Atentat na Donalda Trampa prepun je sigurnosnih „rupa“: Teorija zavjere ili zavjera u praksi?

Možda jesu najveća sila svijeta i po mnogima najveća demokratija planete, no ono što se u sjedinjenim Američkim Državama desilo 14. jula 2024. godine još jednom je potvrdilo istupe mnogih političkih analitičara – „preko bare“ ključa i sve je na rubu potresa!

Predizborna kampanja za novog predsjednika SAD – a nije se pošteno ni zahuktala, a u Pensilvaniji je pokušano ubistvo Donalda Trampa. Bivši predsjednik i najozbiljniji kandidat da ponovo to postane bio je meta atentata na predizbornom skupu.

Božja volja

Dok se obraćao okupljenim pristalicama na Trampa su ispaljena tri metka iz poluautomaske puške AR – 15, a atentator na predsjedničkog kandidata bio je dvadesetogodišnji Thomas Matthew Crooks. Lokalac sa istorijom člana streljačkog kluba nije uspio u svom naumu. Ako se pogleda gdje su meci prozujali kraj Trampove glave okrznuvši mu uho, jedino što možemo reći je  – ima Boga!

Kako drugačije objasniti situaciju u kojoj je Tramp u odlučujućem trenutku okrenuo glavu i izbjegao da ga metak pogodi u čelo. Slučajnosti ne postoje i ovo se više može pripisati višoj sili.

Kruks je pucao na Trampa, nije pogodio, a kolateralne žrtve bile su Corey Comperatore koji je ubijen, te James Copenhaver i David Duch koji su povrijeđeni. Atentator je nakon ispaljenih hitaca ubijen od strane sigurnosnih snaga i nikada nećemo saznati ko stoji u pozadini ovog atentata.

Odmah nakon atentata uslijedile su teorije o tome ko bi mogao stajati iza ovog napada. Napada koji u slučaju da je uspio, zasigurno bi SAD odveo u turbulentne vode koje bi donijele velike potrese u ovoj državi.

(Ne)namjerni propusti

Ono što je odmah „upalo u oko“ svih koji su podrobnije pratili cijeli ovaj slučaj su ogromni propusti aigurnosnih agencija zaduženih za zaštitu Trampa. Prosto je nevjerovatno da u državi koja se diči napretkom, policijskim strukturama, agencijama i rigoroznim mjerama zaštite, se desi toliko propusta koji su mogli dovesti do ubistva predsjedničkog kandidata. Istina, od Od Abrahama Linkolna 1865. do Donalda Trampa 2024 ukupno je izvršeno 14 atentata na američke predsjednike i predsjedničke kandidate. Petoro ih je ubijeno. Posljednji do ovog na Trampa bio je 1981. godine, a meta je bio Ronald Regan.

Atentator je pucao sa krova obližnjeg objekta udaljenog između 130 i 150 metara od bine na kojoj je govorio Tramp. Kako je bilo moguće da na tako maloj udaljenosti silni agenti i policija ne uoče čovjeka sa puškom? Kako je moguće to pored tolikih kamera, dronova i ostalih vrhunskih tehnologija koje posjeduju Amerikanci? Isti ti Amerikanci koji širom svijeta u sukobima pokazuju kako bez problema mogu detektovati osobu ili objekat, te ih eliminisati ili uništiti sa razdaljine od nekoliko stotina kilometara i više!?

Zanimljivo, no mnogi očevici su ustvrdili za medije da je naoružani napadač uočen mnogo prije nego će pucati na Trampa, no sigurnosne službe su zatajile. Prema nekim napisima priča o atentatoru na krovu počela se govoriti dva – tri minuta ranije, no niko od onih koji su bili zaduženi za sigurnost nije reagovao i spriječio da se Kruks namjesti, nanišani i uputi hice ka Trampu?!

Sve to postavlja mnoga pitanja, a jedno od glavnih je: Da li neko organizovano i sa namjerom „pustio“ atentatora da puca iz puške? Da učini ono što je naumio.

To nikada nećemo saznati jer je Kruks nakon što je promašio metu likvidiran umjesto da su ga hvatali živog i kroz ispitivanje saznali ko mu je nalogodavac. Ovako, mrtva usta ne govore.

Teorije Trampove zavjere

Osim ovih teorija, pojavile su se i one prema kojima je sam Tramp organizovao atentat na sebe kako bi u javnosti stekao još više simpatija. Oreol žrtve i heroja zasigurno mu je podigao rejting do nebesa, no teško je povjerovati da je bivši predsjednik SAD – a bio kadar ovo učiniti.

Ako su neki i doveli u sumnju autentičnost njegovih rana, kako objasniti uvijenog čovjeka u publici i još dvojicu povrijeđenih. Neke nebulozne teorije išle su čak i dotle da su smatrale kako je Tramp namjerno ranjen u uho, no zaista je teško povjerovati da bi bilo ko rizikovao i dopustio da neko puca u njega sa namjerom da mu okrzne uho!?

Jednostavno, takav strijelac ne postoji na svijetu, a ni osoba koja bi se prepustila nišanskim spravama.

Šta dalje

Sigurno je jedno: Pred nama su mjeseci žestokih predizbornih borbi za mjesto predsjednika SAD – a. Tramp je preživio, oko sebe će okupiti još više pristalica i za sada vodi u anketama za izbore u novembru. Nakon atentata prilike u društvu dodatno su se pooštrile, a mnogi Trampovi sljedbenici sada su odlučni da i naoružani učine sve kako bi zaštitili život svog miljenika. Atentat je pokazao da u SAD – u postoje snage koje bi rado željele vidjeti Trampa „six feet under“, stoga ne treba da nas začudi ako se do novembra desi još nešto slično. Tramp je u objektivnoj opasnosti iako je ovaj atentat okarakterisan kao djelo usamljenog strijelca nepovezanog sa bilo kim.

U međuvremenu Joe Biden se povukao iz predsjedničke trke, a novi protukandidat Trampu biće Kamala Harris. Još jedna žena protukandidat protiv koje će se Tramp boriti za presjedničku fotelju.

Sjedinjene Američke Države su već odavno postale duboko podijeljeno društvo, a atentat 14. jula samo je produbio te pukotine. Novembar je daleko, a do tada sve je moguće.

J. Jeremić