Sedam stvari koje treba znati o vakcini protiv korone

Sve više ljudi u svijetu dobija priliku da se vakciniše. Zbog toga se postavljaju i brojna pitanja: koliko su vakcine efikasne, a koliko bezbjedne? I na šta bi sve trebalo obratiti pažnju?

Nije prošlo ni osam mjeseci otkako je odobrena prva vakcina protiv korone, a već je skoro četvrtina ukupne svjetske populacije potpuno vakcinisana. Nikada u istoriji nije bilo veće i brže kampanje vakcinacije.

Proizvođači neprestano povećavaju proizvodne kapacitete i zbog toga je vakcina sve više dostupna čak i u zemljama koje su u početku dobijale male količine, npr. mnoge zemlje u Africi, na Bliskom istoku, u centralnoj i jugoistočnoj Aziji. Pri tom se primjenom različitih vakcina sticalo i sve više iskustva.

I upravo zato što sve više ljudi sada ima priliku da se vakciniše, postavljaju se i brojna pitanja: koliko su vakcine efikasne i sigurne, i na šta sve treba obratiti pažnju.

Ko bi prvi trebalo da se vakciniše?

Prioriteti zdravstvenih vlasti u različitim zemljama veoma su različiti, kaže Derik Vilijams, urednik u redakciji DW za nauku koji od početka pandemije odgovara na pitanja gledalaca u specijalnoj emisiji.

“Prilikom raspodjele vakcina, vlasti moraju da prave kompromise. Na primjer, da li je važnije prvo vakcinisati najugroženije ili prvo one koji su u najvećoj opasnosti od infekcije, jer oni mogu da zaraze i druge?”

Dakle: vakcinisati prvo starije ljude ili one s prethodnim oboljenjima, koji će najvjerovatnije da završe na odjeljenjima intenzivne njege često sa smrtnim posljedicama, ili prvo vakcinisati ljude koji rade, poput učitelja, vozača autobusa, trgovaca ili policajaca, odnosno one koji svakodnevno dolaze u kontakt sa stotinama pa čak i hiljadama drugih ljudi?

“Zemlje sa starijim stanovništvom odabrale su prvu opciju. I taj izbor je pomogao u smanjenju smrti i patnje”, kaže Vilijams.

Tako je postupila i Njemačka. Prvo su vakcinisane osobe starije od 80 godina i one sa hroničnim oboljenjima, potom stariji od 60 godina, pa tek onda svi ostali. Postojao je izuzetak za ljude u medicinskim strukama koji su takođe vakcinisani nešto ranije.

Da li su sve vakcine podjednako sigurne?

Vakcine koje su odobrene u EU samo se neznatno razlikuju u pogledu sigurnosti i efikasnosti. Postoje vektorske vakcine, poput AstraZenece ili Džonson i Džonson, i mRNA-vakcine, poput BioNTech/Pfizera i Moderne.

Ponekad se nakon vakcinisanja pojave nuspojave slične gripu – glavobolje i groznica. Ali, one obično brzo prođu i samo su signal da je imuni sistem reagovao na vakcinu.

Teže komplikacije izuzetno su rijetke: na primjer, kod vektorskih vakcina javili su se veoma rijetki slučajevi tromboze, kao i pojedinačni slučajevi miokarditisa kod mRNA-vakcina.

Istovremeno, rizik od sličnih bolesti a da ih uzrokuje kovid mnogo je veći bez vakcine, naglašava Kavsar Talat, epidemiološkinja sa Univerziteta Džons Hopkins. I navodi primjer: “Vakcina AstraZeneca spasila je milione života. Dakle, potencijalne koristi od vakcinisanja nadmašuju potencijalne rizike. I zaista, ti rizici postoje u veoma rijetkim okolnostima. Svaka država i svaka osoba moraće sami da odmjeri te koristi i rizike, ali ako je vakcina dostupna, a vi je ne koristite, ljudi mogu umrijeti i svaka vlada i svaki pojedinac moraju i to da odvagaju.”

I njen kolega Čarls Visong iz Južnoafričkog vijeća za medicinska istraživanja u Kejptaunu slaže se s njom: “Vakcine su veliki poklon i one spasavaju živote. Ali one spasavaju živote samo ako ih ljudi dobiju.”

Mogu li da se kombinuju dvije različite vakcine?

Ljudi mogu da se vakcinišu i sa različitim tipovima vakcina, ukazuje njemački ministar zdravlja Jens Špan.

“Kombinacija AstraZenece i BioNTecha štiti podjednako dobro kao i kombinacija BioNTech-BioNTech. U nekim slučajevima čak i bolje. Drugim riječima, kada kombinujemo AstraZenecu s mRNA-vakcinom (BioNTech ili Moderna), onda imamo dodatnu kombinaciju, što dovodi do veoma, veoma visoke zaštite”, tvrdi Špan.

Važno je revakcinisati se: u razmaku od oko šest sedmica. Ipak, postoji i izuzetak.

“Samo dvostruka vakcinacija štiti od delta-varijante. Izuzetak je vakcina Džonson i Džonson čija jedna doza je još uvijek dovoljna”, ističe njemački ministar zdravlja.

Ako sam bio zaražen, šta će mi vakcina?

Čak i oni koji su već preboljeli kovid 19 trebalo bi da se vakcinišu, savjetuje Derik Vilijams.

