Umjetnik Denis Haračić: Digitalni otpad je prijetnja, brisanje ima smisla

U današnjem svijetu, gdje su digitalni uređaji postali neizostavni alati za rad, komunikaciju i zabavu, često zaboravljamo na digitalni nered koji sami svakodnevno stvaramo. Baš kao što se u našim domovima nakupljaju stvari koje više ne koristimo, tako se i na našim uređajima gomilaju nepotrebne datoteke, stari e-mailovi, dokumenti, duple fotografije, nekorištene aplikacije… Svi ti digitalni “viškovi” troše ogromne količine energije za pohranu, čime direktno doprinose emisiji ugljičnog dioksida.

Upravo s ciljem podizanja svijesti o ovom često zanemarenom problemu, kompanija Nestlé već petu godinu zaredom u Bosni i Hercegovini realizuje inicijativu “Čista umjetnost” te, uz poruku „Tvoje brisanje ima smisla“, poziva na smanjenje digitalnog otpada koji postaje jedan od najvećih zagađivača današnjice. U okviru ove inicijative, umjetnost postaje snažan alat za prenošenje poruke, a vizuelni umjetnik Denis Haračić na originalan način spaja kreativnost i ekološku odgovornost.

„Podizanje svijesti o ovoj problematici sigurno može biti nešto što umjetnost može da podstiče. Pri tome, umjetnost je također izrazito dobar mehanizam za reciklažu. Svaki materijal u rukama umjetnika može postati umjetničko djelo, a ne sumnjam da i digitalni materijali i ono što bi se smatralo otpadom može poslužiti upravo za komuniciranje smanjenja i kontrole nad ovim fenomenom“, kaže Denis Haračić.

Dodaje da svojim radovima želi ukazati na opasnosti koje proizlaze iz načina na koji danas živimo i koristimo tehnologiju.

„Tehnologija je već uveliko infiltrirana u našu svakodnevicu te svako od nas već za sobom ostavlja značajan trag pri korištenju njenih beneficija. Svojim slikama želim poslati jasnu poruku o prijetnjama i opasnostima koje trenutni, globalni potrošački mindset može sa sobom nositi. Digitalni otpad je upravo jedna takva prijetnja“, ističe sagovornik.

Napominje i da mnogi umjetnici čitav svoj rad baziraju na digitalnim medijima, nesvjesno stvarajući ogromne količine digitalnog otpada.

„Ono što bi se moglo uraditi jeste da se limitira upotreba određenih pomoćnih sredstava, poput umjetne inteligencije, čija upotreba ostavlja veliki trag na okoliš. Mogao bih bez problema funkcionisati bez umjetne inteligencije. Radi se o komociji, a ne o nužnosti“, govori Denis Haračić.

Potom je slikovito opisao kako bi izgledala njegova umjetnička instalacija na temu digitalnog otpada.

“Prije svega, bi mogla izgledati kao neki čudni labirint u kojem su pohranjene mahom trivijalne i više neupotrebljive stvari. Nešto čime je teško navigirati ili neka instalacija koja bi govorila o asocijaciji digitalnog otpada sa stvarnim svijetom, o realnoj cijeni koju priroda plaća zarad kompjuterskog procesuiranja dok je pri tome sve što je napravljeno – odbačeno. Takva instalacija bi morala imati komponente digitalnog svijeta, ali i komponente prirode“, navodi sagovornik.

Nastavlja da bi u tom slučaju bio značajan prikaz kontrasta između uloženog i dobivenog.

„Uložena je organska materija, a dobiveni otpad je apstraktan, čak i neopipljiv pojam. Dakle, žrtvujemo nešto što je u svojoj suštini realno za nešto što je virtualno i u potpunosti nefunkcionalno. Postavilo bi se i pitanje da li se količina digitalnog otpada koji nastaje u toku naših svakodnevnih aktivnosti opravdava pozitivnim aspektima koje smo postigli digitalizacijom te svakodnevnice. Da li čovjek, kao i obično, svojim djelovanjem proizvodi više štete nego dobra?“, izjavljuje Denis Haračić.

Na kraju podsjeća da brisanje ima smisla jer se time doprinosi očuvanju okoliša.

„Važno je brisati sadržaje jer, u suprotnom, upotrebljavamo moć kompjutera, servera za pohranjivanje informacija i sličnih uređaja, za čije održavanje je potrebna iznimna količina električne energije, a samim tim se vrši sagorijevanje komponenti koje tvore CO₂ i druge po prirodu štetne materije. U suštini, što se manje oslanjamo na digitalni sadržaj i tehnologiju uopšteno, manje i utječemo na prirodu“, zaključuje sagovornik.