Po čijem nalogu lovci ubijaju pse lutalice u Tuzlanskom kantonu

Ubiijanje pasa lutalica koje su lovci okaratketirali kao štetočine javna je tajna i stara praksa lovačkih društva. Iako ovaj čin donekle ima uporiđte u Zakonu o lobstvu FBiH, Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja se ovim činom uveliko krši.

Nakon 17 godina članstva u Lovačkom društvu Tuzla Sead Hasić podnio je stavku na članstvo. Problem je, kako kaže Odluka Predsjedništva LD Tuzla da svi lovci, pored obaveze učešća u organizovanim akcijama uništavanja “štetočina”, moraju donijeti repove “štetočina”, kao dokaz da su ubili pet pasa ili pet mačaka, dvije lisice ili jastreba, uz to još jednog psa, kako bi namirili 500 poena, ili ako to nemaju, prilikom plaćanja godišnje članarine, dužni su uplatiti dodatnih 50 KM, što čini iznos od oko 50% godišnje članarine.

Tako se, tvrdi Hasić u vrijeme ekonomske krize i nedostatka novca, u praksi pokazalo da je najlakše ubijati pse lutaliceili mačke, za što se dobija I besplatna municiju kao stimulacija. Po riječima Hasića ovu praksu primjenjuje još jedino Lovačko društvo Tuzla, a prema njegovoj procjeni godišnje bude ubijeno na stotine nedužnih životinja.

“U meni je proradilo nešto što se ne može pomiriti sa mojim moralnim kodeksom i ja sam pokrenuo priču da se to mora zaustaviti. U drugim sekcijama na području Tuzlanskog kantona ta priča je zaustavljena i zašto ovdje nije morate pitati Lovačko društvo Tuzla”. –Sead Hasić, bivši  član LD Tuzla

Kako bismo provjerili tačnost Hasićevih navoda, posjetili  smo i razgovarali sa Lovačkim društvo Tuzla iz kojeg su naveli da rade u skladu sa zakonom, a da oni moraju da uklone štetočine koje su u ovom slučaju psi i mačke te da su štete koji oni  nanose u lovištima ogromne i da time utiču na reprodukciju divljači.

”Naša zakonska obaveza prema članu 22 naša je obaveza da mi to radimo , korisnika lovišta je obaveza da uklanja to štetočine koje se kreću lovištem bz vlasnika I kontrole” naveo je Seid Čorbić, zamjenik predsjednika LD Tuzla

Takav član zaista postoji u zakonu o lovstvu FBiH u kojem se kaže da je korisnik lovišta dužan uklanjati pse i mačke, ali samo one koji se kreću bez kontrole po lovištu na udaljenosti većoj od 300 m od naseljenog mjesta. Istim zakonom se navodi  kako se sve šetočtine moraju ukloniti , ali nije navedeno  na koji način. Toga su svjesni i u inspektoratu  poljoprivrede, vode, šumartva i veterinarstva iz kojeg navode da bi ove zakonske odredbe trebalo prilagoditi.

“Trebalo bi možda harmonizirati propise  koji reguliše oblast lovstva,  zakon o dobrobiti žIvotinja i drugi propsi koji tretirati taj problem” Suad Bajić, Kantonalni  šumarski inspektor.

I dok federalni zakon nalaže uklanjanje štetočina, po kantonalnom zakonu o lovištu štetočine treba uništiti. Ni jedan ni drugi zakon ne nude rješenje za izvršenje ovog čina. Međutim, Zakon  o zaštiti i dobrobiti životinja jasno navodi da životinju može usmrtiti samo osoba koja je osposobljena za takve stvari, a to su veterinari.

Upitno je i da li se psi, a posebno mačke mogu tretirati kao štetočine. Ovu tvrdnju lovci pravdaju čestim napadaima na divljač čime, kako navode psi čine štetu i utiču na reprodukciju divljači. S ovim se ne slažu Iz  Udruženja za zaštitu životinja “Nirina”.

“Znam da po nekom svom pravilniku ili zakoni lovci imaju pravo ubijati životinje u lovištima koje se ponaaju kao štetočine ali psi ne mogu i po svojoj prirodi nisu štetočine te se te odredbe od strane LD zloupotrebljavaju kako bi lovci zadovoljili svoje potrebe za ubijanjem i ako je ubijanje njihov jedini cilj onda je to u suprotnosti sa svrhom njihovog postojanja i zadataka LD” –Andrijana Čajić, aktivistica Udruženja za zaštitu životinja “Nirina”

Hasić s početka naše priče tvrdi da i bez zakonskih promjena lovci mogu odlučiti da prekinu praksu ubijanja životinja te ih pozvao da to i učine.

Da je potrebno urediti  zakonske odredbe i u konačnici riješiti problem pasa lutalica odavno je jasno, no dok do toga ne dođe napušteni psi I mačke, koji se nađu u lovištu, podsjećamo u skladu sa zakonon mogli bi biti ubijeni, a njihov rep poslužiti kao trofej.