Prva OŠ Živinice: Posljednji čas nastavnice Marice

U posljednjem nastavnom danu ove školske godine, sa suzama u očima i sjetom na licu, u zaslužene penzionerske dane, ispratili smo našu dragu nastavnicu Maricu Ferhatbegović.
Od nje su učili mnogi, neki se prvi put okušali u pisanju, a neki i postali pisci.Učenicima je bila drugarica, nastavnica, savjetnica, … s razlogom i kritičarka i nema učenika koji ne voli našu Maricu.
Koliko će nedostajati našem kolektivu je teško i iskazati riječima. Nadamo se da će i dalje pomagati onima koji vole i žele pisati, da će biti tu za savjet i mišljenje kad nam bude trebalo.
Mi joj želimo mnogo zdravlja i sreće, da penziju dugo prima i da, u budućnosti, iste budu veće, poručile su kolege Prve osnovne škole na ispraćaju nastavnici bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika i književnosti.

Marica Ferhatbegović je u povodu 5.oktobra, Svjetskog dana učitelja, nagrađena priznanjem za životno djelo.Ova istaknuta prosvjetna radnica, nakon što je završila Pedagošku akademiju u Tuzli 1981.godine, odsjek sh-hs jezik i kniževnost jugoslovenskih naroda,sav svoj profesionalni život posvetila je odgojno obrazovnom radu sa mladima.

U Prvoj osnovnoj školi Živinice radi od 1993.godine i za taj period je postizala najbolje rezultate, te je stekla stručno zvanje nastavnik savjetnik.Uspješno je vodila sekcije literata i šaha.Dobitnik je priznanja Gazi Husrev-begove medrese”Najbolji mentor”,za rad sa literarnom sekcijom.Dokazala se kao pisac priča i pjesama pa je za taj vid stvaralaštva dobitnik nekoliko nagrada, kao 3.mjesto na konkursu Musa Ćazim Ćatić u Odžaku, 2.mjesto na Pjesničkom proljeću u Beogradu.U zadnjih 10 godina, kao mentorica učenicima literatima, osvojeno je preko 250 nagrada u BiH i regionu.

Teško je nabrojati sve što je postigla ova vrijedna i stručna nastavnica, a o dobitku mnogih nagrade  Marica Ferhatbegović kaže:

“Raduje me što su moje aktivnosti prepoznate, najprije u sredini u kojoj radim, a i šire, tako da su priznanja potvrda da uloženi trud tokom svih ovih godina ima svoju satisfakciju.Takođe, najveća mi je radost kada vidim da učenici s kojima svi mi prosvjetni radnici radimo, kao odrasle osobe zaslužuju poštovanje i što smo mi prosvjetari u njihovom zdravom odrastanju dali značajan doprinos”.

Tako kaže ova skromna nastavnica, omiljena i cijenjena u svom radnom kolektivu, podjednako od kolega, učenika i njihovih roditelja.

Š.G