Politički ping-pong oko UKC Tuzla

Platonova misao: “Jedna od kazni za neuključenost u politiku jeste vladavina onih inferiornijih,” duboko rezonira u današnjoj Bosni i Hercegovini, zemlji gdje se društvena pasivnost i ignorisanje politike često smatraju normom.

Građani se uključuju u političke procese samo kada problemi postanu nepodnošljivi, dok većinu vremena apatično posmatraju. Ovaj nedostatak kontinuiranog angažmana omogućava neodgovornim pojedincima i strankama da vladaju bez ozbiljne odgovornosti prema javnosti.

Umjesto da se birači vode programima i odgovornošću, često prevlada logika “naši protiv njihovih”. Ovaj destruktivni tribalizam i politika podjela već godinama omogućavaju održavanje sistema koji zanemaruje potrebe običnih ljudi. U takvom okruženju, pravo pitanje nije ko će donijeti promjenu, već kada će šteta postati nepovratna.

UKC Tuzla – žrtva političkih obračuna

Jedan od najsurovijih primjera ovakve politike je situacija u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, ustanovi koja bi trebala biti oslonac zdravstvene zaštite u Tuzlanskom kantonu. Već pet godina traje agonija vezana za nabavku linearnog akceleratora, uređaja koji je ključan za liječenje onkoloških pacijenata. Dok su političari vodili međusobne bitke, pacijenti su čekali, a mnogi su izgubili život zbog nedostatka adekvatne opreme.

Tek nedavno je Vlada TK uspjela nabaviti uređaj, ali ni ta pobjeda nije dobila zasluženu pažnju. Politika je ponovo preuzela glavnu riječ. Naime, dugogodišnja nejasnoća oko vlasničkih odnosa između Vlade Federacije BiH i Vlade TK oko upravljanja UKC-om i dalje otežava rješavanje problema. Federacija BiH, ignorišući sudsku presudu, odbija dijeliti upravljačka prava sa kantonalnim vlastima, čime dodatno destabilizira zdravstveni sistem kantona.

Ova pravna trakavica mogla bi imati katastrofalne posljedice: UKC Tuzla bi mogao izgubiti status kliničkog centra, što bi značilo urušavanje kompletnog zdravstvenog sistema regije. Vlada TK apelira na federalne vlasti da riješe problem, ali odgovor iz Sarajeva izostaje.

“Razgovarao sam sa saradnicima o tome da trebamo napraviti još jedan talas inicijative jer rok za implementaciju presude Ustavnog suda se bliži. Mi smo uvijek zagovarali to da TK, bez obzira na to ko bio premijer, ministar i koja većina u Skupštini TK, mora imati mehanizam više u odlučivanju o UKC-u Tuzla, jer nama koji ovdje živimo je više stalo do tog kliničkog centra”, ističe Irfan Halilagić, premijer TK.

Brojni dopisi, urgencije i intervencije koje su dostavljali i poduzimali premijer Halilagić i njegovi saradnici o tome dokumentovano dodatno svjedoče.

Posljedice političke neodgovornosti

Ova situacija nije izolovani incident već simbol šireg problema. Politika je postala poligon za lične obračune i stranačke interese, dok su interesi građana gurnuti u drugi plan. Pacijenti u Tuzli i šire suočavaju se s nemogućnošću pristupa adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti, dok su zdravstvene ustanove talac neefikasnog sistema.

Zdravstvo, kao osnova svakog društva, u Bosni i Hercegovini je prepušteno političkim igrama. Umjesto da se fokusiraju na poboljšanje kvaliteta života, vlasti koriste institucije za očuvanje vlastitih pozicija. Posljedice su očite: nedostatak povjerenja građana u institucije, odlazak stručnjaka iz zemlje i opće urušavanje društvenog povjerenja.

Pored brojnih poziva Vlade TK da pristupe izvršenju odluke Ustavnog suda koja znači spas za UKC Tuzla, Vlada FBiH je za sada ignorisala što navodi na zaključak da je sa umišljajem pristupila faktičkom ugrožavanju funkcionisanja i uopšte postojanja UKC Tuzla, što u konačnici znači “nesagledive posljedice po zdravstvene osiguranike”.

„Meni je zaista nevjerovatna činjenica da na ovoliko puta obraćanja federalnim institucijama, Federalnom parlamentu, Federalnoj vladi i Federalnom ministarstvu zdravstva nismo dobili nikakav odgovor na naše upite, odnosno naše apele da započnemo pregovore“, kazao je Emir Softić, predsjednik Upravnog odbora UKC-a Tuzla, čovjek koji je uz premijera TK Irfana Halilagića bez sumnje najviše učinio i doprinio da UKC Tuzla konačno dobije Linearni accelerator ali i da uopšte opstane u problemima kojima se našao.

“Situacija je veoma zabrinjavajuća jer Vlada FBiH ne želi kontakt u vezi sa pitanjem rješavanja statusa UKC-a Tuzla. S naše strane postoji veliki interes i postojala je šansa da preko presude Ustavnog suda riješimo svoj do sada neravnopravan status u odnosu na kliničke centre u Sarajevu i Mostaru”, kazao je Softić prije kratkog vremena u još jednom u nizu svojih apela da Vlada FBiH pristupi ispunjenju svojih zakonskih obaveza (podsjetimo, Emir Softić je prije svih, prvi javno ukazao i prije odluke Ustavnog suda da odbijanje Vlade FBiH da se upiše kao suosnivač u sudski registar faktički uništava UKC i ugrožava pacijente u TK).

Zdravstvo u Tuzlanskom kantonu ovako dolazi na prekretnicu. Jednostavno, kolika god bila nastojanja lokalnih političara da nešto pokrenu sa mrtve tačke, uvijek će „klipove u točkovima“ moći očekivati sa nekih drugih strana. Strana u kojima se isključivo gleda stranačka pripadnost, vlast i opozicija, lični politički interesi i narušena ega. Naravno, sve to preko leđa običnog čovjeka.

Bosna i Hercegovina se nalazi na raskrsnici. Ili će se građani aktivnije uključiti u političke procese, birajući odgovorne i kompetentne lidere, ili će sistem nastaviti tonuti pod težinom vlastite neodgovornosti. Platonova opomena nikada nije bila aktuelnija: samo kroz aktivno sudjelovanje u društvenim procesima možemo izbjeći vladavinu onih koji ne zaslužuju voditi.

Kada vlast zaboravi na ljude koje bi trebala služiti, tada opstaje samo borba za preživljavanje – borba koja građane Bosne i Hercegovine očito očekuje svakodnevno. U svim aspektima života.

J. J.