Velika Britanija planira slati migrante u BiH

Vlada Velike Britanije ponovo je uzburkala javnost Zapadnog Balkana nakon što je premijer Keir Starmer potvrdio da njegova administracija pregovara sa više zemalja – uključujući Bosnu i Hercegovinu – o osnivanju tzv. „centara za povratak“ za migrante čiji su zahtjevi za azil odbijeni. Iako Starmer nije javno imenovao nijednu zemlju, BBC i drugi britanski mediji tvrde da su u fokusu Albanija, Srbija i BiH.

Ovaj plan predviđa slanje migranata iz Irana, Somalije i drugih zemalja koje britanska vlada smatra nesigurnima za povratak, u specijalno izgrađene ili prenamijenjene objekte na teritoriji trećih država, gdje bi bili privremeno smješteni dok se ne odluči o njihovoj konačnoj deportaciji. U pitanju su osobe koje su već iscrpile sve mogućnosti žalbe u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Plan prebacivanja

Prema nacrtima koji kruže britanskim institucijama, ideja je da vlada Velike Britanije finansira smještaj i obezbjeđenje centara u stranoj zemlji, uz dogovorenu kompenzaciju po osobi zemlji domaćinu. Migranti bi bili prebačeni iz Velike Britanije zračnim putem – najčešće čarter letovima – i zatim smješteni u kontrolisanim objektima, sličnim pritvorskim centrima.

Prema dostupnim informacijama iz diplomatskih izvora i medijskih izvještaja, većina migranata koje bi Ujedinjeno Kraljevstvo potencijalno relokaliziralo u Bosnu i Hercegovinu jesu mlađi muškarci, najčešće samci iz zemalja poput Sirije, Afganistana, Iraka, Irana, ali i nekih afričkih država poput Somalije.

Za sada nema zvanične potvrde ni od britanske ni od bh. strane gdje bi eventualni migrantski centri bili smješteni u Bosni i Hercegovini, ali se u diplomatskim i bezbjednosnim krugovima spekuliše da bi ti centri bili locirani u Federaciji BiH, a ne u entitetu Republika Srpska. U praksi, najveći broj postojećih migrantskih centara u BiH (Bihać, Velika Kladuša, Hadžići, Blažuj) već se i nalazi u Federaciji BiH, pa bi se – ukoliko dođe do dogovora s Londonom – vjerovatno nastavilo s korištenjem ili proširenjem tih lokacija ili izgradnjom novih u istom entitetu.

Saglasnost ili odbijanje

Za realizaciju ovakvog plana potrebna je saglasnost institucija BiH, preciznije – Vijeća ministara BiH. S obzirom na složenost odlučivanja i duboke političke podjele u zemlji, jasno je da bi britanska vlada morala proći kroz gustu mrežu pregovora, pravnih formulacija i potencijalnih blokada.

U slučaju eventualnog dogovora, BiH bi morala preuzeti odgovornost za smještaj, sigurnost i osnovna prava migranata, što podrazumijeva logističke, institucionalne i finansijske izazove – čak i uz britansku novčanu pomoć.

Predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, odmah je reagovao na medijske navode.

„Poručujem da ni jedan migrant neće biti naseljen na prostoru Republike Srpske. Ako to pokuša neko da uradi, fizički ćemo spriječiti ulazak migranata. Na prostoru Republike Srpske neće biti britanskih kampova za migrante“, poručio je Dodik, te dodao:

„Poslije Velike Britanije u BiH će migrante isporučiti i sve ostale države zapadne Europe. A, onda se u BiH više neće čuti ni srpski, ni hrvatski, ni bošnjački jezik. Nije čudo što šute bošnjački političari. Oni bi pristali na sve. Oni bi, da treba, od Baščaršije napravili zoo-vrt, a od Tuzle koloniju zombija ako to traže njihovi mentori“.

Time je jasno stavio do znanja da entitet kojim upravlja neće podržati eventualni plan, što bi moglo dodatno zakomplikovati bilo kakav sporazum sa državnim institucijama BiH.

Za sada se niko od političara iz FBiH nije oglasio o ovoj temi. Kako vladajuća Trojka, tako i SDA koja je opozicija!?

Posljedice po bh. društvo

U slučaju da BiH pristane na ovakav plan, društvene i političke posljedice bile bi značajne.

Ekonomski pritisak: iako bi sredstva dolazila iz Londona, lokalne zajednice bi morale nositi dio logističkog i bezbjednosnog tereta. Političke tenzije: svaka odluka o smještaju migranata mogla bi dodatno produbiti postojeće etničke i političke razlike unutar BiH.  Društvena percepcija: pitanje migranata izaziva snažne emocije u javnosti, što bi moglo dovesti do protesta i pogoršanja međunacionalnih odnosa. Sigurnosni izazovi: mogućnost radikalizacije, krijumčarenja ljudi i oružja, kao i infiltracije od strane stranih obavještajnih službi.

Odluka o prihvatanju britanskog plana mogla bi imati dugoročne posljedice po suverenitet, stabilnost i sigurnost zemlje.

Iako britanski premijer tvrdi da je riječ o „inovativnom“ pristupu migracijskoj politici, plan o slanju odbijenih tražilaca azila u BiH otvara mnoga pitanja – od pravnih i humanitarnih do političkih i sigurnosnih. U zemlji koja se i sama još uvijek suočava s posljedicama rata i etničkih podjela, ovakav potez bi mogao dodatno destabilizirati krhku ravnotežu.

J.Jeremić