DUBOKO DISANJE: Federalna vlast u ćorsokaku
Nije trebalo biti posebno dobro informisan, pa naslutiti probleme s formiranjem nove vlasti Federacije i grčevitu SDA-ovu borbu za to da u njoj ostane i da, pošto je na državnom nivou u opoziciji, iskoristi sva (ne)dopuštena sredstva – uključujući i instituciju Refika Lende, u vidu kandidata za (pot)predsjednika Federacije – ne bi li produžila ono što s Novalićevom Vladom traje već petu godinu – tehničku vlast i čuvanje biranih SDA-ovih ljudi, tekovina, interesa i bonluka
DAVNO JE PROŠLO VRIJEME u kome smo imali priliku da u Tuzli upoznamo Refika Lendu, generala Armije RBBiH u liku komandanta njenog Drugog korpusa. Ovaj Travničanin je imao priliku i za to da upozna nas, Tuzlake, što je u ono neposredno poratno vrijeme bila obostrana korist, ako na i dobitak, jer je proširen krug ljudi koji je Armiji dao doprinos i na tome gradio mirnodopsku karijeru. Nedugo nakon odlaska iz Tuzle, došla je vijest o Lendinom političkom aktiviranju, a kada je izabran na čelu opštine Novi Travnik – na prvi od tri načelnička mandata – na svoj način je to bilo iznenađenje. Uglavnom prijatno, jer je vojnička penzija, po pravilu, znak da je osoba još upotrebljva i da može biti korisna.
Ovaj uvod je potreban za prvi korak u kolumnističkoj reakciji na probleme, bolje reći komplikacije u formiranju nove federalne izvršne vlasti, u kojoj, po planu osmorke i HDZ-a, SDA-u ide s vlasti, kao i na nivou države. Međutim, sve je krenulo ka slijepoj ulici onog trenutka kada su, bez većih problema, Predstavnički i Dom naroda Parlamenta Federacije potvrdio vrh eniteta – Lidiju Bradaru, Igora Stojanovića i Refika Lendu – i kada je produbljeno ono što je najavljivano: Lendo neće potpisati odluku o izboru Vlade Federacije, u kojoj nema SDA.
POŠTO JE OVAJ „KLJUČ“ od početka naišao na tvrdo i žestoko traženje SDA-ovih krugova, od vrha nadole, krenulo se u operaciju raščišćavanja problema. Prva polovina februara je prošla u tom znaku, ali i u dodatnom komplikovanju i u udaljavanju od rješenja. Sastanci novog vrha Federacije su protekli bez Lende. Bradara i Stojanović su uzalud čekali „trećeg za preferans“, kako bi se dogovorili o tome ko je predsjednik, a ko potpredsjednici Federacije. Lendo je za svoju opstrukciju tvrdio da nije blokada, iako je to klasična blokada, a onda je, za svaki slučaj, podsjetio na to da je general i da, u borbi za bošnjački narod i njegove interese, „neće kapitulirati“. Što strateški ima smislu, ali taktički ne pije vode.
Nastavak priče traje, uz nekoliko pokušaja da se stvari izvedu načistac. Najprije je Lendo pisao stranačkim čelnicima Draganu Čoviću, Bakiru Izetbegoviću i Nerminu Nikšiću, s pozivom da se sastanu i dogovore, uz ignorisanje osmorke i tvrdnju da Vladu moraju formirati SDA, SDP i HDZ i da je to nemoguće bez SDA. Pismo je izignorisano. Pa je Izetbegović pozvao Čovića i Nikšića na sastanak, s istim ciljem. I to je odbijeno. Potom Lendo podebljava svoju tezu da vlasti nema bez SDA, što jedva dočekaju – i dodatno prodube – dežurni SDA-ovi kopci i jastrebovi, koristeći provjeren populističko-demagoški recept – da je isključivanje SDA akt protiv Bošnjaka i njihovog ušeća u vlasti.
MOŽDA BI SE O TOJ tezi, da je umivenija i argumentovanija, dalo ozbiljnije razgovarati, da iz nje snažno ne isijava stara naciopatska, naglašeno isključiva teza – da je pravi Bošnjak i istinski bošnjački predstavnik samo onaj ko ima stranačku knjižicu SDA, a da svi ostali – uključujući i Bošnjake „zalutale“ u SDP, NIP, Našu stranku, PDA, NES i Stranku za BiH – to nisu, maltene su dupljaci i nelegitimni. Kad se na to doda podatak, koji nije moguće osporiti, da je SDA stranka koja je najviše glasova na prošlogodišnjim izborima, onda se to mora uvažiti. Ali, samo do mjesta na kome se jasno da sa SDA-om niko neće u vlast, a da su stranke osmorke i HDZ, uz nesigurne i pokolebane NES i SBiH – osigurale većinu u federalnom Predstavničkom domu i u domovima Hrvata i Srba Doma naroda.
S vrlo malim izgledima za to da se u skorije vrijeme izađe iz ovog ćorsokaka, federalna vlast će biti formirana – s obzirom na to da Lendo, kao „udarna pesnica“, i SDA ne odustaju od svoga – na samo dva moguća načina: da, nakon što su se Bradara i Stojanović o tome dogovorili bez Lende, federalni Predstavnički dom potvrdi Bradaru kao predsjednicu, a Lendu i Stojanovića kao potpredsjednike Federacije i da odluče o izboru Vlade, na čelu sa Nerminom Nikšićem; druga opcija je da to urade Kristijan Šmit i OHR, što teško da će se desiti. I što će ćorsokak federalne vlasti razvući do daljnjeg, a uzavrelo entitetsko političko bunjište dodatno zagaditi, produženjem tehničke Vlade Fadila Novalića u nedogled, stanje učiniti složenijim i samo potvrditi da je očuvanje muševera, privilegija, statusa, bonluka i interesa stranačkih ljudi na biranim pozicijama, pravi i najveći razlog SDA-ove upornosti i stvarna pozadina ovoga što uveliko podsjeća na cirkus.