Mjere za suzbijanje pandemije dodatno ugrozile djecu žrtve nasilja
Podaci institucija i udruženja pokazuju da je tokom pandemije koronavirusa
došlo do porasta nasilja nad djecom na pojedinim područjima u Bosni i
Hercegovini. Nevladine organizacije upozoravaju da su se mjerama uvedenim
zbog sprečavanja širenja pandemije, poput zatvaranja škola, online rada i
nastave, ugrozile dodatno žrtve porodičnog nasilja.
“Osjećala sam i strah i tugu i ljutnju. Bila sam i ponižena više puta”,
kaže u izjavi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN
BiH) trinaestogodišnja žrtva nasilja smještena sa majkom i sestrom u
sigurnoj kući nevladine organizacije “Vive žene” u Tuzli.
Uposlenici “Vive žene” zabilježili su povećanje broja djece žrtava nasilja
tokom 2020. godine. Njima je prijavljeno pedeset slučajeva nasilja nad
djecom, a iz prakse su zaključili da sve više njih ima potrebu za
psihoterapijskim tretmanom, što je direktna posljedica nasilja u porodici.
“U poređenju sa 2019. godinom, kada nismo bili izloženi restriktivnim
mjerama, broj prijavljenih slučajeva nasilja bio je manji i s tom razlikom
da su prošle godine žrtve nasilja bile više žene”, naveli su iz ove
organizacije.
Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo je prijavljeno više od stotinu
slučajeva indirektnog nasilja nad djecom i 13 slučajeva u kojima su djeca
bila direktne žrtve. Direktor ovog Centra Samir Suljagić kaže da su u svim
slučajevima u kojima su djeca bila žrtve nasilja pokrenuti sudski postupci,
a roditeljima počiniocima nasilja izrečene su sudske kazne.
“Dvoje djece je zbog nasilja izmješteno iz porodice, a procentualno je
psihičko nasilje nad djecom prisutnije od fizičkog”, naveo je Suljagić za
BIRN BiH, dodavši da su glavni “okidači” i frustracije koje su navodili
članovi porodica u kojima se desilo nasilje i izgubljena sposobnost
upravljanja ponašanjem bili online nastava, rad od kuće te strah od gubitka
posla.
Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo je ove godine
prijavljeno 16 slučajeva nasilja nad djecom od marta do decembra 2020.
godine, što je manje nego u istom periodu prethodne godine.
U MUP-u Republike Srpske (RS) kažu za BIRN BiH da su u periodu od marta do
novembra 2020. godine evidentirali ukupno 843 slučaja nasilja u porodici,
od čega 80 djece žrtava. Ova institucija bilježi tokom pandemije COVID-19
povećanje nasilja nad djecom starosne dobi od 14 do 16 godina i to za 114
posto više u odnosu na prethodnu godinu.
Iz Federalnog MUP-a nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH, dok MUP-ovi
Posavskog, Unsko-sanskog, Bosansko-podrinjskog kantona i Kantona 10 tvrde
da nije bilo zabilježenih slučajeva prijave nasilja nad djecom za vrijeme
pandemije koronavirusa.
MUP Zeničko-dobojskog kantona bilježi smanjenje nasilja u 2020. godini.
*5.000 poziva u pomoć*
Iz nevladinih organizacija za rad s djecom kažu da su mjerama kojima su se
nastojali spasiti životi potencijalnih žrtava koronavirusa ugrožavale žene
i djeca, naročito u slučajevima porodičnog nasilja.
Savjetodavna linija “Plavi telefon” tokom pandemije koronavirusa zaprimila
je više od pet hiljada poziva od strane djece. Rad “Plavog telefona”
omogućavaju savjetnici-volonteri Udruženja “Nova generacija” iz Banjaluke,
uz podršku organizacije Save the Children.
Maja Kovačević, koordinatorica “Plavog telefona”, kaže za BIRN BiH da se u
toku pandemije, pogotovo na početku kada su uvedene i prve restriktivne
mjere, broj poziva od strane djece dosta smanjio kako kod nas, tako i na
svim svjetskim savjetodavnim linijama za djecu.
“Razlog tome može biti to što djeca nisu imala dovoljno privatnosti i
sigurnosti da nam se obrate i da vode razgovore koji bi mogli da traju duže
vremena”, pojašnjava ona, dodajući da su iz tog razloga pokrenuli i chat
savjetovanje gdje se putem njihove stranice djeca anonimno mogu dopisivati
sa savjetnicima o problemima koje imaju.
Aleksandra Babić Golubović, direktorica razvoja i kvalitete programa Save
the Children, kaže da nezvanične analize i iskustva iz prakse različitih
nevladinih organizacija koje pružaju podršku žrtvama nasilja u porodici
potvrđuju da je nasilje nad djecom bilo u porastu tokom pandemije
koronavirusa.
