DAN KADA JE ODBRANJENA GRAČANICA: Bitka na Zečevom gaju 25. 05. 1992.

U maju 1992. godine požar agresije i rata se približavao Gračanici, nad kojom se nadvijala prijeteća sjena Ozrena i Trebave – već mjesecima jakih uporišta srpskih ekstremista. Sam grad su sa istoka i zapada stezali istureni neprijateljski položaji u Gornjoj Lohinji i Lendićima, prijeteći da ga dovedu u potpuno okruženje. Snage velikosrpskog agresora su raspolagale brojnim i dobro naoružanim jedinicama, sa mnogo tenkova i artiljerijskih oruđa, čije su cijevi bile prijeteći okrenute prema desnoj obali Spreče. Čekao se samo pogodan trenutak pa da se krene u okupaciju i ovog prostora.

Gračanicu su branile slabije snage policije (aktivni i rezervni sastav), te jedinice Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine (TO RBiH), koja se na ovim prostorima tek ustrojavala. TO RBiH je objedinila sve ranije formirane odbrambene formacije (Patriotsku ligu BiH, mjesne straže i druge naoružane grupe koje su nastajale kao odgovor naroda na agresorske prijetnje), ali su njeni pripadnici bili veoma slabo naoružani. Na desetak boraca je dolazila svega jedna puška, najčešće lovačka (jer vojnih nije bilo). Ali uprkos tome, ovdašnji su ljudi bili odlučni da se brane, jer nisu imali izbora: u mjestima koja je osvojio, agresor je sprovodio genocid, etničko čišćenje i najstrašnije zločine nad nesrpskim stanovništvom: protjerivanja, odvođenja u logore, mučenja i silovanja, masovna ubijanja civila, uključujući žene i djecu…

Prvi agresorski napadi na Gračanicu započinju 18./19. maja 1992., granatiranjem naseljenih mjesta u dolini Spreče. Pale su i prve žrtve, među braniteljima, ali i civilima. Otpočeli su i napadi s Lendića, te sa Zečeva gaja (visoravni na tromeđi Lendića, Malešića i Stjepan Polja), kao i Ahmića, zaseoka naseljenog Srbima, između Malešića i Zečevog gaja.

U jutro 23. maja dvojica pripadnika TO RBiH iz Stjepan Polja su prilikom izviđanja platoa Zečevog gaja aktivirali podmetnutu eksplozivnu napravu, pri čemu je poginuo 21-godišnji Džemal Bašić Gema. Izvlačeći njegovo tijelo, pripadnici TO RBiH su se sukobili sa naoružanim srpskim ekstremistima. U borbi do koje je došlo, branitelji su ovladali Ahmićima, dok se neprijatelj u strahu dao u bijeg. Nažalost, zbog nespremnosti i neuvezanosti jedinica, snage TO RBiH nisu mogle iskoristiti ovaj prvi uspjeh, što je agresoru dalo vremena da se pribere.

Opštinski štab TO Gračanica je, očekujući odgovor neprijatelja, u Stjepan Polje uputio Manevarski vod TO iz Gračanice (bivši vod Patriotske lige), nešto bolje naoružan u odnosu na lokalne jedinice, sa zadatkom da djeluje u slučaju agresorskog napada. Već sutradan se vidjelo da srpski agresor zaista nešto sprema: na Lendiće su pristizala snažna pojačanja, kamioni sa ljudstvom i naoružanjem, kao i jedan tenk.

U ponedjeljak 25. maja 1992. godine, oko 06:30, agresor je otpočeo snažan napad na linije odbrane Stjepan Polja i Malešića, uz podršku minobacača, protuavionskog oružja i tenka, koji je tukao sa platoa Zečevog gaja. Izlaskom interventnih snaga TO na teren linije odbrane su konsolidirane, dok je agresor potisnut ka istočnoj padini Zečevog gaja. Radi olakšavanja položaja boraca TO na Zečevom gaju, komanda TO je naredila borbeni angažman jedinica duž linije oko Lendića. Do podneva su trajala uglavnom manja čarkanja. U pokušaju preuzimanja inicijative nad poprištem borbe, Manevarskom vodu TO i dijelovima čete iz Malešića oko 13:30 je naređen pokret u pravcu agresorskih položaja. U tom pokretu došlo je do upada u neprijateljsku zasjedu i težih gubitaka. U pokušajima izvlačenja poginulih i ranjenih, gubici su se uvećavali.

