Komentar: Vašar interesa

Slatke su pobjede. Opijaju, usrećuju, zamazuju oči. Sve dok ne okonča slavlje i suočiš se sa realnošću.

Nešto slično desilo se iskrenim navijačima FK Slobode početkom decembra. Jesenju titulu u Prvoj ligi FBiH i put ka povratku u društvo najboljih najblaže rečeno pokvarila je sjednica Skupštine. Kako i ne bi kada je na njoj jasno pokazano kolika nesloga stanuje u klupskim tijelima.

Skupština vs. Upravni odbor

Već od samog početka sjednice u izlaganjima govornika moglo se vidjeti da među njima nešto tinja. Da nema sloge ili kako bi nekadašnji prvi čovjek grada soli rekao „nema sinergije“. Bilo je očito da mnogo toga ne štima na relaciji Skupština – Upravni odbor Kluba. Kako je vrijeme odmicalo, te slutnje dobijale su potvrdu jer se sve više pokazivalo da članovi Skupštine baš i nisu na istom fonu sa Upravom i predsjednikom Senadom Mujkanovićem. Kao da im smeta način na koji je on do sada vodio Klub, a upravo isti ti ljudi su mu dali mandat na raspolaganje!?

Mujkanović ima svoje načine funkcionisanja i kao predsjednik je sigurno u cijeli posao unio malo narodne „moja je zadnja“. Ostalim članovima Uprave očito to ne smeta, jer bi se do sada pobunili, no jasno je da je takvo ponašanje Mujkanovića kamen u cipeli skupštinara. Oni su mu na sjednici jasno dali do znanja da tako više ne može da se radi i da i oni hoće mnogo toga da se pitaju.

Ono što je Mujkanoviću i ostalim članovima Uprave najviše zasmetalo bile su statutarne promjene i formiranje famoznih komisija. Komisija koje bi u budućnosti trebale nadgledati, informisati, učestovati (šta li već sve) procese dovođenja igrača?! Ne bi oni dovodili igrače, ali bi se malo kao pitali o tome. Tako nekako.

Mujkanović i društvo jasno su rekli da su protiv toga, no Skupština je ipak najveći klupski organ i oni odlučuju kojim pravcem ide Klub. Još kada su, od sada već bivšeg predsjednika, zatražili finansijski izvještaj i zapisnike sa sastanaka, a ovaj im ga nije dao, bilo je jasno kako bi se sve moglo okončati. Istina, Mujkanović je Skupštini dostavio neke papire, ali do današnjih dana ostalo je nejasno šta je dostavljeno. Da li je u njima opravdanje sredstava od 28 hiljada KM za nabavku opreme ili opravdanje novca koji je bio najmjenjen za pripreme? Znamo da je ekipa igrala u raspar opremi, a s druge strane se nadamo da Klub neće niko proganjati zbog npr. neplaćenih priprema.

Mujkanović je, nezadovoljan načinom na koji se Skupština odnosi prema njemu i njegovim saradnicima, na kraju podnio ostavku. Zanimljivo, ostavka je predsjedniku Skupštine uručena u pisanoj formi. Ne znamo da li je Mujkanović u toku sjednice skoknuo negdje da isprinta ostavku ili je cijelo vrijeme imao pripremljenu. Nije ni bitno. No samo posjedovanje ostavke na sjednici koja kao ne bi trebala donijeti ništa epohalno je, priznaćete, u najmanju ruku sumnjivo.

Sjednica „preko koljena“

Skupština FK Sloboda je opet priča za sebe. Ne treba biti nimalo mudar pa ne primjetiti da se u ovom klupskom tijelu prepliću razni interesi. Javna je tajna da u Skupštini sjede ljudi bliski predsjedniku Aleksandru Joviću, ali tu su i predstavnici navijača, neki neutralni skupštinari, a govori se da tu ima i osoba koje ne bi imale ništa protiv da se na Tušanj vrati Azmir Husić. Sve u svemu pravi rogovi u vreći.

Stoga i ne čudi nezadovoljstvo koje tinja među članovima Skupštine. Iz kuloara su odaslane informacije da je sama sjednica sa statutarnim promjenama organizovana nabrzinu. Skupštinare nisu dočekali kompletni materijali, a neki od njih su dan-dva prije sjednice saznali za promjene Statuta i određivanje komisija?! Da stvar bude zanimljivija, navodno se već zna i ko će biti članovi komisije koja bi trebala da se bavi poslovima dovođenja i otpuštanja igrača i stručnog štaba?!

