25 godina od prve kardiohirurške operacije u BiH

Prije 25 godina, 18. septembra 1998.godine, urađena je prva kardiohirurška operacija u Bosni i Hercegovini. Operacija koja se uobičajeno naziva “operacija na otvorenom srcu” urađena je je u tadašnjoj Klinici za kardiovaskularne bolesti JZU UKC Tuzla.

Bio je to plod višegodišnjeg truda, priprema i usavršanja velikog broja zdravstvenih radnika različitih profila na čelu sa prof.dr Jacobom Bergslandom i prof.dr Emirom Kabilom. O značaju te operacije za dalji razvoj zdravstva u Tuzli i BiH, sa posebnim osvrtom na bolesti srca, govorio je prof. dr. Emir Mujanović, predsjednik radne grupe za kardiohirurgiju Udruženja kardiologa BiH, šef Odjela za kardiohirurgiju Medical Institute Bayer iz Tuzle i Medicinski direktor navedene zdravstvene ustanove, koja je u svom portfoliju ima akcenat na kardiohirurškom liječenju pacijenata.

-Priča o kardiohirurgiji u Tuzli odigrala se zahvaljujući i nekim sretnim okolnostima. U jeku ratnih dešavanja, 1994. godine, u neposrednoj blizini Tuzle, je stacionirana internacionalna bolnica u kojoj je radio Prof. Bergsland, veliki prijatelj Bosne i Bosanaca, koji nas je “zarazio” idejom kardiohirugije. Bila je to pomalo suluda ideja s obzirom na ratno vrijeme kada se ova priča odvijala. Nedugo nakon toga dolazi do povezivanja sa bolnicom u Buffalu (SAD) i edukacijom velikog broja zdravstvenih radnika različitih profila. Kao rezultat svega toga 1997. godine je urađena prva kateterizacija srca, a 1998. godine prva operacija na otvorenom srcu. Velika većina članova tog tima je već u zasluženoj mirovini ili rade u drugim kardiohirurškim centrima“, kazao je Prof. dr. Emir Mujanović, jedan od još aktivnih članova tima koji je uradio tu prvu operaciju.

Prema njegovim riječima, prva kardiohirurška operacija u Tuzli te 1998. godine značila je i razvitak kardiohirugije u BiH, a pacijentima je pružila uspješan tretman kardiovaskularnih bolesti u svojoj zemlji, bez odlazaka u velike zdravstvene centre kako je to do tada bila praksa.

-Naša zemlja ima izuzetno visoku zastupljenost kardiovaskularnih oboljenja koju prati i visok stepen mortaliteta. Sa razvojem bh. kardiohirurgije drastično se smanjio i odliv finansijskih sredstava koje je naša zemlja izdvajala za tretman ovih pacijenta u inostranstvu. Istovremeno, kardiohirugija potiče razvoj drugi grana medicine – kao što je interventna kardiologija bez koje ona ne može ni postojati, kao i drugih komplementarnih grana medicine. Godine koje su potom uslijedile dovele su do burnog razvoja kardiohirugije, osnivanja više centara za kardiohirurgiju te ih je trenutno šest u našoj zemlji, a veliki broj zdravstvenih radnika se bavi ovom i srodnim disciplinama“, ističe Prof. Mujanović.

Za savremenu medicinu uspjeh tuzlanskih ljekara je mnogo manji nego što je on značio i još uvijek znači za domaće zdravstvo. Govorimo o velikom broju spašenih života, ljekara koji su dali nadu oboljelima da se mogu liječiti u svojoj zemlji podjednako kvalitetno kao i bilo gdje drugo i ujedno je taj uspjeh trasirao puteve za dalje usavršavanje i napredovanje domaće medicine.