Ženska selekcija FK Sloboda na rubu gašenja

Teška situacija vlada u svim selekcijama FK Sloboda, ne samo u seniorskoj ekipi, što je dodatno potvrđeno time da ženska ekipa Kluba nije otputovala na gostovanje.

Ženski tim Slobode nije izašao na teren protiv ŽFK Radnik-Bumerang u okviru desetog kola Premijer lige BiH za žene.

Utakmica je bila planirana za 13 sati u Bijeljini, ali su se gošće iz Tuzle nisu pojavile, pa će susret biti registrovan u korist domaće ekipe, dok Tuzlankama prijeti i dodatna kazna.

Nakon susreta, kapitenka Slobode Emina Zolotić oglasila se putem društvenih mreža, pokušavajući skrenuti pažnju javnosti na tešku situaciju u klubu.

Šokantni detalji

Iznijela je šokantne detalje o tome kakav je odnos uprava Kluba bio prema ženskoj selekciji koja je na pragu gašenja!

„Nemam običaj da se javno oglašavam na društvenim mrežama“, poručila je Zolotićeva, te nastavila:

„Ali u ovih skoro godina godina postojanja Ženske selekcije dotakli smo dno. Tolika diskriminacija žena protiv koje se borimo godinama, toliko slučaja femicida danas mi djevojke i članice ŽFK Sloboda smo i same to doživjele.

Naime, da upoznam ljude koji toliko ne prate ženski fudbal; ŽFK Sloboda je osnovana prije skoro pet godina, privukle smo veliki broj djevojki i djevojčica , uz roditelje, rodbinu i trenere stvorile jednu veliku porodicu koja stupa na scenu u Prvoj ligi FBiH. Tri godine nam je bilo potrebno da ostvarimo zajednički cilj a to je da  u Tuzlu „dovedemo” Premijer ligu BIH.

U sezoni 2022/23 gazile sve redom, bili prvi na tabeli sa gol razlikom 115:5, toliko znoja, rada i truda dolazi na naplatu.

27. 05. 2023 ženska selekcija FK Sloboda postaje član Premijer lige BiH. Radovanje, pehar, suze sve smo donijele na Tušanj zajedno sa roditeljima i našim trenerima. Radovanje je trajalo tri mjeseca.

Kako je sve krenulo

Počinju ljetne pripreme za našu prvu sezonu u PREMIJER LIGI 2023/24. Potpisivanje ugovora, naše plate, uslovi, radovanje početku sezone, dovođenje novih igračica kao pojačanja je bilo za nas nešto sasvim novo odakle i kreće ova „patnja” ( govor tadašnje uprave: para ima sve će vam bit ispoštovano).

Tri mjeseca djevojke nisu dobile feninga, što plate, što pare za prevoz (dolazile na trening o svom trošku), hranile se o svom trošku, iskreno nisu se nešto puno ni brinuli imaju li cure šta i pojesti, a ni imaju li čim doći na trening jer ipak ono „stručni”  ljudi sjede na čelu kluba pa se brinu o svemu i sve drže pod kontrolom. Nakon dva mjeseca slijedi naš bojkot jer čemu ovo sve naše kad nemamo ništa zauzvrat. Održava se skupština kluba gdje smo i mi bili tema sastanka i naravno nas tadašnji predsjednik je izašao pred masu i rekao djevojke su u bojkotu i to ne bih puno komentarisao (a Bože mi bojkotujemo jer su nam sve obezbijedili). Došlo je do tog da se lično obratimo tadašnjem predsjedniku da je situacija alarmantna i da djevojke nemaju više odakle da kupuju sebi obroke; odgovor tadašnjeg predsjednika je bio „nabijem žensku selekciju, ni ja nisam u ratu imao šta jesti pa sam živ”, ali ok kod nas ipak nema diskriminacije u sportu…. U decembru isplata dugovanja i naravno opet naše jedvačekanje sljedeće polusezone gdje uprkos toj kobnoj polusezoni, njihovog odnosa prema našoj selekciji mi ostajemo na broju i krećemo u pohod opstanka u Premijer ligi.

Istjerivanje iz stanova

Druga polusezona sve cvjeta, prva dva mjeseca redovna primanja, a primanja za ostala dva ( april i maj) smo cekali tri mjeseca, jer ipak tu se radi o milionskim ciframa a ne o nekih 15ak hiljada na nas 18 cura, žena.

Mi koje smo ovo radile iz ljubavi, igrale iz ljubavi, borile se tri godine, napravile jednu zdravu sredinu, stvorile nova prijateljstva jer to i jest suština sporta odlučimo ostati u Slobodi i dalje se boriti protiv poente ove priče.

Sezona 2024/25, naše spremanje, potpisivanje ugovora, i početak sezone koja je počela itekako dobro osvajanjem prva tri boda na teškom gostovanju.

Evo novembar je od 6.8.2024 ni jednoj djevojci, ženi nije isplaćen ni jedan fening. Svojevoljno treniranje, kupovanje hrane da bi živjele tu, trošenje svojih para prilikom svakog gostovanja, kupovanjem opreme iz svog džepa, dolazak igračica na trening koje su udaljene 50+ kilometara koje iz svog džepa plaćaju gorivo da bi došle na trening jer mi to volimo. Niko iz uprave to ne vidi i nema oglašavanja povodom toga. Doduše ima oglašavanja a to je gašenje ženske selekcije FK Sloboda.

Izvinite ali gašenje jednog kluba koji igra Premijer ligu jer opet sadašnji ljudi iz uprave  koji su „stručni” nisu u mogućnosti da obezbjede 10 hiljada maraka mjesečno za funkcionisanje ženske selekcije suvišno je i komentarisat.

U petak djevojke koje stanuju u Tuzli i igraju fudbal su izbačene iz stanova ( koje bi trebao plaćati klub jer je to po ugovoru) na ulicu. Naravno ni povodom tog nije bilo oglašavanja iz kluba jer opet u sportu nema mjesta diskriminaciji….

Da stvar bude još gora trebala je biti odigrana gostujuća utakmica 10. kola Premijer ženske lige protiv ekipe iz Bijeljine gdje smo kao ekipa pristigli na stadion i čekali autobus koji klub nije ni dogovorio…. Nakon dva sata stiže neki bus iznenada koji prevozi građevinske radnike, pun prašine, cementa, pa čak i nekih drva. A Bože mi u čudu ko je taj prevoz ugovorio a nema ko drugi do naša uprava. Nažalost ekipa nije ni otišla na gostovanje, registrovana utakmica u korist domaćina 3:0 i slijedi oduzimanje i ona tri boda za koje smo poginuli.

Za kraj bih se zahvalila roditeljima koji su nam otvorili vrata svojih domova, hranili nas, bili naš vjetar u leđa na svakoj utakmici pa čak i najdaljim gostovanjima, što su bili roditelji curama koje su bile odvojene od svoje kuće zarad koga?

A vi gospodo sa Tušnja ugasite svjetlo i zaključajte kapiju!“.

Do danas se ništa nije promijenilo sa polazne tačke. Djevojke i dalje treniraju, no za sada niko iz Uprave im ne govori ništa. Njihova budućnost je neizvjesna, a posljednji transparent postavljen na Tušnju najbolje govori da je djevojkama u crveno – crnom Klub više maćeha nego majka.

J. J.