“Svjetska zdravstvena organizacija i Američka agencija za zaštitu od zaraznih bolesti preporučuju vakcinisanje, jer se i nakon preležanog kovida ljudi mogu ponovo zaraziti. Ipak, preporuke o tome koliko dugo bi nakon infekcije trebalo čekati veoma su neodređene. U svakom slučaju to bi moralo da bude nekoliko nedjelja”, navodi Vilijams.

Ljekari u Njemačkoj preporučuju da se na vakcinu sačeka najmanje tri mjeseca ili, još bolje, šest mjeseci nakon što nestanu simptomi bolesti.

Da li vakcine pomažu i kod delta soja?

Virusi mutiraju veoma brzo i stalno se pojavljuju nove varijante koje se šire svijetom. Delta varijanta trenutno se širi izuzetno brzo – mnogo brže od ranijih tipova, kaže Ron Balicer. On je savetnik za zdravstvo izraelske vlade i pažljivo je pratio tamošnju kampanju vakcinisanja koja je u početku bila veoma uspješna.

“Delta varijanta je svuda promijenila dinamiku zaražavanja. Znamo da se mnogo brže prenosi sa čovjeka na čovjeka. Takođe znamo da je u stanju, za razliku od alfa varijante, da zaobiđe imuni sistem.”

Uprkos tome, mutacije nisu razlog za paniku, kao ni razlog da se ljudi ne vakcinišu, kaže Ejal Lešem, direktor Medicinskog centra Šeba u Tel Hašomeru u Izraelu. Njegova zemlja je, zahvaljujući potpuno digitalizovanom zdravstvenom sistemu, sprovela najtemeljitije i najranije svjetske studije u vezi primjene mRNA vakcine BioNTech/Pfizer.

“Vakcina je u više od 90 odsto slučajeva efikasna i sprečava težak tok bolesti. Iako je trenutno veći broj ljudi zaraženih, vidimo samo blagi porast onih koji se teže razboljevaju.”

Dakle, i oni koji su vakcinisani mogu da se zaraze delta sojem, ali će tok bolesti biti blag i vjerovatno neće morati u bolnicu.

“Glavni cilj vakcinisanja jeste da se obezbijedi da se pacijenti ne razbole teže i da ne moraju da se liječe u bolnici. Zato je vakcinisanje veoma, veoma efikasno”, kaže Ejal Lešem.

Dakle, čak i ako smo vakcinisani, moramo da pokušamo da se ne zarazimo. To znači: nastaviti s nošenjem maske, prati ruke i izbjegavati veće gužve.

Treba li vakcinisati i djecu?

Vakcine kao što su BioNTech/Pfzer ili Moderna, u Evropi su odobrene i za djecu, odnosno adolescente od 12 godina. U Njemačkoj je, inače tek nedavno počela vakcinacija djece.

Iako se to rijetko događa, postoje i djeca koja teško oboljevaju od kovida 19, kaže Dominik Vilkinson, profesor medicinske etike na oksfordskom Centru za praktičnu etiku.

“Studije pokazuju da postoji mali broj djece koja nedjeljama, pa i mjesecima nakon infekcije i dalje imaju simptome bolesti – iako je to po pravilu rjeđe nego kod odraslih i simptomi obično brzo nestaju”, objašnjava.

Oko dva odsto djece patilo je od kasnijih simptoma, kaže Vilkinson. Ali to nije jedini razlog za vakcinisanje djece.

“Trebalo bi to da uradimo kako bismo izbjegli dugotrajan kovid ili druge bolesti. Trebalo bi to uraditi da bismo bili sigurni da njihovo obrazovanje neće biti prekinuto. Trebalo bi to učiniti kako bismo zaštitili druge osobe. Dakle, postoji mnogo dobrih razloga da se djeca vakcinišu”, tvrdi Vilkinson.

Na šta bi trudnice trebalo da paze?

Svako ko očekuje dijete pita se: da li je vakcina sigurna za mene i moju bebu?

Asma Kalil umiruje sve buduće majke. Ona je profesorka prenatalne medicine u bolnici Sent Džordž u Londonu. Trudnice u početku nisu bile vakcinisane u okviru istraživačkih studija, zbog čega početkom godine za njih nisu bile odobrene vakcine. Ali stvar je sada jasna:

“Nema razloga da se trudnice ne vakcinišu. Sada imamo podatke za više od 100.000 trudnica koje su primile vakcine protiv kovida i nema dokaza da ima negativnih efekata – ni za trudnice, ni za novorođenčad”, kaže Asma Kalil.

Trudnice na vakcine reaguju na vrlo sličan način kao i ostale žene. I u njihovom organizmu stvara se sličan broj antitijela, a ona, putem placente ili majčinog mlijeka, mogu da dođu i do nerođenog djeteta ili dojenčeta. Tako su i majka i dijete zaštićeni.

“Obično preporučujemo čekanje na vakcinaciju do ultrazvučnog pregleda nakon 12. nedjelja trudnoće kako bi bili sigurni da ne postoje ozbiljniji problemi s trudnoćom. Trudnice bi trebalo da budu vakcinisane prije posljednjeg tromjesečja trudnoće”, kaže profesorka prenatalne medicine Asma Kalil.

Razlog je, objašnjava, to što se ljekari pribojavaju da bi trudnice, ako se zaraze koronom, mogle da imaju teži tok bolesti.