DUBOKO DISANJE-I američki izbori dijele BiH
.Možda su u pravu oni koji američke predsjedničke izbore zovu velikim cirkusom (zar to nisu i naši izbori?), ali teško da razumijevanje zaslužuje i da može biti prihvatljivo to što je ishod američke predsjedničke trke bio jedva dočekan povod za potvrdu starih i iskopavanje novih podjela, razlika i nerazumijevanja svih vrsta, kojima BiH kipti posljednjih 30, a naročito 25 poratnih godina
| DOK SE KRAJU PRIVODI kampanja za naše ovogodišnje lokalne izbore, obilježena izostajanjem uobičajeno mučnih i teško probavljivih javnih skupova, ali i bezobraznim kršenjem antikorona mjera o zabrani njihovog održavanja (Gradačac, Srebrenik, Visoko, Zenica…), dobar dio te jednomjesečne predizborne loko-trke je bio i u znaku iščekivanja američkih predsjedničkih izbora. Pošto je odavno uvriježeno pravilo da je bitka za Bijelu kuću mnogo više i daleko šire od samo američkih granica i američkog pitanja, ishod dvoboja Donalda Trampa i Džoa Bajdena je bio nestrpljivo iščekivan, kao nešto što se i nas najdirektnije tiče. |
Iako Bajden,deset dana poslije izbora, još nije i zvanično proglašen pobjednikom, a dobio je četiri miliona i nešto glasova više od Trampa, i iako dosadašnji predsjednik novom, 46. u istoriji SAD prijeti sudovima i ponavljanjem broja glasova zbog „izborne prevare“, stvari se polako smiruju i, prije ili kasnije, znaće se sve što je potrebno znati. U našim uslovima, zna se da prekosutra valja izaći na lokalne izbore i da je sutra dan ćutanja i propisane tišine (koju, naravno, neki neće poštovati). Plus grozničava finalizacija završnih radova u „ispod žita“ pripremljenom izbornom inžinjeringu i štimanju, u čemu teško da nekim strankama ima premca igdje na svijetu.
| SAMO LICEMJERIMA I MULJATORIMA se, pri pominjanju te teme, utješnim može činiti to što, eto, „i u Americi ima izbornog petljanja i sumnji u ispravno brojanje glasova“. To objašnjenje je, dakle, ne samo van pameti, dakle glupo, već i uobičajen način da se pažnja odvuče od suštine – od toga da se ni ovogodišnja posve drukčlija, bolja i temeljitija aktivnost Centralne izborne komisije BiH, ne može uzeti kao garant izbjegavanja muševera, mućkanja i izbornog lopovluka. |
To je, međutim, jedna strana priče. Drugu je obilježila klimu u kojoj se 15. novembra dešavaju naši lokalni izbori. To je tradicionalna, pogubna i opasna klima podijeljenosti, netrpeljivosti, razlika, suprotnosti, sve do ržnje. Kao što znamo i kao što trpimo najmanje30 minulih godina, to je tekovine divljanja nacionalizma i neofašizma, koji je ove prostore počeopreoravati početkom devedesetih godina prošlog vijeka, s vrlo malim izgledima za to zaustavi, a kamoli nešto nabolje promijeni u dogledno vrijme. O generaciji potpisnika ovih redova kad je riječ, tako nešto se sigurno neće dočekati.
| KADA SU NACIO-MRAČNJACI I SLIČNA bolesna bagra iscrpjeli sve „adute“, „argumente“ i sva sredstva, pretvorena u alate za plansku proizvodnju i širenje mržnje, za iskopavanje razlika, produbljivanje nepovjerenja, sirovosti i primitivizma, na red je došlo čekanje spoljnih povode za iskazivanje njihove hronične bolesti. Američki predsjednički izbori su tu k'o kec na deset. Kao i uvijek, pa i prije četiri godine, kada je pobijedio Tramp, i sada se – još izaženije i podjeljenije – pobjeda Džoa Bajdena doživjela, sa posve suprotnim predznakom i u drastičnoj podjeli na „naše“i „njihove“. Koliko i kako god to neko ignorisao ili potcjenjivao,“pobjedička“ kolona vozila na sarajevskim ulicama, koja je slavila Bajdenovu pobjedu, te muk i tišina, ali i neskriveno razočarenje u Beogradu i Banjaluci zbog Trampovog poraza – sve govore i dovoljno kazuju. |
Najviše o tome da, kao država i društvo, u sebi nosimo duboke korijene bolesti, za koju niko ozbiljnije i ne pokušava naći lijek, a koja je opasno, masovno zahvatila i sve nove (poratne) generacije ove nesretne zemlje. Simptomi te bolesti se ogledaju u tome da se međusobna netrpeljivost, na smišljen i planski način, u nove naraštaje ubrizgava još s majčinim mlijekom, pažljivo njeguje i dozirano timari u kućnom vaspitanju, nastavlja u školi i na ulici, a dovršava i konačno utvrđuje u stvaranju društvene i političke klime averzije i odijuma prema drugom i drugačijem, tobože tuđem i prijetećem. Pa se tu, onda, i pobjeda našeg i poraz njihovog favorita na američkim predsjedničkim izborima, razumijeva i prihvata kao trijumf i superiornost naše u odnosu na njihovu stranu… Čime se otrov nastavlja uspješno širiti, a izbori za predsjednika SAD – ni krivi, ni dužni – samo su još jedan događaj koji nas dijeli, udaljava jedne od drugih i vuče nazad.
Tekst objavljen u Glasu TK 13.11.2020. godine