Južna interkonekcija: Rat u gasovitom stanju

Južna interkonekcija, planirani energetski infrastrukturni projekat, koji bi trebao povezati Bosnu i Hercegovinu sa susjednim državama, izazvao je značajne političke i ekonomske debate. Iako je osnovni cilj ovog projekta unapređenje energetske sigurnosti i diversifikacija izvora energije, sukobi između bošnjačkih političkih lidera i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH otkrivaju duboke političke podjele u zemlji.

Sukobi

Projekat južne interkonekcije, koji uključuje izgradnju plinovoda i energetske infrastrukture, postao je predmet ozbiljnih političkih nesuglasica među političkim liderima u BiH. Dok bošnjački političari ističu važnost povezivanja sa evropskim i globalnim tržištima energije, kako bi se smanjila ovisnost o Rusiji i drugim tradicionalnim dobavljačima, HDZ BiH, na čelu s Draganom Čovićem, oštro se protivi ovom pristupu, navodeći da bi implementacija projekta mogla ugroziti interese hrvatske zajednice u BiH.

HDZ BiH optužuje bošnjačke političke lidera za jednostranu provedbu politike koja ne uzima u obzir interese drugih naroda u zemlji. U središtu sukoba nalazi se pitanje podjele energetske infrastrukture i njene ravnoteže, jer mnogi tvrde da bi BiH mogla biti politički podijeljena u upravljanju tim resursima. Na drugoj strani, bošnjački političari smatraju da ovaj projekat predstavlja šansu za modernizaciju energetske mreže i jačanje političke stabilnosti u zemlji.

Suverenitet u drugom planu

Sjedinjene Američke Države su, u okviru svojih strateških interesa u regionu, odigrale ključnu ulogu u promoviranju i podršci ovom infrastrukturnom projektu. SAD su prepoznale značaj diversifikacije energetskih izvora za BiH i cijeli Balkanski region, naglašavajući važnost smanjenja utjecaja Rusije i jačanje odnosa sa zapadnim tržištima. Washington je jasno stavio do znanja da podržava projekat južne interkonekcije, te je pozvao sve političke aktere u BiH da pokažu koordinaciju i suradnju kako bi se izbjegli politički sukobi koji mogu kočiti njegovu realizaciju.

Kao ključni partner u procesu energetske transformacije, SAD se pozicioniraju kao posrednik između političkih blokova, dok istovremeno promoviraju dugoročne ciljeve stabilnosti i prosperiteta na Balkanu. Preporuke Sjedinjenih Američkih Država također se temelje na uvjerenju da samo zajednički rad političkih stranaka, uz uključivanje svih naroda u BiH, može garantirati uspješnu i dugoročnu primjenu južne interkonekcije.

Unatoč podršci međunarodnih partnera, Bosna i Hercegovina se suočava s velikim izazovima u implementaciji južne interkonekcije. Političke podjele, koje se odražavaju na različite interese naroda, i dalje ostaju najveća prepreka za napredak. Osim toga, postoje i tehnički problemi vezani za izgradnju infrastrukture, što dodatno usložnjava situaciju.

U svemu nabrojanom, niko ne postavlja pitanje našeg suvereniteta. Situacija u kojoj ambasador SAD – a „postrojava“ naše političare i govori im šta i kako trebaju glasati, te koje zakone implementirat, sve je samo ne ponašanje suverenih zemalja i političara.

Očito je da je BiH protektorat ili čsak kolonija u kojoj strane sile odlučuju kako ćemo se ponašati, protiv koga ćemo biti i kako se postaviti u globalnim odnosima.

Šta želi HDZ

Kada je riječ o projektu južne interkonekcije, političke stranke u Bosni i Hercegovini, posebno HDZ BiH i bošnjački političari u Sarajevu, imaju različite interese i pristupe koji odražavaju dublje političke i etničke podjele u zemlji.

HDZ BiH, stranka koja uglavnom zastupa interese hrvatskog naroda u BiH, ima nekoliko ključnih zahtjeva i zabrinutosti u vezi s projektom južne interkonekcije.

