najmučnije – jeste to što će korona jednom proći, jer mora proći, svijet i planeta neće više biti ono što su bili prije pandemije, ali mi, ova zemlja, njena politika i valst – ostaju sigurni siti.

Ostaju nam i poslije korone. Da s njom deveramo, budemo nemoćni prema onome šta i kako radi u naše ime i na naš račun, potvrđujući se jačom, otpornijom i trajnijom čak i od korone. Nažalost, naravno.