Prof.dr. Husnija Kamberović – STALNO UGROŽENA DRŽAVNOST

Dvadeset peti novembar  obilježava se  kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, u znak sjećanja na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNOBiH) održanog u Mrkonjić Gradu 1943. godine, gdje je donesena odluka o obnovi državnosti BiH.

     Historijski zaključak sa tog zasjedanja glasi: “BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata”.

     Na zasjedanju ZAVNOBiH-a potvrđene su istorijske granice države, a Bosna i Hercegovina je definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji. Tim povodom razgovarali smo sa profesorom na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Husnijom Kamberovićem.

              Na  zasjedanju ZAVNOBiH-a potvrđene su istorijske granice države, a Bosna i Hercegovina je definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji. Sada i nakon toliko godina imamo državu koju jedni prihvataju kao takvu, dok drugi negiraju?

        Husnija Kamberović: Današnja Bosna i Hercegovina je ipak znatno drugačija od one koja je obnovljena na zasjedanjima ZAVNOBiH-a u vihoru Drugog svjetskog rata. Tada je Bosna i Hercegovina obnovljena kao republika u jugoslavenskoj federaciji, ali uz jasno pozivanje na očuvanu ideju državnosti, a današnja Bosna i Hercegovina se razvila kao međunarodno priznata država, upravo na temeljima koji su obnovljeni na ZAVNOBiH-u. Zato nije čudo da su ovi koji negiraju Bosnu i Hercegovinu prvo udarili na njene temelje, pa su na Skupštini Republike Srpske 23. jula 1993. donijeli Odluku o proglašenju nevažećim odluka donesenih na zasjedanju ZAVNOBiH. Sama ta činjenica pokazuje koliko su odluke ZAVNOBiH-a važne za cjelinu i povijesni kontinuitet Bosne i Hercegovine. Da ponovim: Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, poslije dužih rasprava o statusu Bosne i Hercegovine, zaključeno je da “Bosna i Hercegovina bude slobodna i zbratimljena”, zemlja u kojoj će biti zagarantirana “puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata”. Bosna i Hercegovina je definirana kao zemlja koja nije „ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska“, te je tada uspostavljeno teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine. Tada su, dakle, uspostavljena dva principa na kojima je Bosna i Hercegovina funkcionirala skoro šest decenija: teritorijalna cjelovitost i ravnopravnost naroda. Oni koji osporavaju ZAVNOBiH osparavaju upravo ta dva temeljna principa, odnosno osporavaju državu Bosnu i Hercegovinu koja je na samostalan put u međunarodnoj zajednici krenula upravo zahvaljujući odlukama donesenim na zasjedanjima ZAVNOBiH-a. Nažalost, danas vidimo da jedan dio vladajućih elita u državi Bosni i Hercegovini negiraju samo postojanje države, što je, vjerovatno, rijedak slučaj u savremenom svijetu.

    Isto je i sa obilježavanjem ovog, za Bosnu i Hercegovinu značajnog datuma?

  Husnija Kamberović: Žalosno je da se toliko dugo u jednom dijelu Bosne i Hercegovine izbjegava obilježavati datuma održavanja ZAVNOBiH-a, upravo zbog toga što se u principima ZAVNOBiH-a poziva na principe ravnopravnosti naroda. I umjesto da se kroz pozive na odluke i principe ZAVNOBiH-a zalažu za nacionalnu ravnopravnost, neke političke struje, prije svega među  Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, negiranjem principa ZAVNOBiH-a faktički se odriču principa ravnopravnosti. Osim toga, ZAVNOBiH je izrastao na krilima antifašizma, pa je i zbog toga nerazumljivo zašto imamo tako odbojan stav kod dijela političkih elita prema tim vrijednostima. Drugo je pitanja samog čina obilježavanja u onom dijelu države gdje se taj datum poštuje. Nekoliko posljednjih godina smo svjedočili da se i u dijelu Bosne i Hercegovine u kojem se to obilježava kao praznik, tome pristupa dosta formalistički, a ne u skladu sa stvarnim značajem koji je taj datum imao u našoj historiji.

Ovaj datum je još jedan u nizu koji dijeli i političare i građane BiH?

    Husnija Kamberović:Mislim da te podjele unose više političari nego što u tome sudjeluju obični građani.  Političari imaju svoje razloge, jer je ZAVNOBiH-a izrastao na krilima antifašističke partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu, a njegovi principi, u kojima se insistira na ravnopravnosti naroda i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine, nisu po volji jednom dijelu savremenih vladajućih političkih elita. S druge strane, obični građani u tome sigurno imaju samo štete. Zamislite koliko gubi Mrkonjić Grad što se u tom gradu ne održavaju nikakve manifestacije povodom ovog datuma?