“Pozivaoci, od kojih su mnogi bili djeca, prijavljivali su osjećanja
straha, anksioznosti, depresije i usamljenosti. Pri kraju perioda vanrednog
stanja u državi, zaprimljene su i prijave o narušenim porodičnim odnosima,
te napadima panike i samoubilačkim namjerama”, govori ona, dodavši da
pozive primaju educirani savjetnici “Plavog telefona” koji su u svim
slučajevima pružali intenzivnu psihološku podršku kako djeci, tako i
odraslima, na svakodnevnoj osnovi.
Smatra da je nepohađanje škole bilo pokretač povećanog nasilja nad djecom.
Djeca su, kako navodi, prijavila nasilje u porodici u dvostruko višem
omjeru kada su škole zatvorene. Gotovo svako peto dijete prijavilo je putem
“Plavog telefona” nasilje u porodicama u kojima je došlo do gubitka prihoda
zbog COVID-19, navela je.
Danijela Huremović, voditeljica Centra “Vive žene'” Tuzla, za BIRN BiH
govori i da nasilje nad djecom prijavljuju osim njih samih i roditelji.
“Roditelji putem telefona ili dolaskom na razgovoru izražavaju potrebu da
se pomogne djetetu, a kao osnovni razlog navode povlačenje, nemogućnost
ostvarivanja kontakta, namjerno izbjegavanje društva, depresija, slabiji
uspjeh u školi i generalno izmijenjeno ponašanje. Kao razloge navode lošu
porodičnu situaciju, postojanje nasilja, što je dodatno pogoršano krizom
koja je izazvana koronavirusom”, navodi Huremović.
Anotnia Luedeke, šefica Odjela Dječija zaštita u UNICEF-u BiH, govori da
nema provjerene podatke o porastu nasilja nad djecom, ali da prema
nezvaničnim podacima koje su prikupile nevladine organizacije i druge
ključne institucije ipak postoje naznake o povećanju nasilja.
“Dokazi iz drugih zemalja, uključujući i članice EU, ukazuju na značajan
porast nasilja nad djecom i ženama zbog povećanog nivoa stresa i tjeskobe
uzrokovanog pandemijom COVID-19”, govori Luedeke, dodajući da pandemija ima
snažan uticaj na porodice, jer mnogi pokušavaju izaći na kraj sa mjerama
zatvaranja, samoizolacijom i karantinom, gubitkom posla, strahom da se ne
razbole.
Prema njoj je od vitalne važnosti da škole ostanu otvorene jer to djeci
omogućava kontakte sa vršnjacima, te lakšu identifikaciju i upućivanje
slučajeva sumnje na nasilje.
Iz Centra za sigurni internet naveli su kako nasilje ne poznaje granice.
Iako su djeca tokom pandemije koronavirusa uglavnom imala pristup
internetu, te su uz pomoć brojnih organizacija mogla prijaviti porodično
nasilje, ipak postoji i druga strana, kažu u ovom Centru, a to je povećano
internet nasilje.
“Kao što svi znamo, period pandemije, izolacije i online učenje je povećao
vrijeme koje djeca provedu za računarima, odnosno u online svijetu, a samim
tim se povećala i šansa da ta ista djeca postanu žrtve online nasilja”,
naveli su za BIRN BiH, dodavši da je to samo jedna vrsta nasilja i problema
sa kojom su se djeca suočila tokom pandemije koronavirusa.
*Svako nasilje potrebno prijaviti*
Djevojčica sa početka ove priče bila je žrtva psihičkog nasilja od strane
oca, koje je trpila zajedno sa majkom i sestrom. Njoj su pomoć pružili
stručnjaci iz “Viva žene” Tuzla, nakon čega se osjeća bolje, ali ljutnju
zbog onoga što je doživjela kaže još osjeća.
Psiholog organizacije “Vive žene” iz Tuzle Elmir Ibralić kaže kako se
nasilje tokom pandemije koronavirusa povećalo unutar porodica, naročito
onih sa slabijim finansijskim mogućnostima, i nad djecom čiji roditelji su
bez obrazovanja i koji žive u izolovanim ili sredinama u kojima inače vlada
povećan stepen nasilja.
“Ta djeca često razviju negativnu sliku o sebi, osjećaju se inferiorno u
odnosu na druge, često su duboko nesigurna. Reakcije na tu nesigurnost se
mogu manifestovati kroz pretjeranu dominaciju ili povučenost”, kazao je
Ibralić, dodavši kako se takva djeca imaju potrebu nametati u grupi
vršnjaka, skloniji su agresivnom ponašanju ili se povlače i postaju
neprimjetni.
On je kazao kako djeca koja odrastaju u nasilnoj porodici, mogu takav isti
obrazac ponašanja prihvatiti i primjenjivati u daljem toku svog života,
zbog čega je neophodno na vrijeme prijaviti svaki oblik nasilja u svojoj
ili drugoj porodici.