Reforme i pridruživanje sporo teku naprijed: Do NATO – a tri putića

Bosna i Hercegovina već dugi niz godina radi na procesu pridruživanja NATO-u, ali napredak je spor i često praćen političkim preprekama unutar zemlje.

Odnos BiH i NATO-a počeo je tokom rata (1992-1995), kada je NATO izvodio zračne operacije kako bi zaštitio civilno stanovništvo i nametnuo embargo na naoružanje. Nakon rata, NATO je imao ključnu ulogu u stabilizaciji zemlje kroz operaciju SFOR (Stabilization Force), koja je trajala do 2004. godine, kada su odgovornost preuzele snage EU (EUFOR).

Koraci

Bosna i Hercegovina je 2006. godine pristupila NATO-ovom programu Partnerstvo za mir (PfP), što je bio prvi korak ka eventualnom članstvu u NATO-u. Cilj PfP-a je jačanje odnosa između NATO-a i partnerskih zemalja te pružanje okvira za vojnu suradnju i reforme. Jedan od ključnih trenutaka bio je poziv NATO-a BiH-u da se priključi Akcijskom planu za članstvo (Membership Action Plan – MAP) 2010. godine. MAP je program koji pomaže zemljama kandidatima u pripremama za eventualno članstvo kroz političke, ekonomske i vojne reforme.

Međutim, aktivacija MAP-a za BiH bila je uslovljena rješavanjem pitanja vojne imovine, odnosno knjiženjem perspektivne vojne imovine na državu BiH. Ovaj proces je usporen zbog političkih nesuglasica unutar zemlje. Od 2010. do danas, pitanje vojne imovine ostaje jedno od glavnih prepreka za aktivaciju MAP-a. BiH je uspjela napraviti određeni napredak u knjiženju vojne imovine, ali proces je i dalje otežan zbog unutarnjih političkih podjela, naročito protivljenja iz Republike Srpske, gdje su politički lideri skeptični prema članstvu u NATO-u.

NATO je 2018. godine prihvatio prvi Godišnji nacionalni program (ANP) BiH, dokument koji predstavlja plan reformi koje BiH mora sprovesti na putu ka članstvu. ANP uključuje političke, vojne, sigurnosne, ekonomske i pravne reforme. No, usvajanje ANP-a izazvalo je političke tenzije unutar BiH, jer se neki politički lideri iz Republike Srpske protive članstvu u NATO-u.

Daleko od dogovora

Bosna i Hercegovina ostaje zemlja s posebnom vrstom odnosa s NATO-om, ali članstvo još nije blizu zbog unutarnjih političkih razmimoilaženja. Glavne prepreke su nepostizanje konsenzusa o članstvu unutar zemlje i dalje neriješena pitanja kao što su knjiženje vojne imovine i reforma obrane.

Ono što vrijedi posebno podvući je da naše političke (ne)prilike nisu jedino što koči BiH na njenom putu ka priključenju NATO – u. Sve više i iz zapadnoevropskih i američkih diplomatskih krugova možemo čuti poruke u kojima pozivaju na to da se bh. narodi dogovore o tome jesu li za ulazak u NATO ili ne. Tim stavom bukvalno prihvataju stajalište Milorada Dodika, predsjednika RS – a koji odavno ponavlja da bez konsenzusa Srba, Bošnjaka i Hrvata o tim pitanjima nema priključivanja bilo kakvim savezima.

Jasne pozicije

Jasno je da je politika međunarodnih faktora u našoj zemlji nerijetko licemjerna i prepuna dvostrukih standarda. Puna su im usta toga kako još sutra žele vidjeti našu zemlju kao članicu EU i NATO – a, no jasno im je da naše državno uređenje to naprosto ne dopušta bez konsenzusa.

Trebali bi to znati i domaći političari koji su za prijem naše zemlje u ove organizacije. Preduge vremena koriste isprazne demagoške konstrukcije i time „mažu“ svoje birače koji žele vidjeti BiH u EU i NATO – u. Stvari su kristalno jasne; velika većina stanovnika Republike Srpske protive se ulasku u NATO, nasuprot ogromne većine iz Federacije BiH koji našu zemlju vide u ovoj vojno-političkoj alijansi. Dogovora o tome nema i jedino to je realno stanje u BiH. Sve ostalo je obmanjivanje javnosti.

Jasno je to odlično i strancima koji našu zemlju, ali i Srbiju, vide kao crne ovce koje se opiru pridruživanju u probrano društvo. Sve to dodatno komplikuje i činjenica da se na globalnom planu stvaraju novi snažni vojni savezi okupljeni oko zemalja BRICS – a.

Ne treba smetnuti sa uma da u ovom trenutku na teritoriji Ukrajine bjesni rat u kojem su sukobljene strane Rusija sa jedne i NATO sa druge strane. Ukrajinci su isturene figure u ovom sukobu koje NATO nesebično logistički pomaže.

Na čekanju

U takvoj konstalaciji snaga sasvim je očekivano da mi u BiH budemo „na čekanju dok se veliki ne dogovore“. Navodno će se NATO bez ikakvog ustručavanja uključiti u odbranu teritorijalnog integriteta naše zemlje bez obzira ko ga ugrozi. Pitamo se da li će do toga doći iako nismo njihovi članovi?! Takva obećanja za mnoge su sasvim dovoljan razlog da slijepo vjeruju prijateljima sa zapada.

S druge strane, pola naše zemlje je otvoreno protiv ulaska u NATO. Na tome se sve završava uz logičan zaključak da smo ponovo u ulozi teritorija za potkusurivanje globalnih igrača.

BiH je napravila značajne korake prema NATO-u kroz različite programe suradnje i reforme, ali unutarnje političke podjele ozbiljno usporavaju napredak. Da bi BiH postala članica NATO-a, potrebno je postići politički konsenzus, provesti dodatne reforme i riješiti otvorena pitanja poput vojne imovine. Dok su reforme sporadične i često blokirane političkim nesuglasicama, NATO ostaje važan partner u podršci BiH na putu ka euroatlantskim integracijama.

J. Jeremić