Tog sudbonosnog 25. maja 1992. godine, u cjelodnevnoj borbi, desetorica branitelja su položili svoje živote za Bosnu i Hercegovinu:

– Mehmed Ahmedbegović Meša iz Gračanice, komandir Manevarskog voda TO, jedan od organizatora Patriotske lige BiH, posmrtno odlikovan ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”;

– Hajrudin Džebo Bajbaga iz Stjepan Polja, komandir Interventnog voda Stjepan Polje, jedan od pionira organizacije odbrane na ovim prostorima;

– Hasib Ferhatović Pibe iz Donje Lohinje, vojni instruktor u Manevarskom vodu TO i zamjenik komandira, koji je ranjen u prvom sukobu, ali se nakon zbrinjavanja iz ratne bolnice u Sokolu vratio među suborce;

– Asim Šako Škoda iz Malešića, zamjenik komandira čete TO Malešići;

– Vedad Đonlić iz Gračanice, komandir odjeljenja u Manevarskom vodu TO;

– Zuhdija Šestan Zući iz Donje Lohinje, borac Manevarskog voda TO;

– Vahid Hankušić iz Malešića, komandir odjeljenja u četi TO  Malešići;

– Šaban Memić iz Malešića, komandir odjeljenja u četi TO Malešići;

– Mirsad Hamzić iz Stjepan Polja, borac Interventnog voda TO Stjepan Polje;

– Osman Ibrahimović Čiša iz Stjepan Polja, pripadnik rezervnog sastava policije.

U vrijeme borbi na Zečevom gaju, agresor je žestoko granatirao Gračanicu i okolna naselja: tukao je bolnicu, džamije, stambene zgrade i kuće. Ubijen je i ranjen veći broj civila. Zabilježeni su i pokušaji prelaska neprijateljske pješadije s lijeve obale Spreče. Sudeći po intenzitetu borbi i koncentraciji artiljerije, bilo je jasno da je velikosrpski agresor u tom trenutku spremao neki veći i ozbiljniji napad, te da je djelavanje u pravcu Zečevog gaja bilo samo početak.

Sve će se razjasniti kasnijim analizama zaplijenjenih agresorskih dokumenata, iz kojih se vidi da je postojao plan spajanja srpskih snaga s Ozrena i Trebave, na pravcu preko Lendića i Malešića. Da se to desilo, područje Stjepan Polja, Lukavice i današnjeg Doboj Istoka ostalo bi odsječeno, bez izgleda na odbranu, dok bi u narednoj fazi agresor udario na samu Gračanicu, preko Lendića i Gornje Lohinje.

Zahvaljujući odlučnosti iskazanoj 25. maja 1992. godine, u bitci na Zečevom gaju, hrabrosti i požrtvovanju boraca – ti planovi su osujećeni. Uprkos svojoj nadmoći u naoružanju i tehnici, agresor je bio pokoleban žestinom otpora: taj napad od 25. maja bio je prvi, ali i posljednji agresorski napad na Gračanicu. Ovaj grad je tako je izbjegao sudbinu Zvornika, Vlasenice, Brčkog, Doboja, Prijedora, Kozarca i brojnih drugih stratišta i mjesta neizrecivih zločina.

Tog 25. maja 1992. godine Gračanica je opstala, hrabrošću i žrtvom njenih najboljih sinova. Zbog svega toga, 25. maj danas obilježavamo kao DAN ODBRANE GRAČANICE.

 

(Priredio: Edin Šaković)