        Kada uporedimo sadašnji period, sa nekim ranije, u čemu se najviše očituje razlika? Šta imamo, a šta smo to s vremenom izgubili?

     Husnija Kamberović: Bosna i Hercegovina je danas nezavisna država, ali ako uporedimo njenu funkcionalnost onda možemo vidjeti da je ona više elemenata državnosti i samostalnosti imala u vrijeme socijalizma, kada je bila samo republika u jugoslavenskoj federaciji, nego što ima danas. Danas imamo više političkih sloboda, ali manje socijalne pravde. Imamo više formalnih atributa državnosti, ali se ta državnost sve manje cijeni. Ima sve više univerziteta, ali sve manje kvaliteta u obrazovnom sistemu.  Pitanje je zbog čega smo došli u tu situaciju? Imali smo rat i razaranja, još uvijek imamo nesmanjene velikodržavne apetite koji su se nadvili nad Bosnom i Hercegovinom, a zov nacionalnih država odjekuje bosanskohercegovačkim prostorima. Sve to razara savremeno tkivo Bosne i Hercegovine, u kojoj vladajuće političke elite nikako ne mogu pronaći zajedničko polje djelovanja. 

  Šta je, prema Vašem mišljenju, istinska snaga države Bosne i Hercegovine?

Husnija Kamberović: Obično se kaže da su ljudi najveća snaga. Nažalost, mi svjedočimo da i u stvarnom i u simboličkom smislu ta snaga u Bosni i Hercegovini sve više slabi. Neki se zanose uvjerenjem da je Bosna i Hercegovina neuništiva i da će se ona sačuvati sama po sebi. Nikada to nije bilo moguće ni u povijesti, pa neće tako biti niti u budućnosti i ne smije tako biti u sadašnjosti. U prošlosti su se ljudi borili za Bosnu i Hercegovinu  i upornost i volja su bile pretpostavke za njen opstanak. Tako mora biti i danas: mi se moramo boriti, na razlilite načina i protiv različitih protivnika, za svoju domovinu.

       Različitost naroda koji žive na ovim prostorima, naše je najveće bogatstvo?

   Husnija Kamberović: Različitost je uvijek bogatstvo, ako se uspostavi harmoničan odnos, ali je to ponekad i prokletstvo, kada se te različitosti koriste jedna protiv druge. No, i tu valja biti realan i priznati da je posljednji rat ostavio strašne posljedice i na tu našu različitost, a da poslije rata nije bilo dovoljno volje i mudrosti da se radi na obnovi te naše različitosti s kojom smo se ponosili. U Akademiji nauka i umjetnosti je rađena jedna studija o demografskim i etničkim promjenama u Bosni i Hercegovini i zaključak je bio da mi danas imamo samo šest multikonfesionalnih općina, odnosno općina u kojima niko nema iznad 50% udjela stanovništva (Mostar, Jajce, Busovača, Vukosavlje, Glamoč i Distrikt Brčko). Sada je pitanje: šta to znači? Da li je to kraj priče o našim različitostima? Šta treba učiniti da se ta „leopardova koža“ obnovi?

    Uz zajednički interes onih koji vladaju, država Bosna i Hercegovina, može pronaći put koji vodi ka prosperitetu?

   Husnija Kamberović: Bosna i Hercegovina ima potencijal,  šansu i perspektivu, ali je pitanje ko će taj brod, koji sada luta na pučini, početi valjano kormilariti. Nema tu jednostavnog recepta, ali je sigurno da se moraju detektirati zajednički interesi i na tome raditi. Odnosno, moramo se posvetiti stvarima koje su nam zajedničke,  a ne stalno izbacivati na površinu stvari na kojima se razlikujemo. I to moraju činiti svi, a ne samo političari.

    Možemo li u budućnosti očekivati da će se Dan državnosti obilježavati u čitavoj zemlji?

     Husnija Kamberović: U skoroj budućnosti vjerovatno ne, ali je to neminovan hod. I u SAD je prošlo jako puno vremena dok su svi počeli obilježavati jedan datum kao državni praznik. Tako je bilo i drugdje. Mukotrpan je i težak put građenje zajedničke svijesti ljudi o pripadnosti jednoj državi. Ali je to moguće. U osnovi moraju biti interesi, ali i sloboda i osjećaj ravnopravnosti.

          Vaša poruka građanima?

Husnija Kamberović: Nemojmo nikada dozvoliti da nas političke elite natjeraju da se odričemo domovine. Ove političke elite će proći, a na nama je da njegujemo ljubav prema domovini, koja će sigurno opstati.

  Razgovarala: Mubina Biščić-Delmanović