Ivana Živić i Petar Hranuelli dobitnici prve i druge nagrade na 56. Hercegnovskom Zimskom salonu

Prva nagrada ovogodišnjeg 56-og Hercegnovskom Zimskom salonu pripala je Ivani Živić iz Srbije , druga nagrada Petru Hranuelliju iz Hrvatske, a treću nagradu dijele Marko Petrović Njegoš i Milija Stojanović iz Crne Gore. Tako je odlučio Žiri 56.Hercegnovskog zimskog salona u sastavu: mr.Lucija Đurašković, predsjednik, mr.Vojislav Kilibarda i Jasmina Žitnik.
Prvu nagradu ovog 56.Hercegnovskom zimskog Salona , pripala je Ivani Živić iz Srbije za rad „Tišina“.Svoju vizuelnu inventivnost umjetnica je po obrazloženju žirija, izrazila na rijetko kreativni način koje predstavlja odraz dubokog emotivnim stanjem koji priziva na buđenje i dijalog u nama otvarajući teško pristupaćne dubine ljudskog bića, iskazane na simboličan način preko tri izdvojena elementa: ženske figure, vode i enterijera.
Druga nagrada pripala je Petru Hranuelliju (Hrvatska) za sklupturu“Anđeo stiže“.Žiri  navodi da likovnu poetiku ovog autora karaktezira neobično iskrenspontan pristup materiji/staklu koja je tretirana kroz suptilno uglačanu površinu mase , te izvjesne težnje ka pokretu potentiranom ritmom svjetlo-tamnim kontrastima , prozirnim prelivanjem na obrise forme. Ova skulptura , pored vizuelne i taktilne privlačnosti , emanirane i neko omamljujuće i smirujuće topline nanovo probuđene radosti zbog naslućenog smisla za kreacije  i novoosvojene ljepote.
Treću nagradu dijele Marko Petrović Njegoš (Crna Gora) za skulpturski rad „Geja“ i Milija Stojanović za skulpturu „Prtljag“(Crna Gora). Svaki na svoj poseban i autentičan način umjetnici u centar svog likovnog umjetničkog interesovanja postavljaju termin života i žene kao kao darivaoca tog po sebi , nevjerovatnog čuda koje se zove život , ocijenio je žiri.
Marko Petrović Njegoš kroz arhaičnost forme ženske figure nimalo slučajno oblikovanje u terakoti, asocira na povezanu istorijsku nit , katkada presječenu i u pukotinama, ali milenijumski čvrstu i nepopravljivu u snazi željom nošenja i donošenja na svijet novog života, prenoseći univerzalnu poruku oličenu u simbolom ploda , kakav je orah, dakle u čvrstini , trajnosti i mudrosti.
Milija Stojanović kroz svoju skulpturu iskazuje izuzetnu stvaralačku inventivnost sublimiranu u posebno kreativno izraženoj ideji.Kroz zatvoreni kofer u kome je stvoren život , proticaće od slivnika kroz nametnuti prtljag umjetnik simbolićno i vešeznačajno na osoben i autentičan naćin postavlja vječito frankovsko pitanje o smislu i pronalaženju smisla našeg postojanja , pružajući neuobičajeno upečatljiv likovni doživljaj.

D. Rebić