DUBOKO DISANJE: Kampanja počela, spašavaj se!
Piše: Zlatko DUKIĆ
.Možda je slučajnost to što je, samo dan uoči početka kampanje za ovogodišnje lokalne izbore, Skupština TK smijenila Sulejmana Brkića s pozicije ministra unutrašnjih poslova i Admira Hrustanovića s funkcije ministra za rad i socijalnu politiku u Vladi TK, ali slučajnosti nema u želji skupštinske opozicije da prekopa parlamentarnu većinu i smijeni Vladu, ali tek nakon lokalnih izbora, kad se vidi kako će ko proći, hoće li nam želuci izdurati kampanju i čime će ona uroditi
NE IZNENAĐUJE to što je prva sedmica kampanje za ovogodišnje lokalne izbore – onakva kakva je: bezidejna, otrcana, nemaštovita, kičerajska, teško probavljiva, politički polupismena ili nepismena… To se moglo naslutiti po zaletu za kampanju, koji je trajao nekoliko minulih mjeseci, ali i po iskustvu iz dosadašnjih izbora. Pri tome, dvije odlike su, već na osnovu samo nekoliko prvih kampanjskih dana, morale pasti u oči: s jedne strane, do neukusa se ponavljaju stare, otrcane priče, parole i fraze, uz prateći folklor nevješto nacifranih lica, figura i pojava, a s druge strane sve kipti od optuživanje, opanjkavanje i olajavanja konkurencije, drugog političkog i stranačkog tabora, umjesto predstavljanja i objašnajvanja vlastitih ideja, stravova, projekata…
Dakle, ništa novo i dosad nepoznato. Ali, pošto se sve odvija u neplaniranom i neželjenom okviru – u uslovima raspojasane pandemije koronavirusa i nemogućnosti uobičajenih preizbornih skupova (što ne sprečava neke, recimo SDA, da u Srebreniku i Gradačcu uredno ignorišu epidemiološke mjere i organizuju skupove kao u najbolja vremena) – ipak smo očekivali neke novotarije. Dosad su izosatale, s realnim izgledima da tako ostane do kraja kampanje. I da se, najprije i najviše, postavlja pitanje hoće li nam želudac izdurati ono čime smo bombardovani plaćenim bilbordima, oglasima na društvenim mrežama i agitovanejm u emdijima.
| NEKE OD KARAKTERISTIKA kampanje, kojima ćemo biti zasuti sve do izbora, ne samo da su već sada jasne. One rječito govore i o tome da se, ponovimo, više pažnje posvećuje manama, greškama i manjkavostima drugog, nago predstavljanju svog programa. U Tuzlanskom kantonu se to, odmah na početku, vidjelo u postojanju dva osnovna koaliciona, žestoko suprotstavljena tabora, testirana na posljednjoj sjednici Skupštine smjenom dvojice ministara: s jedne strane je SDA, sa tradicionalnim i novim, a s druge SDP sa svojim partnerima. U sve se umiješala rafalna verbalna paljba između Socijaldemokrata BiH i SDP-a, za šta je najpogodniji poligon Tuzla i borba za vlast u njoj. Nešto slično se dešava i na realciji SDA-PDA, što je potvrda nepomirljvosti onih koji su do juče bili zajedno, ali su se onda okrenuli jedni protiv drugih i postali ljuti protivnici. |
Treba biti slijep kod očiju ili mentalno suspektan, pa ne vidjeti da se tu ne radi o principima, o faktima, o materijalu, koji bi trebalo da privuku birače. U prvom planu je – ako ćemo da se ne lažemo – da se ostvari interes i ujagmi pozicija. Manjak ideja se pokuša nadomjestiti žestinom napada na protivnika. Bezbojnost likova, upitna politička pismenost, nesnalaženje u govorništvu ili, pak, ozbiljni znaci zalutalosti na javnu političku scenu – samo su neki do atributa onih, koji nam se nude kao garanti poželjne četvorogodišnje lokalne budućnosti.
| KADA SE NA TO DODA tradicionalna sklonost “lupanju lončića”, što je potvrda neznanja onih koji su se “začešljali” za vlast ili potcjenjivanja inteligencije birača, pa se, recimo, obilno obećavaju veće penzije, auto-putevi, manji porezi i doprinosi – sve ono što nije u nadležnosti lokalne vlasti, a zaboravlja uređivanje lokalnog života, vodosnabdijevanje, gradska higijena,zaštita čovjekove okoline – što je u obaveza lokalne vlasti, onda imamo kompletnu sliku miješanja bijelih i običnih burega, kojima se već odlikuje ovogodišnja predizborna kamapnja. I onda je jasno da je jedino jasno to da na izbore o b a v e z n o t r e b a i z a ć i. Ali, ne zato što su se “popila” predizborna obećanja i presipanje iz šupljeg u prazno (u čemu se ne razlikuju tabori desnice, centra i ljevice), već stoga da tako pokažemo da imamo mozga i da vjerujemo onima koji nude nova lica, nešto novo, suvislo, racionalno i dosad neprežvakano. |
Ukoliko to tako gledamo, uz prateće korištenje priručnih sredstava za to da nam stomaci izdrže ono što valja durati do 15. novembra, moguće je s izvjesnim optimizmom očekivati ono što će bi nam ovogodišnji lokalni izbori mogli donijeti. U suprotnom bi – daleko bilo! – sve moglo zaprijetiti ponavljanjem već viđenih, već preživljenih i dokazanih iščašenja, koja dvije i po decenije trpimo, s vidljivim i vrlo skupim posljedicama. Ne samo o želucima kad je riječ…