DUBOKO DISANJE: I državni i udar na mozak

Od 26. februara i izricanja prvostepene presude Miloradu Dodiku u Sudu BiH, traje precizno planiran serijal poteza vlasti Republike Srpske, posebno Narodne skupštine, na rušenju države BiH, i “ukidanju” njenih institucija u tom entitetu, čime bi da RS označe kao državu, što je ne samo nacionalistička histerija i secesionistički pogubna bolest, već i sunovrat u krivična djela, što se neće i ne može okončati samo internom potjernicom za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem

Dok se čeka realizacija potjernice, raspisane sredinom marta za M. Dodikom, N. Stevandićem i R. Viškovićem zbog neodazivanja na poziv Tužilaštva BiH u svojstvu osumnjičenih za krivično djelo udara na ustavnopranvi poredak zemlje, rastu nervoza, nestrpljenje, ali i histeričan nastavak poteza, uramljenih istim zlodjelom. Nenad Stevandić je, pod krajnje nejasnim okolnostima, nesmetano izašao iz BiH, boravio u Beogradu i vratio se kući, a Dodik je, takođe na misteriozan način (?!), prvo skoknuo do Beograda, a onda avionom odletio u Izrael. Otvoreno je, zato, pitanje – s jedne strane – šta se krije iza obazloženja SIPE o tome da je bezbjednosno visokorizična operacija njihovog hapšenja, a zatim – s druge strane – kako su njih dvojica, kao lica s potjernica, nesmetano izašla iz zemlje, jedan se vratio, a drugi se, izgleda, sprema za to.

Špekulacije o tome da u državnim agencijama – a 16 ih je – koje imaju obavezu da postupe po potjernici očito ima “krtica” koje sabotiraju realizaciju potjernica, zasad su samo špekulacije. No, ne treba isključiti realnost te opcije. Iz jednostavnog razloga: javna tajna je to da istomišljenici nacionalsecesionističke vlasti RS-a ima u državnim organima, agencijama, upravama, preduzećIma. I, naravno, ne pad im na pamet da sjeku granu na kojoj sjede, ako već nisu prihvatili Dodikovu prijetnju da će biti obilježeni, ukoliko ne izađu iz tih organa i da će im, čak, biti konfiskovana imovina.

POSEBNO PITRANJE, u vezi s tim, jeste kakav je mogući rasplet onoga što je čitav mjesec kuhano i zakuhano, naročito u Narodnoj skupštini RS-a. Uz donošenje zkona o zabrani (?!) djelovanja državnog Tužilaštva i Suda, SIPE i VSTV-a na području RS-a, usvajanje nacrta novog ustava RS-a i donošenja zakona o graničnoj policiji tog entiteta, secesionisti ne kriju da idu tragom onoga što je na svesrpskom saboru prošlog juna dogovoreno i da priču o nelegalnom visokom predstavniku i neustavnosti njegovih poteza, osobito izmjena Krivičnog zakona BiH (pod čiji udar je došao i osuđen Dodik), uzimaju kao osnovu svoje antidržavne paranoje.

Iako to nije ni prvi put, a ni bez povezanosti s onim što RS-ov režim radi decenijama, uz slijepu poslušnost ordije Dodikovih istomišljenika, ipak se čini da je, ovog puta, to prešlo ne jednu, već duplu crvenu liniju. Uz očekivane unutrašnje, reakcije koje su došle izvana, a koje su suprotne od onoga što se priželjkivalo u RS-u – posebno u vezi sa očekivanom promjenom politike SAD i nove administracije u Bijeloj kući – dijelom su uzdrmale iščašenu upornost, bolesne težnje i razbijački gard. To se naročito vidi u svakodnevnim potezima i izjavama likova iz Dodikove klike, koji ne samo da su izgubili svaki osjećaj za mjeru, već i ne skrivaju simptome ozbiljne psihičke neravnoteže, pogubljenosti i vrlo neizvjesne izlječivosti.

NEVAŽNO JE, pri tome, da li je Željki Cvijanović dovoljno da kaže da “u Sarajevu vlada bjesnilo” ili Staši Košarcu da Šmit nema pravo, kao pojedinac, da odlučuje u svima nama – a pri tome zatvara oči pred običajem njegovog šefa da naređuje i  Vladi RS-a, i Narodnoj skupštini i MUP-u RS sve što bi naopako trebalo da urade… Sve to, na jednu, a na drugu stranu suština: strah od gubitka vlasti, pozicija, moći i, pogotovo, onoga što se na vlasti dosad ujagmilo. Pa je zato sve manje onih koji vjeruju frazama o zaštiti “ugroženog” RS-a i srpskog naroda, jer se radi o zaštiti vlastite kože.

To će se najbolje vidjeti, po svemu sudeći, u predstojećoj rekonstrukciji državne vlasti i nužnosti njene deblokade na evropskom putu BiH. Umjesto SNSD-a već se pravi prostor za trojku opozicionih stanaka iz RS-a – Lista za pravdu i red, SDS i PDP – koja će biti novi partner sarajevske trojke i HDZ-a BiH. O tome se prošlog vikenda štošta dogovorilo u Kupresu, između opozicione RS-ove trojke i HDZ-a, a o tome se odavno govori i u kulaorima, u kojima se sprema izgon razbijačkog, antidržavnog i antievropskog SNSD-a iz vlasti. Što se čini i sve izvjesnijim, a odavno potrebnim – ako se želi, kao što se priča da se želi, otkočiti evropski put. I, pogotovo, ako je cilj stabilizacija prilika u zemlji, u kojoj je dosad dominirao blok onih koji je ruše i koji bi  najradije da je nema. A koji za to, najzad, moraju i odgovarati.