DUBOKO DISANJE: Vlast u TK-u i dalje nečija igračka

Novi februarski cirkus – jer su četiri od osam vlada TK za 10 godina pale u februaru – sa smjenom SDA-ove Vlade Irfana Halilagića novom SDP-ovom skupštinskom većinom, pa, četiri dana kasnije, formiranje nove, opet SDA-ove većine i vraćanje na “fabričke postavke” – potvrda je tradicija da se u TK-u neko igra politike i vlasti, da su im jedina konstanta nesigurnost i da je to nečija igračka ili, bolje rečeno, način da se sačuva ono što se kontroliše i što se ujagmilo.

Grom ih sve spalio” je najblaža reakcija na jednom od portala, nakon što je 20. februara održana hitna sjednica Skupštine TK, formirana nova većina, predvođena SDP-om i, istog dana, imenovana Vlada, na čelu sa Edisom Dervišagićem. Mnogo žešće i, mjestimično, toliko eksplicitne da ih nije preporučljivo citirati u sredstvu javnog informaanja, bile su ostale reakcije, kojima se na najbolji način izražava stav o jadu i bijedi ovdašnje politike i, posebno, onih koii su svoj politički profil i učešće u vlasti shvatili kao pohlepu, interes, borbu za svoje bisage i za to da profitiraju, jame što više i ušićare gdje god i kad god to mogu.

Kada se, četiri dana kasnije, ispostavilo da su u pravu svi oni (i potpisnik ovih redova) koji su upozoravali na to da je labava 18-člana SDP-ova većina (od ukupno 35 poslanika) nesigurna i da je pitanje dokad će trajati, uslijedila je nova bura. I opet su portali proključali, s istim reakcijama, porukama i ocjenama. Naročito se to odnosilo na dvojicu preletača, Asmira Hasića i Emira Salihovića. Riječ je o likovima poslanika koji su na izborima 2022. godine izabani na listi Stranka za BiH, prošle godine se s njom zavadili i istupili iz nje, a onda se pridružili SDA-ovoj većini u Skupštini TK. Ovog februara su se, u nastavku svog političkog slaloma, uhvatili za gušu sa Nailom Jusićem, predsjedavajućim Gradskog vijeća Živinica, optuživši ga da pravi razdor u SDA-u i opriklonili se SDP-u, omogućujući timu od 16 opozicionih poslanika još dvije ruke i novu skupštinsku većinu.

Ovo je kratka rekonstrukcija priče iz pretposljednje ovogodišnje februarske sedmice. Njen nastavak, rezervisan za početak posljednje nedjelje, odigrao se na način klasičnog salta preletača – Hasić i Salihović se vraćaju SDA-u, doprinose povratku na „fabričke postavke“ i čine novu, 19-članu većinu u Skupštini TK. I bez upotrebe mašte, naslućuje se kako se to do toga došlo: vikend od 21. do 24. februara je iskoršten za mobilizaciju SDA-ovog stranačkog inžinjeringa, upriličene su neke večere i slične aktivnosti moćnika sa mindera, uslijedile su konrektne ponude i, vjerovatno, opipljivi konvertibilni i neki drugi iznosi i – svanuo je ponedjeljak, 24. februar i predaja potpisa 19 poslanika na protokol Skupštine TK, sa zahtjevom da se sazove hitna sjednica i utvrdi nova većina.

Sve poslije toga i ono što se dešavalo u utorak, 25. februara – čista je klasika. Ne prvi put i ne na način, koji nam nije poznat. Uz brojne špekulacije i čaršijski rumor, kojih nema bez bujne mašte, nije se moglo ne vidjeti da je sve i režijski i mizanscenski pažljivo isplanirano i još pažljivije izvedeno. Skupštinska većina je opet ona koja je bila do 20. februara, njen vrh čine Žarko Vujović, predsjednik, i njegovi zamjenici Lejla Vuković i Boris Krešić, a mandatar za sastav nove Vlade TK je opet Irfan Halilagić. Ista meta, isto odstojanje.

Na margini ovih lomova, iz tabora kratkotrajne vikend-vlasti, predvođene SDP-om, ovo se – iz usta Dževada Hadžića, čelnika KO SDP-a i SDP-ovog poslaničkog kluba u Skupštini TK – zove  skandalom, dok SDA – riječima poslanika Muamera Zukića – to smatra tek incidentom. Ko god da je upravu, mučno je i ružno ono što nam se dešava i što, nažalost, traje već 11 godina, jer nijedna od deset vlada TK u tom periodu (sa devet premijera) nije dočekala kraj mandata. Redovno su razlozi za to bili lomovi: ili bunt građana i u februaru 2014., ili rađanje PDA u njedrima SDA, ili formiranje Socijaldemokrata od disidenata SDP-a ili pojava preletača, koji su, po određenim uslovima i uz određenu cijenu, došli u priliku da diktiraju vlast, utiču na njeno prekrajanje i, praktično, ucijene i u taoca pretvore cio Kanton.

I ovog puta je to tako. Drukčije i ne izgleda, a i nije moglo biti, pa je svako eventualno tumačenje ili omekšavanje ovog skandala (incidenta), pogrešno i motivisano zadnjim namjerama. Umjesto da se kaže ono što je jasno svima koji žele da im je jasno, jer bode oči: politiku i vlast (iako to nije specijalitet samo TK), mnogi uspješno, unosno i dugovremeno shvataju i koriste kao igračku, krajnje diletantski se skrivajući iza tobožnje demokratije i, u suštini, čuvajući ono što se ujagmilo, što se kontroliše i što samo njima, ni slučajno gađanima najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji, ide u prilog. A u džep, pogotovo.