DUBOKO DISANJE: Godina upornog EU-nazatka
Kada se, nekad u budućnosti, bude pravio bilans 2024. godine, ni najpovršniji saldo neće moći izbjeći zaključak da je ona ne samo još jedna izgubljena, već i godina u kojoj je manijakalno izoštrena linija podjele na one koji su uporni rušioci države Bosne i Hercegovine i njenog evropskog puta, s jedne, i na one koji su, s druge strane, iako malobroniji i nemoćniji, za takvu budućnost, koja je uoči 2025. sve neizvjesnija i dalja
VEĆ ODAVNO ZAMORAN, ali neizbježan i obavezan novinarski običaj podvlačenja crte pod svaku godinu, ovog puta se svodi na mučno ponavljanje ocjena iz učinaka u minulim godinama. Ali, i uz jednu novinu: 2024. je bila ne samo još jedna promašena i izgubljena, već i godina u kojoj se dodatno potvrdilo ono što ne znaju i ne vide samo oni koji to neće ili oni koji se prave slijepcima – da su falange rušilaca, protivnika i nasciopatski iščašenih aktera naše politike i vlasti, dokazano jači, vještiji i uspješniji od onih koji se nazivaju probosanskim snagama i koji su iskreno za evropski put i budućnost Bosne i Hercegovine.
Ukoliko čitalac ovih redova na ovo odmahne rukom i ustvrdi da time nije rečeno ništa novo, biće u pravu. Ali, i on mora zanti – i bar sebi priznati – da bi svaka druga percepcije minulih 366 dana bila samozavaravanje, bacanje prašine u oči i utapanje u iluiziji da su problemi manji od stvarnih. Na svim stranama i stalno se vidi, a ove godine je još i podebljano, da zaostajemo čak i za onim državama, koje su do juče bile iza nas, da se, od šest zapadnobalkanskih zemalja, samo BiH nije uspjela svrstati među one okojima su malo više odškrinuta briselska vrata, da je ovogodišnji martovski poklon u vidu otvaranja vrata za pregovore sa Evropskom unijom, sramno prokockana prilika, kojoj podsticaj nije bio ni to da nam se smiješila milijarda eura iz za to namijenjenih evropskih fondova i da je, na kraju balade, sve dodatno blokirano i zaključano u neizvjesnost, blokade, inate i kaprice.
I LOKALNE I OPŠTE prilike su u tom znaku. To nam je, na uobičajeno grub način, servirano potkraj godine – o lokalnom noivou kad je riječ – odlukom Gradskog vijeća Tuzle da od 1. januara poskupi centralno grijanje za 20 posto. Ne samo da su se time gradske vlasti, iz razloga koje zovu opravdanim i neizbježnim, pridružile koloni onih koji su ogrezli u nekontrolisanim poskupljenjima roba i usluga i najavili talas novih početom 2025., već se sve to lijepo uklapa u tradiciju da vlast ne uspijeva da se snađe u tekućim neprilikama, pa svoje neuspjehe, neznanje i nevičnost – fakturiše nama, građanima, udarajući nam na džep. Što sve brojniji sloj socijalno ugroženih, pogotovo penzionera, najbolje osjeti i, kako stavri stoje, nema nikakvih izgleda za to da se iskobelja iz egzisterncijalnih ćorsokaka, u koje strljamo.
Opšti plan je još sumorniji. Državna i federalna vlast, uz onu u RS-u, koja se ponaša kao država u državi, dovele su do savršenstva tumaranje evropskim drumovima. Stara priča o rovovima podjela u vrhu države – s jedne strane raštimana trojka, a s druge nepoderiv dvojni pakt HDZ-a i SNSD-a – funkcioniše kao singerica. Etnonacionalni šančevi i duboke brazde nepvojerenja, nerijetko izražene u patološkoj mržnji i međusobnim uvredama, kumuju fijasku evropskih šansi. Zapelo se kod dva zakona, koja su nekako prošla Vijeće ministara – o kontroli granica i o zaštiti ličnih npodataka, ali se ni ne naslućuje dogovor o dva druga zakona, koja su uslov za početak pregovora – o Sudu BiH i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.
U TAKO ZAMUĆENIM PRILIKAMA, ovih dana smo dobili nove pdsticaje za stomačne i mentalne tegobe – seriju nazor glamuroznih božićno-novogodišnjih prijema, koje organizuju političke stranke, organi vlasti, ovi ili oni lideri. Kao da je sve med i mlijeko, kao da nema nikakvih problema, sve je našminkano i dotjerano, da bi se stvorio utisak o tome da se vlada situacijom i da je sve pod kontrololm. A ne samo da mnogo toga nije pod kontrolom i ne samo da se mnogim situacijama ne vlada, već se uporno, do besvijesti javnosti podmeću iluzije o tome da – uz obavezno pravdanje Dejtonom i njegovim striktnim poštovanje – istrajava na principima i plemenitim ciljevima. Pri čemu je posebno pitanje ono što se zove međunarodnom bhzajednicom, jer ni OHR-u i visokom predstavniku, a ni štabu Unije u Sarajevu, još niko nije, izgleda, javio da, najzad, otvore oči, da vide s kim ovdje imaju posla i da, ako im je zaista stalo do BiH u Evropi, to i praktično pokažu.
Čekajući na to, dočekaćemo Novu 2025. godinu. Sa sve više strahova, briga i neizvjesnosti pred onim što slijedi nakon 1. januara i pošto se izredaju svi praznici, blagdani i prateći arsenal razbibrige. I otvore se oči svima nama, nemoćnim i nebranjenim, u godini koja mnogo čime prijeti – već samim tim što nije izborna i što će politika i vlast to iskoristiti tako da nas iskoristi za ono što odgovara njoj, a ne nama.