DUBOKO DISANJE: Preko trnja do nove vlasti
Piše: Zlatko Dukić
Rekordno brzo, 25. januara smo dobili novo Vijeće ministara BiH, kao plod koalicije osmorke (šestorke), HDZ-a i SNSD-a, a koje je u Parlamentu BiH izabrano sa 23 glasa za i 19 protiv, čime je formirana nova državna vlast bez SDA, a ostala neizvjesnost u Federaciji, u kojoj SDA obećava blokade, pa to neće ići glatko, već uz posljedice i po kantone, posebno Tuzlanski, koji čeka rasplet tog čvora, a niko ne kaže zašto, s kojim ciljem i po kojoj cijeni još nema Vlade TK.
KAD BI SE TJERAO mak na konac, prilično dramatična sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH, održana u srijedu, 25. januara, mogla bi se upisati ne samo u anale naših političkih (ne)prilika, već i u bukvar demokratije, u kome bi se, za ilustraciju njenih nepojamnih manevarskih mogućnosti našao podatak o tome da su se među 23 poslanika, koja su bila za novo Vijeće ministara, našla i dvojica koja su glasala za sebe – Zoran Tegeletija (SNSD) je glas dao ministru finansija Zoranu Tegeltiji, a Zukan Helez (SDP) je digao ruku za Zkana Heleza, ministra odbrane. No, pošto ni ovo tjeranje maka na konac nije produktivno i ne donosi ništa, ovaj primjer je samo prigodna ilustracija.
Ono što, međutim, nije samo ilustracija, jer bismo tek trebali imati igranku i dugotrajno natezanje oko toga, jeste predstojeća, vrlo neizvjesna priča o izboru izvršne vlasti Federacije BiH. U Federalnom parlamentu se kockice još slažu, uglavnom ispod žita, a više je nego jasno da – najvažnije stvari nisu jasne. Preciznije, u Domu naroda, koji se pita za novog federalnog premijera i Vladu. Tu u Klubu Bošnjaka SDA i DF imaju većinu i, kako kažu, nema šanse da glatko prođe ono što su ambiciozno zamislili osmorka i HDZ, s ciljem ca SDA pošalju u opoziciju u naredne četiri godine.
TOJ STRANI OVE, samo naoko živopisne, a zapravo vrlo mučne, zakuhane i, vjerovatno, priče čiju cijenu ćemo svi iskihati, nužno je dodati obavezni, takođe upitan epilog oblikovanja nove vlasti u pet od 10 kantona u Federaciji – Unsko-sanskom, Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom, Zapadnohercegovačkom i, pogotovo, Tuzlanskom. Niko ne kaže otvoreno, ali i ne pobija, da se čeka federalni rasplet, da bi se kockice poslagale, računi namirili i trgovački dilovi kompletirali. Sve dok je to na federalnom nivou neizvjesno, samo naivni i površni očekuju da se stvari u kantonima okončaju u dogledno vrijeme.
Nas, naravno, najviše zanima najmnogoljudniji, Tuzlanski kanton. Slika je ovdje bila jasna odmah po potvrđivanju konačnih izbornih rezultata: SDA je osvojila najviše glasova, ima najviše poslanika – 13, plus dvojka preletača iz PDA, jedan iz Socijaldemokrata, četiri iz DF-a i dva iz SBiH-a. Dakle, komotna većina od 22 od ukupno 35 poslanika. Zašto nova Vlada TK nije formirana još prošle godine, pitanje je koje visi u vazduhu. Niko iz vlasti i politike ne smatra obaveznim odgovor na to pitanje, što stvara postor za špekulacije, svedene na to da se čeka federalni rasplet, pa da se poslažu odnosi i funckije u kantonima.
BLAGO REČENO, TO JE NEOZBILJNO, a manje blago kazano – glupo. Jer, birači su u kantonima birali vlast na kantonalnom nivou, što nema veze s Federacijom. Ali, pošto su to spojedne posude i vezana trgovina, naš davnašnji, omiljeni običaj je da se baš tako vežu interesi, namiruju zahtjevi i peglaju odnosi. Naravno, uvijek na nečiji račun i po cijenu zastoja, kočenja i blokada, koje svi plaćamo. Zato imamo, po ko zna koji put, sliku da se vlast – i tamo gdje su računi jasni, a većina sigurna i komotna – formira u skladu s izrekom „Preko trnja do…“ ili po onome zašto bi nešto bilo jednostavno i normalno, kad može biti komplikvoano i naopako?
Kad se ovo uokviri ramom za sliku u Federaciji – sa odlukom osmorke i HDZ-a BiH da SDA tisnu u opoziciju i riješenošću SDA da se tome suprotstavi i da osujeti vlast bez svog učešća – imamo dovoljno razloga za strahovanje pred onim što slijedi. Budući da su sasvim sigurni problemi, otezanja, uslovljavanja, kaprici i blokade u Domu naroda pri izboru nova Vlade Federacije i pošto je još sigurnije da će „nagazne mine“ imati potpis SDA, očekivati da Tuzlanski kanton dobije Vladu u dogledno vrijeme, iluzija je ravna odsustvu svijesti o realnosti. Elem, ne nadajmo se skorašnjoj zelenoj grani. Pogotovo jer što se niko ne smatra obaveznim – iako je to osnova političke učtivosti prema biračima – da nam objasni zašto se sve razvlači, šta se i ko čeka, u čijem interesu je otezanje i kuda nas to vodi. Da li zato što i u SDA-ovim redovima u TK-u ima sukoba i nejasnoća ili, pak, stoga što se poslušno čeka išaret iz vrha stranke – pa da se stvari srede ili dodatno zamute? Odgovore na ova i slična pitanja, nemamo ni u tragovima. Što će, valjda, oni čija je to obaveza – prije ili kasnije dokučiti i, ovako ili onako, platiti.