Globus: Sirija u raljama velikih interesa

U decembru 2024. godine, Sirija je doživjela značajne političke i vojne promjene koje su oblikovale budućnost zemlje koja očito je više nikada neće biti ista kao što je bila.

Početkom mjeseca, režim predsjednika Bashara al-Assada, koji je vladao više od dvije decenije, srušen je nakon ofanzive koju je predvodila grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS) pod vodstvom Ahmeda al-Shara.

Nova vlast

Nakon preuzimanja vlasti, nova administracija je započela proces integracije naoružanih grupa u zvanične državne strukture. Mnoge pobunjeničke frakcije pristale su na raspuštanje i integraciju u Ministarstvo odbrane, što je korak ka stabilizaciji zemlje.

Istovremeno, bivši pripadnici Assadovih snaga masovno su se odazvali pozivu za razoružanje i evidenciju u centrima za identifikaciju i pomirenje koje je uspostavila privremena administracija. Ovi centri imaju za cilj evidentirati i reintegrirati bivše režimske službenike u novo društvo.

Bashar al-Assad je spas pronašao u Rusiji koja još uvijek ima dvije vojne baze na teritoriji Sirije.

Turci i Izraelci

Situacija na sjeveru zemlje ostaje napeta. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan upozorio je kurdske snage, posebno YPG, da će biti “pokopane” u Siriji ako ne polože oružje, što dodatno komplikuje sigurnosnu situaciju u regionu.

Ove promjene imaju dalekosežne posljedice za Siriju. Politički vakuum nakon pada Assadovog režima otvorio je prostor za nove aktere i potencijalne sukobe među različitim frakcijama. Iako integracija naoružanih grupa u državne strukture može doprinijeti stabilnosti, ostaje pitanje kako će se riješiti etničke i sektaške tenzije, posebno u odnosu na kurdsko pitanje.

Ne treba smetnuti sa uma i veliko vojno prisustvo Izraela čije su snage stigle na par kilometara od samog Damaska. Izraelci su iskoristili ovu situaciju kako bi pod svoju kontrolu stavile cijelu Golansku visoravan, ključnu stratešku tačku na ovom području.

Međunarodna zajednica pažljivo prati razvoj događaja, a regionalni akteri poput Turske i Izraela aktivno učestvuju u oblikovanju nove političke stvarnosti u Siriji. Budućnost zemlje zavisi od sposobnosti novih vlasti da uspostave inkluzivnu vladu koja će adresirati dugogodišnje probleme i težnje svih građana Sirije.

Sukob koji ne prestaje

Sirijski građanski rat, koji traje već više od deceniju, ostaje jedan od najsloženijih i najtragičnijih sukoba u savremenoj historiji Bliskog istoka. Ovaj rat uključuje niz lokalnih, regionalnih i međunarodnih aktera, koji se bore za političku moć, teritorijalnu kontrolu i ideološku dominaciju.

Korijeni ovog rata leže u Arapskom proljeću 2011. godine, kada su masovni protesti širom Sirije zahtijevali političke reforme i kraj autoritarne vladavine predsjednika Bashara al-Assada. Ti protesti ubrzo su prerasli u oružani sukob, jer se opozicija militarizirala i počela pružati organizovan otpor vladinim snagama.

Konflikt je ubrzo postao višeslojni rat u kojem se bore vladine snage, pobunjeničke grupe, kurdske milicije, islamisti i terorističke organizacije poput ISIS-a. Regionalne i globalne sile, uključujući Rusiju, Iran, Tursku i Sjedinjene Američke Države, dodatno su zakomplikovale situaciju pružajući podršku različitim stranama.

Zašto se frakcije sukobljavaju međusobno?

Sirijski konflikt nije samo sukob protiv Asadove vlade, već i kompleksna borba među frakcijama koje se razlikuju po ideologiji, ciljevima i savezništvima. Islamisti, nacionalisti, kurdski borci i druge grupe često dolaze u sukob zbog kontrole teritorija, resursa i političkog utjecaja.

Kontrola nad naftnim poljima, pristup humanitarnoj pomoći i lokalni rivaliteti dodatno podgrijavaju konflikte, otežavajući svaku nadu u trajni mir. Bez ozbiljnih međunarodnih napora za pregovore, Sirija će vjerovatno ostati podijeljena zemlja, u kojoj će se nasilje i humanitarna kriza nastaviti.

Ključni akteri u sukobu

Hayat Tahrir al-Sham (HTS)

Hayat Tahrir al-Sham (HTS) je vodeća islamistička grupa u sjeverozapadnoj Siriji. Nastala je 2017. godine iz frakcija koje su nekada bile povezane s Al-Kaidom. Iako formalno tvrdi da je nezavisna, HTS i dalje ima ekstremističku ideologiju i cilja na uspostavljanje islamske države. Grupa sada kontroliše sva područja koja su nedavno bila pod kontrolom vlade Assada.

Sirijska nacionalna armija (SNA)

Podržana od strane Turske, SNA je koalicija pobunjeničkih frakcija koja nastoji kontrolisati teritorije duž turske granice. Njihov glavni fokus je borba protiv kurdskih milicija i povremeni sukobi s HTS-om za prevlast na sjeverozapadu zemlje.

Sirijske demokratske snage (SDF)

SDF, predvođene kurdskim Jedinicama narodne zaštite (YPG), ključni su partneri SAD-a. Ova koalicija kontrolira velike dijelove naftom bogatog sjeveroistoka Sirije i teži uspostavljanju autonomne uprave poznate kao Rojava.

Strane snage

Ne treba smetnuti sa uma da u ovom trenutku u Siriji se nalaze i vojne snage više stranih zemalja. Ruska vojska je prisutna sa dvije baze, tu je i američka vojska koja kontroliše naftna polja, a od nedavno u Siriju su prodrle i snage Izraela. Takođe, Turska ima mnogo aktivnosti na granici, a javna je tajna da Turci imaju aspiracije prema nekim teritorijama Sirije.

J. J.