Grad koji je rađao šampione sada tone u zaborav

Tuzla, nekada prepoznata kao jedan od sportskih centara Bosne i Hercegovine, danas proživljava najdublju krizu u svojoj sportskoj Iistoriji. Klubovi s bogatom tradicijom i hiljadama navijača sada se suočavaju s gorkom stvarnošću – rezultatskom stagnacijom, finansijskim kolapsom i potpunim gubitkom sistemske podrške.

Fudbal: Sloboda na dnu, gradski derbi u nižem rangu

Fudbalski klub Sloboda, nekada ponos grada i BiH premijerligaš, ispao je u Prvu ligu Federacije. Simbolički, ali i suštinski, ovo označava kraj jedne ere. Umjesto borbi za evropske kvalifikacije, Sloboda će naredne sezone igrati protiv Tuzla Cityja – još jednog tuzlanskog kluba koji je zapeo u istom mulju beznađa. Grad soli će tako zvanično imati gradski niželigaški derbi, a pitanje je koliko će vode poteći Solinom i Jalom dok ponovo na travnjaku Tušnja ne budemo gledali premijerligaško takmičenje.

I dok je stadion Tušanj nekada bio mjesto sportskog ponosa i okupljanja, danas je svjedok tišine, tuge i praznih tribina. Nema više ni navijačke energije, ni sportskog entuzijazma. Ostala je samo praznina i pitanje: kako je do ovoga došlo?

Rukomet: Sloboda bez trofeja, žene – ugašene

Rukometaši Slobode, koji su u prethodnim sezonama znali osvajati Kup BiH ili bar parirati najjačima, ove godine nisu osvojili ništa. Njihovi rezultati su u skladu s općom tuzlanskom sportskom slikom iako su popularni Crveno – crni još uvijek najzdravije tkivo tuzlanskog sporta. Od rukometaša se još uvijek očekuje da budu u vrhu ovog sporta u BiH, a oni to za sada i čine iz sezone u sezonu.

Za razliku od rukometaša, rukometašice Jedinstva Tuzla gotovo da više i ne postoje. Klub nekadašnji šampion BiH i kolektiv koji je iznjedrio neke od najboljih sportiskinja ovog grada, nestao je tiho i bez pompe. Bolji poznavaoci prilika u gradu soli dobro će se pomučiti da vam odgovore postoje li uopšte više popularne Labudice, u kojoj ligi se takmiče, imaju li upravu i ko ih trenira? Mnogo teških pitanja, a malo pozitivnih odgovora.

Odbojka i košarka: Gasi se svjetlo i u dvorani

Odbojkašice Slobode, koje su bile simbol borbenosti i klupskog ponosa, ispale su u niži rang takmičenja. A kada se uzme u obzir činjenica da je ženska odbojka bila jedno od rijetkih mjesta gdje su mlade Tuzlanke imale šansu da se razvijaju i takmiče – jasno je koliko je poražavajući taj podatak.

Košarkaši OKK Sloboda nisu ni ušli u doigravanje za prvaka. Klub ne predstavlja ozbiljnu prijetnju nijednom timu iz vrha lige. Iako je omladinska škola još uvijek aktivna, nedostatak rezultata u seniorskom pogonu šalje pogrešnu poruku mladima. Već sezonama u tuzlanskoj košarci se ništa ne pomjera nabolje. Iako uprava OKK Sloboda odavno najavljuje bolje rezultate, Klub stagnira, ne proizvodi domaće igrače, titule su pusti san, a dvorana Mejdan sve ispraznija i hladnija.

Slična situacija je i u ženskoj košarci. Jedinstvo, nekadašnji evropski prvak, iz sezone u sezonu uglavnom takmičarsku godinu završava u donjem dijelu tabele prvenstva koje je godinama sve slabije i slabije.

Sport u rukama entuzijasta, institucije – nijeme

Cjelokupni razvoj sporta u Tuzli pašće, ili je već pao, na leđa nekoliko sportskih entuzijasta i trenera-amatera, koji bez podrške, bez sistema, a često i bez plate, drže sport živim u svojim mahalama i dvoranama.

Institucije – gradske, kantonalne, federalne – godinama unazad ne pokazuju nikakav strateški interes za razvoj sporta. Sve je svedeno na projekte od izbora do izbora, bez sistemske strategije, bez infrastrukture i bez jasnog cilja.

Nema više sluha: Hoće li Tuzlaci imati gdje trenirati?

U Tuzli više nije pitanje ko će osvojiti medalju, već da li će mladi uopšte imati gdje trenirati. Sportski objekti su zastarjeli, programi podrške rijetki, a talenti – sve češće emigriraju, ne samo u druge gradove, već i u druge države.

Nekadašnji grad šampiona sada je grad sportskih duhova, a najgore od svega je što se to čini prihvaćenim – bez pobune, bez reakcije, bez glasa.

J. J.