DUBOKO DISANJE: Penzioneri i sadakom prevareni
Cijelu godinu traje natezanje između penzionera i Vlade Federacije oko usklađivanja nepodnošljivo niskih penzija, uoči izbora se činilo da će jednokratna pomoć ublažiti težak položaj penzionera, najavljeni su rebalans federalnog budžeta i izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, čime bi se omogućilo vanredno povećanje penzija, a onda Vlada penzionerima udjeljuje sadaku, od 100 i 50 KM, kao da ne zna da je ta milostinja poniženje i uvreda
NE ZNAM DA LI JE TO rekao u huji ili, stvarno, misli da bi to bilo – kao što bi bilo – korisno, moralno i humano, Haso Halilović, prvi čovjek penzionera Tuzlanskog kantona, pominjući ideju da se sadaka od po 100, odnosno 50 KM, koja je udijeljena penzionerima, uplati na račun pomoć postradalim od poplava. Jer, moralo se reagovati na Uredbu Vlade Federacije o tome da se, umjesto duplo većih obećanih iznosa, penzionerima sa zajamčenim penzijama udijeli po 100, a onima koji imaju penzije između zajamčenih i 1.000 – po 50 KM. Pogotovo se moralo reagovati na usputnu, hladnu birokratsku prijetnju da će oni koji zloupotrijebe uslove za ovu milostinje morati vratiti pare u budžet.
Halilović je, uz ovo, postavio i neka važna pitanja, ne skrivajući ozlojeđenost u žuč. Upitao je da li to znači da se odustaje od onoga što je Vlada, nakon septembaskih protesta penzionera u Sarajevu, obećala – izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje bi omogućile vanredno usklađivanje penzija; da li to znači da nema ništa od predizbornog dogovora (obećanja), koje je lijepo zvučalo i, očito, vlasti bilo potrebno pred izbore; svodi li se sve ono što je lijepo zvučalo, kad je trebalo obećati bolje dane, na čekanje marta i aprila iduće godine, kada se, inače, redovno usklađuju penzije, kao što je to bilo i ove godine sa “velikih” skoro dva posto povećanja…
OVA PITANJA, koja mučno govore o sve težem socijalnom položaju većine do oko 450.000 penzionera u Federaciji, odveć dugo imaju aktuelnost i surove efekte, da bi ih iko u vlasti – prije svega u Vladi Federacije – smio ignorisati, a da se pri tome smatra moralnim i odgovornim. Nije se činilo da to shvataju oni koji su, prošle sedmice, pokušali javnosti objasniti (i opravdati) odluku o sadaki i odustajanju od prvobitno obećanih 200 KM za penzionere s primanjima do 1.000 i po 100 KM za one koji imaju penzije iznad 1.000 KM. Novinarima se moralo učiniti da su federalni premijer Nermin Nikšić, ministar finansija Toni Kraljević i ministar rada i socijalne politike Amir Delić prilično smušeni, neuvjerljivi i skoro zbunjeni, kada su se upustili u avantruru blijedog pravdanja onoga što se pravdati ne može.
Pošto se to ne čni privi put i pošto je već navika postala nebriga vlasti za položaj, uslove života i životarenje, kome je izložena većina penzionera, ne bi se trebala iznenaditi reakcijom udruženja penzionera. I to reakcijom, koja neće ostati samo na masovnom okupljanju i protestima, čega se vlast ne boji, jer joj od penzionera ne prijeti oapsnost, a nisu joj potrebni sve do izbora. Reakcija bi mogla i morala biti riješenost udrženja penzionera da animiraju javnost, da se digne prašina i da se naglas postave neka pitanja. Prije svega, u Parlamentu Federacije, u čijim rukama je zakonski okvir za hitno poboljšanje statusa tereće generacije. Naročito bi bilo uputno i korisno upitati parlamentarce – kad je to već nemoguće u odnosu na Vladu – razmišljaju li oni o tome da će jednog dana biti penzioneri. I, svakako, imaju li u porodici, u komšiluku, među prijateljima penzionere koji jedva sastavljaju kraj s krajem i mogu li takvima pogledati u oči i upitati ih kako žive i kolliko se pate.
DOK SE TO ČEKA i ako se i kad se dočeka, oko nas divljaju cijene, naročito hrane, život je sve skuplji, vlast je odavno u drugoj galaksiji u odnosu na ovu u kojoj teče svakodnevni sve teži i skuplji život, pa bi bilo umjesno aktuelizirati i pitanje misli li aktuelna vlast na ono što je čeka. Misli li, preciznije rečeno, na to da će jednog dana, a on će osvanuti početkom oktobra 2026. godine, doći izbori i da će se na njima provjeravati ono što građani (dakle, i penzioneri) misle o njoj. Kako stvari sada stoje, vlast o tome i ne razmišlja, iako bi morala, bar zbog sve očiglednije činjnice – među penzionerima Federacije se rapidno smanjuje broj onih koji bi, kad bi sutra bili izbori, vjerovali onima koji sjede u aktuelnoj vlasti.
I zato će, nezavisno od toga hoće li Predstavnički dom Parlamenta Federacije na sjednici, najavljenoj za 27. novembar, usvojiti rebalans budžeta (ali, čuje se, ne i izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju), biti zanimljivo ono što će Vlada Federacije i federalna vlast u cjelini – činiti u dogledno vrijeme. Nas svoju štetu mnogo više nego na – kao dosad – samo na štetu penzionera, koje je još jednom izigrala, a ovom milostinjom i prevarila i ponizila.
Zlatko Dukić