DUBOKO DISANJE: Mirovanje i šaketanje TK vlasti

.Ne pamti se kada, mkao što je sada, skoro dva mjeseca nije zasijedala Skupština TK (od 15. decembra 2023.), što je povod za reakciju opozicije (Naša stranka), ali i za špekualcije o tome da se „nešto dešava“ u vladajućoj većini, da su poljuljai odnosi SDA i DF-a ili da se SDA pozabavio važnijom temom – stranačim izborima na kaltonalnom nivou, što, kako tvrdi vlast, izaziva utisak o prividu mirovanja inače stabilne vlasti

MOŽDA SE STVARNO, u nekoj malo dobrohotnijoj interpertaciji, može govoriti samo o prividu utiska o mirovanju vlasti, jer – na tako upakovanu opozicionu primjedbu – vlast hitro odgovara podatkom da Vlada TK redovno zasijeda (utorkom), radi po planiranom tempu i programu, pa nesastajanje Skupštine TK nije i ne može biti dovoljno za optužbe o tome da je vlast predugo „na leru“. Ruku na srce, to se i tako može, ali i ne mora gledati, pogotovo ne iz ugla GTK opozicije, u kojoj sjede oni koji „po definiciji“ ne miruju u kritici vladajuće većine, ali nikako da – i pored grčevitih najava, ambicija i pretenzija – osiguraju većinu, koja bi bila jača od aktuelne.

Neće promjeni tog, prilično zaparloženog, ali i već dosadnog preganjanja vlasti i opopzicije i „prijetnji“ ovih potonjih da će skinuti“ vladajuću većinu doprinijeti ni krajem januara pokušaj podizanja lokalne prašine u režiji KO Naše stranke. Njegov predsjednik Jasmin Kadić je u javnost izašao s naramkom optužbi o zastoju u vlasti TK, o stranačkim sukobima u SDA-u, posebno oko zapošljavanja ciljanih osoba u UKC-u, neusvajanju budžeta za 2024., neodržavanje sjednica Skupštine, neskrivena tragikomikacija političkih procesa, stanje ana UKC-u i ugroženost pacijenata zbog sapunice sa linearnim ekceleratorom, pad broja studenata na Univerzitetu, već „Legendarna“ saobraćajna izolacija Kantona, porast nasilja nad ženama i – kao šlag na tortu – nedavna kafanska tuča nekih SDA-ovih likova.

BAŠ TU, KOD KAFANSKE TUČE, u kojoj je deblji kraj izvukao žživinički gradonačelnik Began Muhić, završivši u bolnici zbog povrede noge, mora se malo zadržati pažnja. Navodno je s Muhićem „šakačke argumente“ ukrstio Smajo Mandžić, SDA-ov kantonalni poslanik (koji je to, naravno, demantovao, tvrdeći da je bio na drugom mjestu, daleko do marisanja u restoranu „Rojal“). Našoj stranci je i to morao biti povod za oglašavanje, pored mnogo većeg i važnijeg –skoro dvomjesečnog nezasijedanja Skupštine TK. Nazivajući to simptomom krize u odnosima u vlasti – i ako je riječ o relaciji SDA-DF, a pogotovo ako se radi o unutrašnjim SDA-prilikama – Naša stranka otvoreno poziva vlast zbog izostanka ikakvog objašnjenja. Čokušaj da to učini neuvjerljivom TV-izjavom o nepostojanju krupnih tema za raspravu i o tome da to nije poslovnički propust, predsjednik Skupštine TK je samo dodatno zamaglio i učinio simptomatičnim to šta (nam) se dešava.

Ta simptomatičnost postaje još upadljivija, a po nekim i dovoljna za zabrinutost, zbog onoga čime je obilježen dvomjesečni minuli period u kantonalnoj organizaciji SDA. U njoj su finalizirane aktivnosti na stranačkim izborima. Dosadašnji vijećnik Fahrudin Skopljak, iskusan  SDA-ov kadar (ministarsko poslanički), odbio je novu kandidaturu, što je, po ovdašnjoj stranačkoj tradiciji, bilo dovoljno za početak grčevite trke u „hvatanju“ njegovog nasljednika. Prema posljednjim informacijama, prijedlozi opštinskih i gradskih organizacija SDA s područja Kantona svode se na dvojicu kandidata: prof. Dr  Šekiba Umihanića, predsjednika Kluba poslanika SDA u Skupštini TK, i na Midhata Čauševića,  državnog SDA-ovog poslanika. Trka je u finalu i u trenutku pisanja ovih redova, epilog se ne zna.

Ali, zato se zna – za šta nije potrebna ni natprosječna informiranost, ni osobita pamet – da je stranačka izborna trka presudno uticala na privid mirovanja vlasti, abr o Smkjupštini kad je riječ. Mogu to prozvani demantovati, ali ne i ubijediti nas u suprotno. U prevodu, SDA-u je očigledno važnije, krupnije i kapitalnije ono što će biti plodovi izbora u stranci, nego to što Kanton stvarno ima problema, za čije rješavanje nije garancija to što Vlada Irfana Halilagića vrijedno radi, redovno se sastaje, ostvaruje programa rada… Čak i  kad bi se za neuvjerljivo objašnjenje svojevrsnog rada „u leru“ uzelo iščekivanje rješavanja problema u federaciji, u kojoj SDA predvodi opoziciju sklonu minimiziranju, a kad je moguće i blokiranju vlasti, teško bi iko ozbiljan povjerovao u to da bilo šta federalnih gabarita, može biti izgovor za aktuelno stanje.

U kome je, bar o lokalnoj javnosti kad je riječ, već neko vrijeme je korijenje pustio utisak da je vlast u neobjašnjivom mirovanju, „oplemenjenom“ još manje objašnjivim šaketanjem. Zasad samo unutarstranačkom, SDA-ovom.