Sadašnja Skupština FK Sloboda prvu je sjednicu otpočela u „incognito“ modu. Novinari su se morali najaviti za dolazak na sjednicu, imali su mogućnost da u prvih 10 minuta fotografišu i snime atmosferu sa sjednice, a nakon toga bi dobili izjave predsjednika i pojedinih članova Skupštine. Vrlo kontrolisano sve to djeluje. Zašto sjednica nije išla uživo? Ipak se ovdje radi o klubu čiji su najveći finansijeri građani Tuzle, a ne skupštini privatnog dioničkog društa gdje trebaju da se kriju poslovne tajne. Takođe, u Skupštini nema bivših zaslužnih igrača ili trenutnih uposlenika Kluba koji bi sa stručnog aspekta mogli pomoći radu. Zanimljivo, po prvi put u istoriji Kluba pojavila se i situacija da pojedine članove Skupštine koji žive van granica BiH preko punomoći mijenjaju druge osobe?!

Ko će dovoditi igrače

Kada se sve podvuče i sabere, dolazimo do jednog zaključka: Cijela ova peripetija oko Skupštine, ostavke UO, sukoba i interesa mogla bi se lako svesti na samo jedan segment: Ko će u FK Sloboda dovoditi fudbalere?

Upravo kroz izmjene Statuta i uvođenje skupštinske Komisije koja bi se „zajedno“ sa Upravom trebala baviti dovođenjem fudbalera, nedvosmisleno je pokazano da pojedinci u Skupštini imaju ambiciju da se bave tim poslom. Prije svega mislimo na predsjednika Aleksandra Jovića koji je u razgovoru sa Senadom Mujkanovićem između redova to i potvrdio.

„Ti si predlagao 10 igrača“, poručio je Mujkanović Joviću na Skupštini, na šta mu je ovaj odgovorio da „nijedan od njih nije razmotren“?!

U tuzlanskoj čaršiji sve se lako sazna, pa tako i to da Jović baš i nema veliku podršku među članovima Skupštine. Odmah nakon maratonske sjednice pojavile su se informacije da su protiv njega veći dio članova navijačke skupine „Fukare“. Takođe, spominje se i njegovo navodno neobavještavanje članova Skupštine o tome šta se dešavalo na sastancima Upravnog odbora. Jović je navodno bio prisutan na većini sastanaka Uprave, ali se baš nije mnogo potrudio da informiše saradnike o temama tih sastanaka.

Čini se da je i sam predsjednik Skupštine svjestan da ne uživa veliku podršku, pa je tako na nastavku maratonske sjednice usmeno natuknuo da se raspravlja o njegovom mandatu. Ponudio onako usput, no razgovor na sjednici je otišao u drugom pravcu. Zanimljivo.

Nakon svega, Sloboda će nastavak sezone 2023/24 za sada dočekati bez Uprave. Objavljen je Javni poziv na koji se mogu prijaviti svi koji žele u budućnosti voditi FK Sloboda. Jedino što je nejasno je kojim putem. Hoće li Sloboda jurišati na povratak u Premijer ligu BiH ili će par sezona ostati u nižem rangu dok se ne stabilizuje? Ko će dovoditi igrače? Uprava, Zlatan Nalić, Aeksandar Jović ili Komisija? Ili svi zajedno? Ko će kome suflirati koji se fudbaler treba dovesti na Tušanj, a kojeg treba otpustiti? Hoće li se u Rudarskoj uvesti pravilo o vrijednosti igrača prema tome koji su „čaršijski“ a koji „seljački“? Hoće li se Zlatan Nalić išta pitati oko dovođenja igrača koje bi trebao on voditi i uigravati? Ili mu se može desiti da mu predsjednik Skupštine dovede npr. fudbalere Zrinjskog ili nekog drugog premijerligaša iako ih ovaj ne želi?

Očekuje li Slobodu još kostura iz ormara? Da se u Klubu jedno jutro probude i dočekaju ih nove tužbe i potraživanja? Od nekadašnjih strateških partnera, bivših igrača ili Danijela Pranjića i njegovih pomoćnika? Isuviše je tu tajni za jedan klub sa tako malim ormarom.

J. Jeremić