U BiH za nekoliko dana ugašene 94 preduzeća, nekoliko i iz TK
U BiH su u prethodnih 16 dana propala još 94 preduzeća. Prema izvještaju Capital.ba, likvidacioni ili stečajni postupak otvoren je u firmama Tara produkt iz Laktaša, Var-mont iz Tuzle, Malo sunce iz Mostara, Remcom iz Banovića, Iguana grafika iz Posušja, DM trans iz Sanskog Mosta te Elektroakustik iz Goražda. Isti postupak je okončan za firme Eco futura iz Zvornika, Nurr iz Velike Kladuše, M-sign iz Čitluka, Art of Beauty iz Kalesije, Green way-zeleni put iz Sanskog Mosta te Župa komerc iz Laktaša, prenosi Oslobođenje.
Neki od ovih slučajeva su u nadležnosti suda u Bihaću. Iskusni stečani upravitelj i ekspert iz Bihaća Šefik Smlatić kazao nam je da se ovdje radi o slučajevima zatvaranja firmi, gdje vlasnik odlazi u inostranstvo, oboli ili na neki drugi način se odluči na zatvaranje biznisa.
– To je potpuno drugačiji postupak od stečaja, firme u likvidaciji su obično zdrave firme, jer moraju sve dugove izmiriti kao uvjet za zatvaranje, odnosno da se provede likvidacija gdje je u pravilu likvidator direktor te firme, kazao nam je Smlatić.
Ali, ako se malo dublje istraže ove firme, neminovno se dolazi do poznatih boljki na našem tržištu.
Osim što su prirodne nepogode i pandemija koronavirusa doprinijeli gašenju firmi, još se gase firme koje su trpjele posljedice lošeg vođenja politike u malinarstvu. Firma Green way-zeleni put iz Sanskog Mosta takav je primjer.
Ti su ljudi došli iz Kuvajta prije 12 godina. Kupili su zemlju za plantažu, u naš sistem kakav jeste, začas su se razočarali, iako su punim plućima željeli da to kod nas uspije, da se ljudi zaposle. Savjetovali smo ih da idu na varijantu plastenika, da imaju kontrolisane uvjete dok se lokalna klima dovoljno ne prouči. Međutim, oni su kupili tu priču o malinama. Već 2018. godine desio se taj krah sa malinama, cijena je toliko bila oborena da se od profita nisu mogli radnici podmiriti. Tako se to vuklo nekoliko godina, a zatim je uslijedio Covid, priča nam Anel Varmaz, likvidator Green way-zeleni put iz Sanskog Mosta, gdje se kao vlasnik firme navodi Salwa Alshayei.
Radi se o starijim ljudima koji se u BiH poslije Covida nisu ni vraćali, nego su poslali sve potrebno prokuristi da se firma zatvori. Sve to traje već dvije godine. Varmaz koji ima svoje hladnjače, ostao je bez još jednih suradnika u poslu sa malinama, a svaki je priča za sebe.
Originalna ideja agrarnih stručnjaka bila je da se projekt malinarstva provodi kao osnaživanje nezaposlenih porodica u BiH, da na jednom dunumu zemlje imaju usjev od kojeg mogu živjeti i da sve rukice u domaćinstvu budu zaposlene.
To je tako trebalo i ostati, smatra Varmaz, ali umjesto prilike za egzistenciju onim najslabijima, u maline se udarilo kao u veliki biznis. To je izazvalo nestabilnost na tržištu, pad cijene, te u presudnom momentu nedostatak poticaja i nebrigu države.
POTICAJA NEMA
Opet je kriva politika. Ove godine, naprimjer, poticaji za maline bit će preusmjereni u žitnice Semberije. Međutim, i prije nego se to znalo, malinarima se obećavalo da neće biti zaboravljeni. Otkupljivačima telefoni neprestano zvone, jer proizvođači pitaju za novac, a oni im moraju reći da poticaja neće ni biti. A ipak, stručnjaci za agrar i dalje zastupaju tezu kako na dunumu zemlje, za onog koji ima samo toliko, isplatnijeg usjeva od maline nema.
TuzlaInfo