Političke igranke preko leđa građana

Bosna i Hercegovina neće dobiti prvu ratu finansiranja iz Plana rasta za Zapadni Balkan zbog „nedostatka političkog konsenzusa“ u zemlji, naveli su iz Delegacije Evropske unije. Razlog je neusvajanje Reformske agende potrebne za učešće u ovom značajnom ekonomskom projektu.

Riječ je o iznosu od 70 miliona eura koji bi se trebali plasirati u BiH za ekonomski rast i zapošljavanje. Tek je to djelić novca predviđen za našu zemlju od ukupne svote za ove namjene koja za cijeli Zapadni Balkan iznosi između šest i devet milijardi! Našoj zemlji bi za projekte pripalo milijardu eura u periodu od 2021. do 2027. godine.

Plan rasta za Zapadni Balkan

Plan rasta za Zapadni Balkan, poznat i kao „Ekonomija za rast i zapošljavanje“ ili jednostavno „Plan rasta“, je inicijativa Evropske unije usmjerena na podršku ekonomskom razvoju i stabilnosti zemalja Zapadnog Balkana. Cilj je unaprijediti ekonomski potencijal i životni standard u regionu kroz različite aspekte. Prije svega kroz podršku ekonomskim reformama. EU pomaže zemljama Zapadnog Balkana u sprovođenju ekonomskih reformi koje su ključne za jačanje ekonomija, uključujući reforme u oblasti privrede, tržišta rada i javnih finansija.

Tu su i infrastrukturni projekti. Ulaganja u ključnu infrastrukturu poput transportnih mreža, energetskih sistema i telekomunikacija koji pomažu u poboljšanju povezanosti i podsticanju ekonomskog razvoja. Zatim, podrška malim i srednjim preduzećima (MSP). Razvoj malih i srednjih preduzeća se olakšava kroz različite programe koji omogućavaju pristup finansiranju, obuci i tržištima.

Takođe, unaprijeđenje obrazovanja i obuke. Fokus je na poboljšanju obrazovnog sistema i programa obuke kako bi se radna snaga prilagodila potrebama tržišta rada i povećala zaposlenost.

Novčana pomoć se daje i za borbu protiv korupcije i jačanje vladavine prava. Podrška u implementaciji mjera za borbu protiv korupcije i jačanje pravnog sistema, što je ključno za stvaranje povoljnog poslovnog okruženja. Jedna od stavki je i podrška regionalnoj saradnji. Promoviše se saradnja između zemalja Zapadnog Balkana kako bi se rješavali zajednički problemi i unaprijedila regionalna stabilnost.

U tačke koje EU planira novčano podržati su i projekti održivog razvoja i zaštite okoliša.Podrška projektima koji se odnose na očuvanje životne sredine i održivi razvoj, uključujući upravljanje prirodnim resursima i smanjenje zagađenja. Takođe bi se sredstva ulagala i u socijalni razvoj. Inicijative koje se odnose na poboljšanje kvaliteta života građana, uključujući zdravstvo i socijalnu zaštitu.

Sve ovo bi obuhvatalo društvene aspekte u koje bi se uložila navedena sredstva, no očito je da bh. političari (bez mnogo izuzetaka) i nisu previše zainteresovani za ovo. Kako drugačije objasniti sve njihove igrarije koje su dovele do toga da ne dobijemo ova sredstva.

Političari iz RS – a prvi „zakuhali“

Delegacija EU je navela da je neusvajanje Reformske agende posljedica „nedostatka političkog konsenzusa“. Vlasti BiH su Evropskoj komisiji dostavile nacrt cjelovite Reformske agende koja je neophodna za učešće u Planu rasta. Komisija je pripremila ocjenu nacrta i tražila određene revizije. Međutim, 16. jula vlasti BiH su obavijestile Komisiju da nisu u poziciji da podijele finalizirani tekst zbog nedostatka političkog konsenzusa.

Problem s dokumentom nastao je zbog tri mjere koje vlasti Republike Srpske nisu prihvatile: uspostavljanje jedinstvenog broja za hitne slučajeve u cijeloj državi, ukidanje entitetskog veta na odluke o dodjeli pomoći iz državnih sredstava i popunjavanje neupražnjenih mjesta u Ustavnom sudu BiH i poštivanje odluka ovog suda.

Očekivano, iz RS su kroz opstrukcije htjeli dokazati nemogućnost zajedničkog djelovanja u BiH, no odbijanju dobijanja sredstava dobrano su iz samo sebi poznatih razloga kumovala i četiri kantonalna premijera iz redova SDA.

Odluke SDA premijera

Iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, tačnije iz stranaka koje čine vlast na državnom nivou (Trojka, HDZ, SNSD) za nedobijanje sredstava krive SDA. Navode da su četiri kantonalna premijera, koja dolaze iz te stranke, odbila dati saglasnost na Nacrt Reformske agende. Premijeri su odgovorili da nisu odbili, već su dali saglasnost uvjetno, jer su stranke Trojke, ispunjavajući zahtjeve SNSD-a i HDZ-a, iz dokumenta izbacile riječ “državno”, obavezu poštivanja odluka Ustavnog suda BiH i imenovanja nedostajućih sudija.

Premijeri četiri kantona istakli su da je proces bio vođen netransparentno, pristrasno i metodološki upitno. Na kraju, postavlja se pitanje da li država košta 70 miliona eura. Na tome je na kraju zapelo. Za krivce su proglašeni političari iz RS koji opet „ruše“ državu, te kantonalni premijeri iz SDA koji svojim odlukama opet brane BiH. I tako sve u krug.

Bosna i Hercegovina, barem zasad, gubi 70 miliona eura iz Plana rasta zbog neusaglašene Reformske agende. Ovaj novac će se podijeliti među državama koje su na vrijeme poslale Reformsku agendu, uključujući Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru, Albaniju i Kosovo.

S druge strane, još jednom smo svjedočili da bh. političari ne brinu mnogo za građane i svoje birače. Potpuno odsustvo odgovornosti i brige, te nastojanja da se u ovoj zemlji postigne neki napredak i reforme, pokazuju nam da velika većina naših političara uopšte nisu za ulazak BiH u EU.

Više je to puka floskula koju već više od dvije decenije usputno spominju. Ipak je to zahtjevan posao, obaveze, odgovornosti i ulazak u vode transparentnosti, reda i rada. Nečega što se u potpunosti kosi sa ovdašnjim političkim i društvenim životom koji se svodi na to kako što kvalitetnije krčmiti budžetske kasice prasice za lične interese. Za 70 miliona eura i više mora se ipak pomučiti, a to je ogroman posao za naše uljuljkane političke kaste učahurene u nerad.

J. Jeremić