HDZ insistira na tome da projekt energetske infrastrukture bude ravnomjerno podijeljen među svim etničkim zajednicama u BiH. Stranka se protivi bilo kakvom rješenju koje bi omogućilo bošnjačkom političkom bloku dominaciju u upravljanju projektom, s obzirom na to da bi to moglo narušiti ravnotežu u zemlji, posebno kada je riječ o kontrolama nad resursima.

HDZ BiH želi osigurati da energetski projekti, poput južne interkonekcije, ne budu provedeni na način koji bi mogao ugroziti ekonomske ili političke interese hrvatskog naroda. Stranka se protivi projektima koji bi mogli stvoriti neravnotežu u energetskoj opskrbi ili utjecati na status i autonomiju hrvatskih teritorija u BiH. HDZ BiH također podržava povezivanje BiH s EU i regionalnim tržištima, ali naglašava potrebu za poštivanjem nacionalnih interesa. Stranka je sklona promoviranju rješenja koja će uzeti u obzir specifične potrebe i interese hrvatske zajednice u BiH.

Stav Sarajeva

Politički lideri u Sarajevu, uglavnom iz bošnjačkog političkog bloka, imaju potpuno drugačiji pristup i ciljeve kada je riječ o južnoj interkonekciji.

Sarajevo, odnosno bošnjački političari, vide ovaj projekt kao ključni korak u diversifikaciji izvora energije za BiH. U svrhu smanjenja ovisnosti o Rusiji i drugim tradicionalnim dobavljačima, bošnjački političari žele da BiH izgradi vlastitu energetsku infrastrukturu koja će omogućiti pristup zapadnim tržištima energije i osigurati stabilnost. Za bošnjačke političare, južna interkonekcija predstavlja most ka europskoj energetskoj mreži. Smatraju da će povezivanje s EU tržištima povećati konkurentnost i omogućiti BiH da postane energetski stabilna i sigurna država, što bi također podržalo dugoročni ekonomski razvoj.

Bošnjački političari često ističu potrebu za centraliziranim upravljanjem energetskim projektima, kako bi se spriječila etnička podjela u zemlji koja bi mogla ometati efikasnu implementaciju ovih ključnih projekata. Sarajevo se protivi previše etnički podijeljenoj raspodjeli energije, vjerujući da bi to moglo dovesti do nepotrebnih političkih tenzija.

Bošnjački političari traže aktivnu podršku međunarodne zajednice, uključujući Sjedinjene Američke Države i EU, kako bi osigurali realizaciju projekta. Povezivanje BiH s globalnim tržištima energije i jačanje energetske infrastrukture vide kao ključni korak za integraciju BiH u širu zapadnu zajednicu.

LNG terminal Krk

U slučaju južne interkonekcije radi se o LNG terminalu na Krku, što znači da će tada prirodni plin koji dolazi u BiH biti u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG), a ne običnog plina koji se transportuje cjevovodima.

Na ovom terminalu, ukapljeni prirodni plin (LNG) se isporučuje brodovima iz raznih globalnih izvora, uključujući Sjedinjene Američke Države, Katar, Rusiju i druge. Plin je u tekućem obliku na brodovima, a kada stigne na terminal, proces regasifikacije pretvara ga nazad u plinovito stanje.

Nakon što se LNG regasificira u plin, on se može distribuirati putem cjevovoda. Južna interkonekcija u BiH uključuje izgradnju plinovoda koji povezuje Hrvatsku i BiH. Prvi i osnovni faktor koji utiče na cijenu LNG-a je proces regasifikacije, koji uključuje pretvaranje ukapljenog plina (LNG) nazad u plinovito stanje na terminalu. Ovaj proces zahtijeva specijalizovanu opremu i energiju, što povećava cijenu. LNG se transportuje brodovima, što podrazumijeva dodatne troškove vezane za pomorski transport, logistiku i osiguranje. Ovi troškovi mogu biti veći nego transport plina putem cjevovoda, što dodatno podiže cijenu ukapljenog plina.

Plin koji dolazi putem tradicionalnih cjevovoda (poput onih koji povezuju BiH s Rusijom ili drugim zemljama) obično ima niže transportne troškove, jer ne zahtijeva regasifikaciju ili pomorski transport. To znači da bi prirodni plin koji dolazi putem cjevovoda mogao biti jeftiniji u poređenju s LNG-om.

J. Jeremić