Prijetnja koja je ujedinila mjesta i narode oba entiteta: Zajedničko „NE“ eksploataciji litijuma

Tri decenije smo naviknuti na konstantno prepiranje političara iz entiteta FBiH i RS – a. Podijeljeni međuentiteskim razgraničenjima jedni na druge svakodnevno odašilju otrovne strelice mržnje i netrpeljivosti, no čini se da zavađeni narodi pred sobom imaju problem protiv kojeg se mogu boriti jedino zajedničkim snagama.

To su shvatili čelnici i predstavnici osam lokalnih zajednica koje gravitiraju Majevici, zaboraviviši sve međusobne nesuglasice uz jasnu poruku: Odlučno NE otvaranju rudnika litijuma na našoj planini.

Zajedno za prirodu

Na sastanku u Loparama, predstavnici gradova i opština iz oba entiteta (Tuzla, Bijeljina, Lopare, Ugljevik, Teočak, Čelić, Sapna) i Brčko Distrikta potpisali su zajedničku izjavo kojom se oštro protive bilo kakvom istraživanju i eksploataciji litijuma na Majevici.

Ovo je vijest koja je tek šturo plasirana bh. javnosti iako se radi o možda i istorijskom stavu i sporazumu. Jednostavno, sve nacionalne i entitetske podjele stavljene su u stranu, te su narodi iz oba entiteta jasno stali na istu stranu u odbrani svojih prirodnih bogatstava i sredine koju će ostaviti svojim potomcima. Nije više bitno ko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Bitna je priroda, naše šume, vode, naša Majevica.

Zajednička izjava ima tri tačke, a u njoj se navodi da se potpisnici izričito protive otvaranju rudnika litijuma i drugih pratećih elemenata na Majevici, te ističu da to može nanijeti nepopravljivu štetu za prirodu i životnu sredinu i ugroziti opstanak stanovništva.

“Sve aktivnosti u borbi protiv otvaranja rudnika organizovaćemo zajednički i tako nastupati prema široj javnosti, višim nivoima vlasti i međunarodnim predstavnicima”, najavljeno je u zajedničkoj izjavi, što najbolje pokazuje kako se narodi sa ovog područja mogu ujediniti oko stvari od opšteg interesa za sve nas.

“Ja sam po struci ljekar, dokazano je da su posljedice po zdravlje zaista velike, poljoprivreda će biti ugrožena, turizam i litijum ne idu zajedno i velika je dilema koliko će života biti moguće na tom području”, kazao je Zijad Nišić, gradonačelnik Brčko Distrikta.

Eksploatacija

I dok se u susjednoj Srbiji narod oštro protivi Vladi koja zajedno sa kompanijom Rio Tinto želi eksploatisati litijum na području Mačve, kod nas preko Drine stvari su drugačije. Jednostavno, nosioci lokalne vlasti odlučni su u namjeri da se to ne desi na Majevici.

Tim više ako se zna da bi se eksploatacija litijum vršila uz korištenje kiseline. Metoda poznata kao leaching ili ispiranje, jedan je od najčešćih industrijskih metoda za izdvajanje ovog vrijednog metala iz ruda, posebno iz ruda poput spodumena ili hektolita.

Sam proces se odvija u više faza. Od pripreme rude koja se drobi i melje u sitne čestice kako bi se povećala površina za reakciju. Nakon toga slijedi termička obrada. Materijal se zagrijava na visoke temperature (700-1100°C), pri čemu se mijenja njegova kristalna struktura, čime postaje podložniji hemijskim reakcijama. Poslije ovih koraka slijedi dodavanje kiseline. U procesu se najčešće koristi sumporna kiselina (H₂SO₄), koja reaguje s mineralima koji sadrže litijum. Ova kiselina rastvara litij iz rude. Litij se tada otapa u kiselini, formirajući litijum-sulfat (Li₂SO₄), koji se lako može izdvojiti iz otopine. Na koncu slijedi ispiranje. Otopina litijum-sulfata se dalje pročišćava i koncentrira kako bi se dobili komercijalno iskoristivi litijumski spojevi poput litijum-karbonata ili litijum-hidroksida, koji su osnovni materijali za baterije.

Cijeli proces za posljedicu ima izljevanje tona sumporne kiseline u zemlju što dovodi do zagađenja podzemnih voda kojima je Majevica prebogata. Šire područje naše planine tako bi se dovelo u katastrofalno stanje i sasvim sigurno da bi rudarenje na ovaj način dovelo do uništenja životne sredine. Uništenja koje bi bilo nepopravljivo.

Posljedice

Eksploatacija litijuma putem hemijskih procesa može imati ozbiljne posljedice na prirodnu sredinu, posebno u slučaju lošeg upravljanja otpadom i hemikalijama. Korištenje velikih količina sumporne kiseline može dovesti do zagađenja podzemnih voda i površinskih vodnih tokova ako otpadne vode nisu adekvatno tretirane. Kiseline i drugi otpadni metali mogu se infiltrirati u tlo i kontaminirati izvore pitke vode, što negativno utječe na ekosisteme i zdravlje ljudi. Kiseline i otpadni materijali iz procesa ispiranja često sadrže toksične metale poput arsena i olova, što može dovesti do trajnog uništenja lokalne flore i faune. Pored toga, kisele kiše i ispuštanje opasnih gasova tokom termičke obrade mogu dodatno pogoršati stanje životne sredine.

Sve nabrojano jasno nam daje do znanja koliko je cijeli ovaj proces opasan po naš eko sistem. Inače, sama eksploatacija litijuma u svijetu se uglavnom obavlja u nenaseljenim područjima poput neobradivih površina u Australiji ili čileanskoj pustinji Atacama. Daleko od naselja i područja koja su bogata plodnim zemljištem i izvorima vode.

Stoga i ne čudi da su predstavnici osam opština naše zajedničke regije jasno rekli „NE“ litijumu. Naše istinsko bogatstvo je priroda, a ne eksploatacija rude koja uz mizerne rudne rente donosi samo pustoš.

Zajednička izjava

Zajednička izjava glasi:

• Izričito se protivimo otvaranju rudnika litijuma i drugih pratećih elemenata na Majevici.
• Otvaranje rudnika može nanijeti nepopravljivu štetu za prirodu i životnu sredinu i ugroziti opstanak stanovništva na ovim prostorima.
• Sve aktivnosti u borbi protiv otvaranja rudnika zajednički ćemo organizovati i tako nastupati prema široj javnosti i višim nivoima vlasti i međunarodnim predstavnicima.

Ova izjava nas obavezuje da zajednički nastupamo u kasnijim situacijama koje se eventualno mogu dogoditi, naveli su akteri sastanka. Poručili su i da će svaki pokušaj rudarenja na Majevici zajednički osporiti radi očuvanja života mještana i prirodnih bogatstava ovog područja.

J. Jeremić